Razlika između verzija stranice "Aleksandar Veliki"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
No edit summary |
||
Red 5:
|Vladavina = 336 - 323. p. n. e.
|Prethodnik = [[Filip II Makedonski|Filip II]]
|Nasljednik = [[
|Datum rođenja = 20. juli 356. p. n. e.
|Datum smrti = 10. juni 323. p. n. e. (u 32. godini)
|Mjesto rođenja = [[Pella]], [[Antička Makedonija|Kraljevina Makedonija]]
|Mjesto smrti = [[Babilon]], [[Antička Makedonija|Kraljevina Makedonija]]
|Supružnik = [[Roksana]]<br>[[Stateira II]]<br>[[Parisatis II]]
|Dinastija = [[Dinastija Argead|Argead]]
Red 15:
|Majka = [[Olimpija Epirska]]
|Slika = AlexanderTheGreat Bust.jpg
|Nasljeđivanje=[[Kralj Makedonije]]|Nasljeđivanje1=[[Spisak faraona|Faraon Egipta]]|Vladavina1=332. - 323. p.n.e.|Prethodnik1=[[Darije III]]|Nasljednik1=[[
'''Aleksandar III Makedonski''' (20. juli 356. prije nove ere - 10. juni 323. prije nove ere), poznatiji kao '''Aleksandar Veliki''' je bio kralj [[Makedonija|Makedonije]] i član [[Argead dinastija|Argead dinastije]]. Rođen u [[Pella|Pelli]] 356. godine prije nove ere, Aleksandar je naslijedio svog oca, [[Filip II Makedonski|Filipa II]], na prijestolju u dobi od dvadeset godina. On je proveo većinu svojih vladajućih godina u vojnoj kampanji bez presedana kroz Aziju i sjeveroistok Afrike, dok u dobi od trideset godina nije stvorio jedno od najvećih carstava antičkog svijeta, koje se prostiralo od [[Grčka|Grčke]] do [[Egipat|Egipta]] i sjeverozapada drevne [[Indija|Indije]]. Bio je neporažen u borbi i smatra se jednim od najuspješnijih vojnih zapovjednika u historiji.
U mladosti, Aleksandra je podučavao filozof [[Aristotel]] do njegove 16. godine. Kada je naslijedio svog oca na prijestolju 336. prije nove ere, nakon ubistva Filipa, Aleksandar je naslijedio snažno carstvo i iskusnu vojsku. On je proglašen [[Korintska liga|vojskovođom Grčke]] i iskoristio je ovaj čin za pokretanje vojnih planova širenja njegovog oca. Izvršio je invaziju 334. prije nove ere na [[
U nastojanju da stigne do "kraja svijeta i velikog vanjskog mora", on je napao Indiju 326. prije nove ere, ali je na kraju prisiljen da se vrati na zahtjev svojih vojnika. Aleksandar je umro u [[Babilon]]u 323. prije nove ere, u gradu u kojem je planirao kampanju koja bi počela invazijom na Arabiju. U godinama nakon njegove smrti, niz građanskih ratova pocijepao je carstvo, što je rezultiralo stvaranjem nekoliko država u kojima su vladali [[dijadosi]], Aleksandrovi preživjeli generali i nasljednici.
Red 45:
=== Namjesništvo i uspon ===
{{Glavni|Filip II Makedonski|Uspon Aleksandra Velikog}}U 16. godini, Aleksandrovo obrazovanje kod Aristotela se završilo. Filip je ratovao protiv [[Bizantium]]a, ostavljajući Aleksandra kao [[regent]]a i [[nasljednik]]a. Tokom Filipovog odsustva, [[Trakija (regija)|tračanin]] [[Maedi]] se pobunio protiv Makedonije. Aleksandar je odgovorio brzo, zauzimajući njegovu teritoriju. Zatim je kolonizovao Grcima, i osnovao grad po imenu [[Aleksandropolis]].▼
▲U 16. godini, Aleksandrovo obrazovanje kod Aristotela se završilo. Filip je ratovao protiv [[Bizantium]]a, ostavljajući Aleksandra kao [[regent]]a i [[nasljednik]]a. Tokom Filipovog odsustva, [[Trakija (regija)|tračanin]] [[Maedi]] se pobunio protiv Makedonije. Aleksandar je odgovorio brzo, zauzimajući njegovu teritoriju. Zatim je kolonizovao Grcima, i osnovao grad po imenu [[Aleksandropolis]].
Nakon povratka, Filip je poslao Aleksandra sa malom vojskom da savlada pobunu u južnoj [[Trakija (regija)|Trakiji]]. Kompanjom protiv grčkog grada [[Perinthus]]a, Aleksandar se dokazao tako što je spasio oca. U međuvremenu, grad [[Amfisa]] je zauzeo zemljište koje pripada svetilištu [[Apolon]]a u [[Delfi]]ma, a Filip je vidio priliku da dodatno proširi teritoriju. Iako je bio zauzet u Trakiji, on je naredio Aleksandru da prikupi vojsku za kampanju u Grčkoj. Zabrinut da ne intervenišu druge grčke države, Aleksandar je vojsku izmjestio tako da su oni mislili da se priprema za napad na Iliriju. Tokom ovog previranja, Iliri su napali Makedoniju, samo da bi odbili Aleksandra.
Line 55 ⟶ 53:
Kada je Filip zamarširao na jug, njegovi protivnici su ga blokirali u blizini Chaeronea. Kada je započela [[bitka kod Chaeronea]], Filip je zapovijedao s desne strane a Aleksandar s lijeve strane, u pratnji sa Filipovim pouzdanim generalima. Prema drevnim izvorima, dvije strane su se ravnomjerno borile neko vrijeme. Filip je namjerno naredio svojim vojnicima da se povuku, računajući da će ga neprovjereni atinski hopliti slijediti, čime će razrijediti svoju liniju. Aleksandar je bio prvi koji je razbio Tebansku liniju, a slijedili su ga Filipovi generali. Nakon što su oštetili neprijateljsku koheziju, Filip je naredio svojim trupama da ih pritisnu naprijed i da ih unište. Tada su Atinjani izgubili, a Tebanci su bili okruženi. Pošto su se borili sami, bili su poraženi.
Nakon pobjede u Chaeronei, Filip i Aleksandar su marširali bez otpora u Peloponez, gdje su ih dočekali svi gradovi; međutim, kada su došli u [[Sparta|Spartu]], oni su ih odbili, ali nisu pribjegavali ratu. U [[Drevni Korint|Korintu]], Filip je uspostavio "Helenski savez" (po uzoru na stari [[Druga perzijska invazija na Grčku|anti-Perzijski savez]] iz [[Grčko-Perzijski ratovi|Grčko-Perzijskih ratova]]), koji je uključivao većinu grčkih gradova-država, osim Sparte. Filip je tada nazvan [[Hegemon]] (često se prevodi kao "vrhovni komandant") ove lige (poznata modernim naučnicima kao [[Korintska liga]]), i najavio je svoje planove za napad na [[
=== Izgnanstvo i povratak ===
Line 62 ⟶ 60:
:''Na vjenčanju Cleopatre, koja je bila puno mlađa od Filipa, njen pijani ujak je javno molio bogove da njegova nećaka rodi zakonitog nasljednika Makedonskog kraljevstva. Ovo je tako zaritiralo Aleksandra, koji je bacio jednu čašu na njegovu glavu, "Ti, zlikovče", rekao je, "šta, jesam li kopile?" Zatim je Filip, uzimajući dio čaše, ustao i krenuo prema sinu; ali srećom za njih obojicu, ili zbog njegovog ishitrenog bijesa, ili što je bio pijan od vina, okliznuo se, tako da je pao na pod. Zatim ga je Aleksandar prekorno izvrijeđao: "Vidite li", rekao je on, "čovjeka koji vrši pripreme da pređe iz Europe u Aziju, a prevrnu se u prolazu sa jedne stolice na drugu."'' - Plutarh, opis svađe na Filipovom vjenčanju.
Aleksandar je pobjegao iz Makedonije sa svojom majkom, sakrivši se kod njenog brata, kralja Epira [[Aleksandar I, kralj Epira|Aleksandra I]] <nowiki/>u [[Dodona|Dodoni]]. On je nastavio za Iliriju, gdje je zatražio utočište kod Ilirskog kralja i bio tretiran kao gost, uprkos tome što ih je porazio u borbi nekoliko godina ranije. Međutim, čini se da Filip nikad nije imao namjeru da se odrekne svog politički i vojno obučenog sina. Aleksandar se vratio u Makedoniju nakon šest mjeseci zahvaljujući naporima porodičnog prijatelja, [[Demaratus]]u, koji je posredovao između dvije strane.
Slijedeće godine, Perzijski namjesnik (guverner) Caria, Pixodarus, ponudio je svoju najstariju kćerku Aleksandrovom polubratu, Filipu Arrhidaeusu. Olimpija i nekoliko Aleksandrovih prijatelja su sugerisali Filipu da istraži koji cilj ima Perzijski namjesnik. Aleksandar je reagovao šaljući glumca, Thessalusa Korintskog, koji je rekao Pixodarusu da on ne bi trebao nuditi ruku svoje kćerke nezakonitom sinu, već Aleksandru. Kada je Filip čuo za ovo, zaustavio je pregovore i izgrdio Aleksandra koji je želio da se oženi Pixodarusovom kćerkom, objašnjavajući da želi bolju mladu za njega. Filip je poslao u egzil četiri Aleksandrova prijatelja, Harpalusa, Nearchusa, Ptolomeja i Erigylusa, a Korinćanina je bacio u lance.
Line 81 ⟶ 79:
=== Balkanska kampanja ===
{{Glavni|Balkanska kampanja Aleksandra Velikog}}Prije prelaska u Aziju, Aleksandar je htio da zaštiti svoju sjevernu granicu. U proljeće 335. prije nove ere, on je suzbio nekoliko pobuna. Krenuvši iz [[Amphipolis]]a, on je otputovao na istok u zemlju "nezavisnih Tračana", i na [[planina Haemus|planini Haemus]], makedonska vojska je napala i porazila tračke snage. Zatim su makedonci umarširali u državu [[Tribali]], i porazili njihovu vojsku u blizini rijeke Luginus (pritoka Dunava). Aleksandar je došao nakon tri dana na [[Dunav]], susrevši pleme [[Geti]] na suprotnoj strani. Prelazeći rijeku tokom noći, on ih je iznenadio i prisilio njihovu vojsku da se povuče nakon prvog okršaja sa konjanicima.▼
▲Prije prelaska u Aziju, Aleksandar je htio da zaštiti svoju sjevernu granicu. U proljeće 335. prije nove ere, on je suzbio nekoliko pobuna. Krenuvši iz [[Amphipolis]]a, on je otputovao na istok u zemlju "nezavisnih Tračana", i na [[planina Haemus|planini Haemus]], makedonska vojska je napala i porazila tračke snage. Zatim su makedonci umarširali u državu [[Tribali]], i porazili njihovu vojsku u blizini rijeke Luginus (pritoka Dunava). Aleksandar je došao nakon tri dana na [[Dunav]], susrevši pleme [[Geti]] na suprotnoj strani. Prelazeći rijeku tokom noći, on ih je iznenadio i prisilio njihovu vojsku da se povuče nakon prvog okršaja sa konjanicima.
Tada je Aleksandru stigla vijest da su Cleitus, kralj Ilirije, i kralj Taulanta, Glaucias, digli otvorenu pobunu protiv njegove vlasti. Marširajući zapadno u Iliriju, Aleksandar je porazio njihovu vojsku, zbog čega su dva vladara pobjegla sa svojim trupama. Sa ovim pobjedama, on je osigurao svoju sjevernu granicu.
Line 90 ⟶ 86:
== Osvajanje Perzijskog carstva ==
{{Glavni
=== Mala Azija ===
{{Glavni|Bitka kod Granika|Opsada Halikarnasa|Opsada Mileta}}Aleksandrova vojska je prešla [[Dardaneli|Dardanele]] 334. p.n.e. i brojala je 48.100 vojnika, 6.100 konjanika i flotu od 120 brodova s posadom koja je brojala 38.000 ljudi, uglavnom iz Makedonije i raznih grčkih gradova-država, i plaćenika koji su došli iz [[Trakija (regija)|Trakije]], [[Panonija|Panonije]] i [[Ilirija|Ilirije]]. On je pokazao svoju namjeru da osvoji cijelo Perzijsko carstvo bacajući koplje na azijsko tlo rekavši da je prihvatio Aziju kao poklon od bogova. Ovo je pokazalo Aleksandrovu želju za borbom, za razliku od želje njegovog oca za diplomatijom.▼
▲Aleksandrova vojska je prešla [[Dardaneli|Dardanele]] 334. p.n.e. i brojala je 48.100 vojnika, 6.100 konjanika i flotu od 120 brodova s posadom koja je brojala 38.000 ljudi, uglavnom iz Makedonije i raznih grčkih gradova-država, i plaćenika koji su došli iz [[Trakija (regija)|Trakije]], [[Panonija|Panonije]] i [[Ilirija|Ilirije]]. On je pokazao svoju namjeru da osvoji cijelo Perzijsko carstvo bacajući koplje na azijsko tlo rekavši da je prihvatio Aziju kao poklon od bogova. Ovo je pokazalo Aleksandrovu želju za borbom, za razliku od želje njegovog oca za diplomatijom.
Nakon početne pobjede protiv Perzijskih snaga u [[bitka kod Granika|bici kod Granika]], Aleksandar je prihvatio predaju Perzijskog pokrajinskog grada [[Sard]]a; zatim je nastavio pohod prema obali [[Jonsko more|Jonskog mora]]. Iako je Aleksandar vjerovao u svoje božansko pravo, on je porodice umrlih vojnika nagradio velikodušno: "Rodbini svog palog borca, Aleksandar daje oslobođenje od oporezivanja i javne službe". Bez obzira da li su to bili njegovi ratnici ili perzijske snage koji su mu se suprostavili, Aleksandar je odlučio da poštuje one koji su poginuli. On je čak otišao toliko daleko da je postavio statue u čast na te ljude. Mada to nije direktno utjecalo na kulturu, Perzijanci nisu osjećali potrebu za pobunom i prema Aleksandru su postupali sa dužnim poštovanjem. Na Halicarnasusu, u Carii, Aleksandar je uspješnoj vodio prvi od mnogih [[opsada]], na kraju prisiljavajući svoje protivnike, plaćeničkog kapetana Memnona sa Rodosa i perzijskog [[namjesnik]]a Carie, [[Orontobates]]a, da se povuku morskim putem. Aleksandar je ostavio Cariu Adi, kojeg je Aleksandar usvojio.
Line 102 ⟶ 95:
=== Levant i Sirija ===
{{Glavni|Bitka kod Isa|Opsada Tira}}Aleksandar je otputovao na jug, ali ga je dočekala Darijeva znatno veća vojska koju je lagano porazio, izazvavši kod Darija paniku. Iako je jurio neke vojnike, Aleksandar je (njihove porodice) tretirao s poštovanjem, što je pokazalo njegovu velikodušnost i dobrotu prema svim ljudima koji su se nalazili u mjestima koje je osvojio. Darije je pobjegao iz bitke, dovodeći svoju vojsku do kolapsa, ostavljajući za sobom svoju ženu, svoje dvije kćerke, svoju majku [[Sisigambis]] i nevjerovatno blago. On je ponudio [[mirovni sporazum]] koji je obuhvatao zemlje koje je već izgubio, i otkupninu od 10.000 talenata za svoju porodicu. Aleksandar je odgovorio da, pošto je on sada kralj Azije, je on taj koji odlučuje sam o teritorijalnoj podjeli.▼
▲Aleksandar je otputovao na jug, ali ga je dočekala Darijeva znatno veća vojska koju je lagano porazio, izazvavši kod Darija paniku. Iako je jurio neke vojnike, Aleksandar je (njihove porodice) tretirao s poštovanjem, što je pokazalo njegovu velikodušnost i dobrotu prema svim ljudima koji su se nalazili u mjestima koje je osvojio. Darije je pobjegao iz bitke, dovodeći svoju vojsku do kolapsa, ostavljajući za sobom svoju ženu, svoje dvije kćerke, svoju majku [[Sisigambis]] i nevjerovatno blago. On je ponudio [[mirovni sporazum]] koji je obuhvatao zemlje koje je već izgubio, i otkupninu od 10.000 talenata za svoju porodicu. Aleksandar je odgovorio da, pošto je on sada kralj Azije, je on taj koji odlučuje sam o teritorijalnoj podjeli.
Aleksandar Veliki, iako je bio velikodušan čovjek, na kraju je prepoznao moć koju je imao da pobijedi neprijatelja u ratu. Nakon opsade Tira 332. p.n.e. neprijatelj je poražen, Darije nije htio da se bezuslovno preda, ali je Aleksandar postao nemilosrdan. Shvatio je da ima kontrolu i da može dobiti još mnogo toga. Darije je time bio prisiljen da se vrati. Ovaj put je ponuda bila impresivna. Darije je ponudio sve teritorije do rijeke Eufrat, kolosalnu otkupninu od 300.000 talenata za svoju porodicu i ruku svoje najstarije kćerke. Ova nova promjena u diplomatskim odnosima izazvala je paniku među liderima okolnih zemalja, jer su se bojali sličnog poraza. To je navelo neke barbare da jednostavno abdiciraju zbog Aleksandra, kako bi izbjegli sigurnu smrt.
Line 111 ⟶ 102:
=== Egipat ===
{{Glavni|Opsada Gaze}}Kada je Aleksandar uništio Tir, većina gradova na putu do Egipta je brzo kapitulirala, osim [[Gaza (grad)|Gaze]]. Uporište Gaze je dobro čuvano i sagrađeno na brdu, zahtijevajući opsadu. Aleksandar je krenuo prema gradu samo da bi se susreo sa iznenađujućim otporom i utvrđenjem. Kada su mu inžinjeri istakli da zbog visine nasipa osvajanje izgleda nemoguće, to je sve više ohrabrilo Aleksandra na pokušaj. Nakon tri neuspješna napada, uporište je palo, ali je Aleksandar zadobio ozbiljnu ranu na ramenu. Kao i u Tiru, vojno sposobni muškarci su ubijeni, a žene i djeca su prodati u roblje.▼
▲Kada je Aleksandar uništio Tir, većina gradova na putu do Egipta je brzo kapitulirala, osim [[Gaza (grad)|Gaze]]. Uporište Gaze je dobro čuvano i sagrađeno na brdu, zahtijevajući opsadu. Aleksandar je krenuo prema gradu samo da bi se susreo sa iznenađujućim otporom i utvrđenjem. Kada su mu inžinjeri istakli da zbog visine nasipa osvajanje izgleda nemoguće, to je sve više ohrabrilo Aleksandra na pokušaj. Nakon tri neuspješna napada, uporište je palo, ali je Aleksandar zadobio ozbiljnu ranu na ramenu. Kao i u Tiru, vojno sposobni muškarci su ubijeni, a žene i djeca su prodati u roblje.
Jerusalem je otvorio svoja vrata predajući se, i prema [[Josif]]u, Aleksandar je dobio [[knjigu Danijela|knjigu Danijelovog]] proročanstva, poglavlje 8, koje opisuje moćnog grčkog kralja koji će osvojiti Perzijsko carstvo. On je poštedio Jerusalem i nastavio prema jugu u Egipat.
Line 120 ⟶ 109:
=== Asirija i Babilon ===
{{Glavni|Bitka kod Gaugamela}}Napuštajući Egipat 331. p.n.e., Aleksandar je marširao prema istoku u [[Mezopotamija|Mezopotamiju]] (sada [[Irak]]) i ponovo je porazio Darija, u bici kod Gaugamela. Darije je još jednom pobjegao sa bitke, i Aleksandar ga je jurio sve do [[Arbel]]a. Gaugamela je bio konačni i odlučujući susret između njih dvojice. Darije je pobjegao preko planina u [[Ecbatan]] (moderni [[Hamedan]]), dok je Aleksandar osvojio [[Babilon]].▼
▲Napuštajući Egipat 331. p.n.e., Aleksandar je marširao prema istoku u [[Mezopotamija|Mezopotamiju]] (sada [[Irak]]) i ponovo je porazio Darija, u bici kod Gaugamela. Darije je još jednom pobjegao sa bitke, i Aleksandar ga je jurio sve do [[Arbel]]a. Gaugamela je bio konačni i odlučujući susret između njih dvojice. Darije je pobjegao preko planina u [[Ecbatan]] (moderni [[Hamedan]]), dok je Aleksandar osvojio [[Babilon]].
=== Perzija ===
{{Glavni|Bitka kod Perzijske kapije}}Iz Babilona Aleksandar je otišao u [[Susan Sontag|Susu]], jedan od gradova [[Achaemenid carstvo|Achaemenid carstva]], i zauzeo njegov legendarni trezor. Zatim je poslao najveći dio svoje vojske u perzijski glavni grad [[Persepolis]] preko Kraljevskog puta. Sam Aleksandar je uzeo odabrane trupe na direktnom putu do grada. Aleksandar se probio kroz Perzijska vrata (sada Zagros planina), koja su bila blokirana od strane perzijske vojske sa Ariobarzanesom na čelu, a onda je požurio u
▲Iz Babilona Aleksandar je otišao u [[Susan Sontag|Susu]], jedan od gradova [[Achaemenid carstvo|Achaemenid carstva]], i zauzeo njegov legendarni trezor. Zatim je poslao najveći dio svoje vojske u perzijski glavni grad [[Persepolis]] preko Kraljevskog puta. Sam Aleksandar je uzeo odabrane trupe na direktnom putu do grada. Aleksandar se probio kroz Perzijska vrata (sada Zagros planina), koja su bila blokirana od strane perzijske vojske sa Ariobarzanesom na čelu, a onda je požurio u Persepolis prije nego što je garnizon mogao opljačkati trezor.
Ulaskom u grad, Aleksandar je dozvolio svojim vojnicima da opljačkaju grad za nekoliko dana. Aleksandar je boravio u Persepolisu pet mjeseci. Za vrijeme njegovog boravka izbio je požar u istočnoj palati i proširio se na ostatak grada. Mogući uzroci uključuju nesreću ili namjernu osvetu za spaljivanje Akropolja u Drugom Perzijskom ratu.
=== Pad carstva i istok ===
Aleksandar je zatim jurio Darija, prvo u Mediji, a zatim u Partiji. Perzijski kralj više nije kontrolirao svoju sudbinu, i bio je zarobljen od strane [[Besus]]a, njegovog namjesnika u [[Baktrija|Baktriji]] i rođaka. Kada mu se Aleksandar približio, Besus je sa svojim ljudima smrtno izbo velikog kralja Perzije, a zatim se izjasnio kao Darijev nasljednik Artakserks V, prije nego što se povukao u centralnu Aziju gdje je pokrenuo gerilsku kampanju protiv Aleksandra. Aleksandar sahranjuje Darija u njegov kraljevski grob. Tvrdio je da, dok je bio na samrti, ga je Darije imenovao za svoga nasljednika
Aleksandar je smatrao Besusa uzurpatorom i krenuo je da ga porazi. Ova kampanja, u početku protiv Besusa, pretvorila se u obilazak centralne Azije. Aleksandar je osnovao niz novih gradova, sve pod nazivom Aleksandrija, uključujući i moderni [[Kandahar]] u Afganistanu, i Aleksandrija Eschate u današnjem [[Tadžikistan]]u. Kampanja je Aleksandra odvelo kroz [[Medija|Mediju]], [[Partija|Partiju]], [[Arija|Ariju]] (zapadni Afganistan), [[Drangijana|Drangijanu]], [[Arachosija|Arachosiju]] (južni i centralni Afganistan), [[Baktrija|Baktriju]] (sjeverni Afganistan) i [[Skitija|Skitiju]].
Line 151 ⟶ 136:
== Indijska kampanja ==
{{Glavni
=== Invazija na Indijski potkontinent ===
Nakon smrti [[Spitamenes]]a i njegove žene Roksane (Roshanak u Baktriji), i cementiranjem odnosa sa svojim novim satrapima, Aleksandar je krenuo prema Indijskom potkontinentu. On je pozvao sve starješine bivše satrapije Gandhara, koja je bila na sjeveru današnjeg [[Pakistan]]a, da dođu do njega i priznaju njegovu vlast. [[Omphis]] (indijsko ime Ambhi Kumar), vladar [[Taxila|Taxile]], čije se kraljevstvo prostiralo od Inda do Hydaspesa ([[Rijeka Jhelum|Jhelum]]), je priznao njegovu vlast, ali poglavice nekih brdskih klanova, uključujući [[Aspasioi|Aspasioa]] i [[Asakenoi]]a su to odbili. Ambhi je požurio da se susretne sa Aleksandrom, dajući mu vrijedne poklone i stavljajući sebe i sve svoje snage njemu na raspolaganje. Aleksandar je Ambhiu vratio njegovu titulu i darove, i nagradio ga sa perzijskom odorom sa zlatnim i srebrenim ukrasima, 30 konja i 1.000 talenata. Ohrabren Aleksandrovim darovima, Ambhi je pomogao Hephaestionu i Perdicasu u izgradnji mosta preko rijeke Ind, kako bi Aleksandar sa cijelom svojom vojskom došao u glavni grad Taxile, gdje je osjetio prijateljsko i najliberalnije gostoprimstvo. Ambhijeva vojska od 5000 ljudi su kasnije pratili Aleksandra i učestvovali u bici na rijeci Hydaspes.
Line 177 ⟶ 161:
== Smrt i nasljedstvo ==
{{Glavni|Smrt Aleksandra Velikog}}Dana 11. juna 323. godine p.n.e. Aleksandar je umro u palati [[Nabukodonosor II]] u [[Babilon]]u, u 32. godini. Postoje dvije različite verzije Aleksandrove smrti i detalji o smrti neznatno se razlikuju u svakoj. Prema Plutarhu, 14 dana prije njegove smrti, Aleksandar se zabavljao sa admiralom Nearchusom, i proveli su dan i noć pijući sa Mediusom. On je zatim dobio groznicu, koja se pogoršala dok nije bio u stanju da govori. Vojnici, zabrinuti za njegovo zdravlje, bili su stalno uz njega sve dok nije umro. U drugoj verziji, Diodorus prepričava da je Aleksandar dobio bolove u stomaku nakon što je popio Downingovu veliku posudu sa nepomiješanim vinom u čast [[Heraklo|Herakla]], a zatim nakon 11 dana slabosti, dobio je groznicu i umro nakon toga u agoniji.▼
▲Dana 11. juna 323. godine p.n.e. Aleksandar je umro u palati [[Nabukodonosor II]] u [[Babilon]]u, u 32. godini. Postoje dvije različite verzije Aleksandrove smrti i detalji o smrti neznatno se razlikuju u svakoj. Prema Plutarhu, 14 dana prije njegove smrti, Aleksandar se zabavljao sa admiralom Nearchusom, i proveli su dan i noć pijući sa Mediusom. On je zatim dobio groznicu, koja se pogoršala dok nije bio u stanju da govori. Vojnici, zabrinuti za njegovo zdravlje, bili su stalno uz njega sve dok nije umro. U drugoj verziji, Diodorus prepričava da je Aleksandar dobio bolove u stomaku nakon što je popio Downingovu veliku posudu sa nepomiješanim vinom u čast [[Heraklo|Herakla]], a zatim nakon 11 dana slabosti, dobio je groznicu i umro nakon toga u agoniji.
Imajući u vidu sklonost makedonske aristokratije prema atentatu, prljave igre su bile istaknute poslije njegove smrti. Diodorus, Plutarh, Arian i Justin su naveli teoriju da je Aleksandar bio otrovan. Justin je izjavio da je Aleksandar bio žrtva trovanja. Plutarh je to odbacio kao izmišljotinu, dok su Diodorus i Arian napomenuli da su to spomenuli samo zbog kompletnosti cijele priče. Priča se vrti i oko toga da je Antipater, koji je uklonjen sa mjesta makedonskog potkralja, jer se suprostavljao Olimpiji, bio šef navodne zavjere. Možda je shvatio poziv u Babilon kao smrtnu kaznu, vidjevši sudbinu Parmeniona i Filotasa. Antipater je navodno sredio da Aleksandra otruje njegov sin Iollas, koji je bio Aleksandrov vinar. Bilo je čak i sugestija da je i Aristotel možda učestvovao.
Line 188 ⟶ 170:
=== Nakon smrti ===
{{Glavni|Grobnica Aleksandra Velikog}}Tijelo Aleksandra je položeno u zlatni antropoidni [[sarkofag]] koji je ispunjen medom, pa postavljen u zlatni sanduk. Prema Aelianu, prorok Aristander je prorekao da će zemljište na kojem bude postavljen Aleksandar biti sretno zauvijek. Možda zbog toga, svi kraljevi nakon njega su smatrali da je ukop kralja simbol legitimnosti i kraljevsko pravo.▼
Dok je Aleksandrova povorka bila na putu za Makedoniju,
▲Tijelo Aleksandra je položeno u zlatni antropoidni [[sarkofag]] koji je ispunjen medom, pa postavljen u zlatni sanduk. Prema Aelianu, prorok Aristander je prorekao da će zemljište na kojem bude postavljen Aleksandar biti sretno zauvijek. Možda zbog toga, svi kraljevi nakon njega su smatrali da je ukop kralja simbol legitimnosti i kraljevsko pravo.
▲Dok je Aleksandrova povorka bila na putu za Makedoniju, Ptolomej ga je oduzeo i odveo privremeno u Memphis. Njegov nasljednik, [[Ptolomej II]], prenio je sarkofag u Aleksandriju, gdje je ostao do [[kasna antika|kasne antike]]. [[Ptolomej IX]], jedan od kasnijih nasljednika Ptolomeja, zamijenio je Aleksandrov zlatni sarkofag staklenim, kako bi zlato mogao pretvoriti u originalnu kovanicu. Nedavno otkriće ogromne grobnice na sjeveru Grčke, u Amphipolisu, koja datira iz vremena Aleksandra Velikog je dala povoda za spekulacije o njenoj prvobitnoj namjeri da bude mjesto sahrane Aleksandara. Ovo se uklapa u odredište Aleksandrove povorke.
[[Pompej]], [[Julije Cezar]] i [[August]] su posjećivali njegov grob u Aleksandriji, gdje je August, navodno, slučajno ozlijedio nos. [[Kaligula]] je rekao da je uzeo Aleksandrov oklop iz grobnice za sebe. Oko 200. godine, car [[Septimije Sever]] zatvorio je Aleksandrovu grobnicu za javnost. Njegov sin i nasljednik, [[Karakala]], veliki obožavatelj Aleksandra Velikog, posjetio je grob tokom svoje vladavine. Nakon toga, detalji o sudbini grobnice su magloviti. Takozvani "Aleksandrov sarkofag" otkriven je u blizini [[Sidon]]a, i sada je u Arheološkom muzeju u Istanbulu.
=== Podjela carstva ===
{{Glavni|Dijadosi}}Aleksandrova smrt je bila iznenadna da kada je došao izvještaj o njegovoj smrti do Grčke, oni nisu odmah vjerovali. Aleksandar je imao legitimnog nasljednika, njegovog sina Aleksandra IV Roksana je rodila nakon Aleksandrove smrti. Prema Diodorusu, Aleksandra su drugovi pitali na samrti kome ostavlja svoje kraljevstvo; njegov odgovor je bio najjačima. Arian i Plutarh su tvrdili da je Aleksandar bio bez teksta u ovom trenutku, što znači da je to bila apokrifna priča. Diodorus i Justin su ponudili više uvjerljivu priču da je Aleksandar položio prsten [[Perdikas]]u, tjelohranitelju, i pred svjedocima ga je imenovao.▼
▲Aleksandrova smrt je bila iznenadna da kada je došao izvještaj o njegovoj smrti do Grčke, oni nisu odmah vjerovali. Aleksandar je imao legitimnog nasljednika, njegovog sina Aleksandra IV Roksana je rodila nakon Aleksandrove smrti. Prema Diodorusu, Aleksandra su drugovi pitali na samrti kome ostavlja svoje kraljevstvo; njegov odgovor je bio najjačima.
Perdikas u početku nije želio vlast, i ukazivao je da će Roksanina beba biti kralj, ako bude muško; a pomagaće mu zajedno sa Craterusom, Leonatusom i Antipaterom kao njegovim čuvarima. Međutim, pješadija, pod komandom Meleagera, odbacila je ovaj angažman jer su bili isključeni iz rasprave. Umjesto toga, oni su podržali Aleksandrovog polubrata Filipa Arhidaeusa. Na kraju, dvije strane su se pomirile, a nakon rođenja [[Aleksandar IV Makedonski|Aleksandra IV]], on i Filip III imenovani su zajedničkim kraljevima. Neslaganje i rivalstvo uskoro je pogodilo makedonce. Satrapi su imenovali Perdikasa kraljem i dali mu dvorac u Babilonu. Nakon atentata na Perdikasa 321. godine p.n.e., makedonsko jedinstvo se srušilo, i uslijedio je 40-godišnji rat između "nasljednika" (Dijadosa). Nakon rata nastala su četiri stabilna moćna bloka: Ptolomejev Egipat, Seleucidova Mezopotamija i centralna Azija, Atalidova Anadolija i Antigonova Makedonija. U tom procesu, Aleksandar IV i Filip III su ubijeni.
=== Testament ===
Line 261 ⟶ 235:
=== Lični odnosi ===
{{Glavni|Lični odnosi Aleksandra Velikog}}Aleksandar je imao dvije žene: [[Roksana]], kćerka baktrijskog plemića Oxyartesa, iz ljubavi; i [[Stateira II]], perzijska princeza i kćerka perzijskog kralja [[Darije III|Darija III]], iz političkih razloga. On je imao i dva sina, Aleksandra IV Makedonskog sa Roksanom, i eventualno, Heraklo Makedonski sa svojom ljubavnicom Barsinom. Izgubio je jedno dijete, kada je Roksana pobacila u Babilonu.▼
▲Aleksandar je imao dvije žene: Roksana, kćerka baktrijskog plemića Oxyartesa, iz ljubavi; i Stateira II, perzijska princeza i kćerka perzijskog kralja Darija III, iz političkih razloga. On je imao i dva sina, Aleksandra IV Makedonskog sa Roksanom, i eventualno, Heraklo Makedonski sa svojom ljubavnicom Barsinom. Izgubio je jedno dijete, kada je Roksana pobacila u Babilonu.
Aleksandar je imao blizak odnos sa svojim prijateljem, generalom i tjelohraniteljom Hephaestionom, sinom plemenitog makedonca. Hephaestionova smrt je devastirala Aleksandra. Ovaj događaj je možda doprinio pogoršanju Aleksandrovog zdravstvenog i mentalnog stanja tokom njegovog posljednjeg mjeseca života.
Line 275 ⟶ 247:
=== Helenistička kraljevstva ===
{{Glavni|Helenizam}}Aleksandrovo najneposrednije nasljeđe bilo je uvođenje makedonskih pravila koje su ostavile trag u Aziji. U vrijeme njegove smrti, Aleksandrovo carstvo se prostiralo na 5.200.000 km2, i bilo je najveće carstvo svoga vremena. Mnogi od tih područja su ostali u makedonskim rukama ili pod uticajem Grčke u narednih 200-300 godina. Nasljedna carstva koja su se pojavila su, barem u početku, bile dominantne sile, a tih 300 godina se često nazivaju helenističkim periodom.▼
▲Aleksandrovo najneposrednije nasljeđe bilo je uvođenje makedonskih pravila koje su ostavile trag u Aziji. U vrijeme njegove smrti, Aleksandrovo carstvo se prostiralo na 5.200.000 km2, i bilo je najveće carstvo svoga vremena. Mnogi od tih područja su ostali u makedonskim rukama ili pod uticajem Grčke u narednih 200-300 godina. Nasljedna carstva koja su se pojavila su, barem u početku, bile dominantne sile, a tih 300 godina se često nazivaju helenističkim periodom.
Istočne granice Aleksandrovog carstva počele su se rušiti čak i za vrijeme njegovog života. Međutim, vlast koju je ostavio na sjeverozapadu Indijskog potkontinenta izravno je dovelo do jedne od najmoćnijih indijskih dinastija u historiji. Iskoristivši ovo, Chandragupta Maurya (u grčkim izvorima "Sandrokotos") koji je bio relativno skromnog porijekla, preuzeo je kontrolu nad Punjabom, i uvećao moć tako da je nastavio i osvojio Nanda carstvo.
Line 285 ⟶ 255:
=== Helenizacija ===
{{Glavni|Helenističko-rimsko razdoblje}}Helenizaciju je izmislio njemački historičar Johann Gustav Droysen da označi širenje grčkog jezika, kulture i stanovništva u bivšem Perzijskom carstvu nakon Aleksandrovog osvajanja. Da se izvoz robe desio, može se vidjeti u velikim helenističkim gradovima, na primjer, Aleksandriji, Antiohiji i Seleukiji (južno od današnjeg Bagdada). Aleksandar je tražio da se ubace grčki elementi u perzijsku kulturu i pokušao je ukrstiti grčku i perzijsku kulturu. To je kulminiralo homogenizaciji populacija Azije i Europe. Međutim, njegovi nasljednici su izričito odbacili takvu politiku. Ipak, helenizacija se dogodila u cijeloj regiji, praćena različitim i suprotnim Orijentalnim carstvima nasljednicima.▼
▲Helenizaciju je izmislio njemački historičar Johann Gustav Droysen da označi širenje grčkog jezika, kulture i stanovništva u bivšem Perzijskom carstvu nakon Aleksandrovog osvajanja. Da se izvoz robe desio, može se vidjeti u velikim helenističkim gradovima, na primjer, Aleksandriji, Antiohiji i Seleukiji (južno od današnjeg Bagdada). Aleksandar je tražio da se ubace grčki elementi u perzijsku kulturu i pokušao je ukrstiti grčku i perzijsku kulturu. To je kulminiralo homogenizaciji populacija Azije i Europe. Međutim, njegovi nasljednici su izričito odbacili takvu politiku. Ipak, helenizacija se dogodila u cijeloj regiji, praćena različitim i suprotnim Orijentalnim carstvima nasljednicima.
Osnova helenističke kulture je u suštini atinska. Miješanje muškaraca iz svih dijelova Grčke u Aleksandrovoj vojsci direktno je dovelo do pojave "koine" ili "zajedničkog" grčkog dijalekta. Koine se proširila širom helenističkog svijeta, te je na kraju postao predak modernog grčkog jezika. Osim toga, urbanizam, obrazovanje, lokalne samouprave i struja umjetnosti iz helenističkog perioda su bili osnova klasičnih grčkih ideala, koji su se razvijali u različite nove oblike obično grupirani kao helenistički. Aspekti helenističke kulture vide se i u tradiciji Bizantije sredinom 15. stoljeća.
Line 299 ⟶ 267:
=== Legenda ===
{{Glavni|Aleksandar Veliki u legendama}}Legendarne priče okružuju život Aleksandra Velikog. Njegov historičar Kalisten opisuje more u Kilikiji kako se nateže sa Aleksandrom u proskinezi. Pišući ubrzo nakon Aleksandrove smrti, drugi učesnik, Onesictritus, izmislio je borbu između Aleksandra i Thalestris, kraljice mitskih Amazonki. Kada je ovo pročitao kasnije kralj Lizimah se navodno našalio, "Pitam se gdje sam bio u tom trenutku".▼
▲Legendarne priče okružuju život Aleksandra Velikog. Njegov historičar Kalisten opisuje more u Kilikiji kako se nateže sa Aleksandrom u proskinezi. Pišući ubrzo nakon Aleksandrove smrti, drugi učesnik, Onesictritus, izmislio je borbu između Aleksandra i Thalestris, kraljice mitskih Amazonki. Kada je ovo pročitao kasnije kralj Lizimah se navodno našalio, "Pitam se gdje sam bio u tom trenutku".
=== U antičkoj i modernoj kulturi ===
{{Glavni|Kulturni opisi Aleksandra Velikog|Aleksandar Veliki u Kur'anu}}Postignuća i nasljeđe Aleksandra Velikog su prikazani u mnogim kulturama. Antički pisac Aleksandar Romance je imao značajan utjecaj na prikazivanje Aleksandra u kasnijim kulturama, od perzijske i srednjovjekovne europske do moderne grčke kulture. Aleksandar ima značajno mjesto u modernom grčkom folkloru, više nego bilo koja druga drevna figura. U kolovijalnom obliku njegovo ime u modernom grčkom (Megalexandros) je naziv za domaćinstvo. Jedna poznata bajka o grčkim mornarima uključuje usamljenu sirenu je izronila iz mora tokom oluje i pitala kapetana: "Je li Aleksandar živ?". Tačan odgovor je "On je živ i zdrav i vlada svijetom!", nakon čega je sirena nestala i more se smirilo. Svaki drugi odgovor bi izazvao sirenu da se pretvori u razjarenu Gorgonu koja bi povukla brod na dno mora.▼
▲Aleksandar ima značajno mjesto u modernom grčkom folkloru, više nego bilo koja druga drevna figura. U kolovijalnom obliku njegovo ime u modernom grčkom (Megalexandros) je naziv za domaćinstvo. Jedna poznata bajka o grčkim mornarima uključuje usamljenu sirenu je izronila iz mora tokom oluje i pitala kapetana: "Je li Aleksandar živ?". Tačan odgovor je "On je živ i zdrav i vlada svijetom!", nakon čega je sirena nestala i more se smirilo. Svaki drugi odgovor bi izazvao sirenu da se pretvori u razjarenu Gorgonu koja bi povukla brod na dno mora.
U predislamskoj Perzijskoj (zoroastrijskoj) literaturi, Aleksandar je imao nadimak gujastak što znači "proklet", a optužen je za uništavanje hramova i spaljivanje svetih tekstova zoroastranijanizma. U islamskom Iranu, pod uticajem Aleksandra Romanca (perzijski اسکندرنامه Iskandarnamah) pojavljuje se pozitivni prikaz Aleksandra, koji uključuje to da je Aleksandar bio legitimni iranski šah, mitska figura koja je došla iz daleka u potrazi za izvorom mladosti. Kasnije su ga perzijski pisci povezivali sa filozofijom, predstavljajući ga na simpozijumu sa likovima kao što su Sokrat, Platon i Aristotel, u potrazi za besmrtnošću.
U sirijskoj verziji Aleksandar je opisan kao idealni hrišćanski osvajač koji se molio "jednom Bogu". U Egiptu, Aleksandar je prikazan kao sin Nectaneba II, posljednjeg faraona prije perzijskog osvajanja, a njegova pobjeda nad Darijem je prikazana u Egiptu kao spasenje. Aleksandar je spomenut i u Kur'anu, kao herojska figura koja je izgradila zid kako bi se odbranila od naroda Goga i Magoga. On je zatim proputovao poznati svijet u potrazi za vodom života i besmrtnošću, i na kraju postaje poslanik. U indijskoj hindi i urdu kulturi, spominje se kao "Sikandar", mladi talent. U srednjem vijeku je bio heroj koji je imao sve idealne kvalitete viteza.
== Historiografija ==
| |||