Razlika između verzija stranice "Masakr u Bijeljini"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
Red 58:
 
Haviv, kojeg je pozvao Arkan da snimi fotografije, bio je svjedok ubistava i jedna od njegovih slika, koja prikazuje kako pripadnik Srpske dobrovoljačke garde udara bošnjačku ženu na samrti, kasnije je objavljena u međunarodnim medijima uzrokujući da Arkan objavi nalog za izvršenje smrtne kazne Haviva.{{sfn|BBC|24. 5. 2001}}{{sfn|Kifner|24. 1. 2001}} U međuvremenu, srbijanski držani radio [[Radio Beograd]] izvijestio je da je Bijeljina "oslobođena" uz pomoć "pripadnika Srpske nacionalne garde Semberije i Majevice, u kooperaciji sa srbijanskim volonterima, Arkanovim ljudima i srpskim 'radikalima'".{{sfn|United Nations Security Council|28. 12. 1994}}
 
== Etničko čišćenje, rušenje džamija i pritvaranje ==
SDG je ostala u Bijeljini do kraja maja 1992.{{sfn|International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia|27. 9. 2006|p=115}} General [[Manojlo Milovanović]], šef stožera [[Vojska Republika Srpska|Vojske Republike Srpske]] (VRS), komentarisao je o Arkanovim aktivnostima u Bijeljini i [[Zvornik]]u u aprilu i maju 1992: "Povratak srpskih dobrovoljačkih jedinica iz Republike Srpske i [[Republika srpska krajina|Republike srpske krajine]] karakteriziran je dugim formacijama sastojeći se od transportera i tenkova i velikog broja kamiona. To je bio jasan znak pljačke."{{sfn|Bećirević|2014|p=90}} ICTY je zaključio da su srpske snage ubile najmanje 52 ljudi, uglavnom Bošnjaka, između aprila i septembra 1992. u općini Bijeljina.{{sfn|International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia|27. 9. 2006|pp=117–118}} U aprilu, "organizirana kampanja" je počela da uklanja bošnjačku populaciju Bijeljine.{{sfn|Sudetic|18 July 1994}} SDS u Bijeljini je iznio plan i predložio da bošnjačka porodica bude ubijena "na svakoj strani grada da se napravi atmosfera straha".{{sfn|International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia|27. 9. 2006|pp=117–118}} Na 23. septembar 1992, SDG i Mirkovi četnici predali su kontrolu Bijeljine SDS-u{{sfn|United Nations Security Council|28. 12. 1994}} i plan je izvršen od strane specijalne policijske jedinice Duška Malovića.{{sfn|International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia|27. 9. 2006|pp=117–118}} Na 24. i 25. septembar, u selu [[Bukreš]], 22 ljudi uključujući sedmero djece istjerano je iz svojih domova i dovedeno u selo [[Balatun]] gdje su pobijeni i bačeni u [[Drina|Drinu]].{{sfn|Musli|24. 9. 2011}} Sumnja se da su ubijeni od strane pripadnika Specijalne jedinice MUP-a RS pod nadzorom lokalne policije i bivše Državne bezbjednosti.{{sfn|Musli|26. 9. 2012}}{{sfn|Karabegović|4. 4. 2012}} Sve je bilo pod izravnom komandom [[Mićo Stanišić|Miće Stanišića]], tadašnjeg ministra MUP-a RS.{{sfn|Musli|26. 9. 2012}} Mastovno [[etničko čišćenje]] je počinjeno u devet konc-logora koji su uspostavljeni prateći masakr.{{sfn|International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia|27. 9. 2006|pp=117–118}} Svih sedam džamija u Bijeljini je uništeno.{{sfn|Human Rights Watch|maj 2000|p=4}} One su sistematski uništavane korištenjem eksploziva pod nadzorom policije i stručnjaka, a nakon što su srušene, ostaci su smaknuti pomoću vojne konstrukcijske opreme.{{sfn|Musli|13. 3. 2013}} Drveće je zasađivano tamo gdje su bile džamije.{{sfn|United Nations Security Council|28. 12. 1994}}
 
"Državna komisija za slobodan transfer civilne populacije"{{sfn|Totten|Bartrop|2008|p=410}} ili "Komisija za razmjenu populacije" kreirana je i predvodio ju je Vojkan Đurković, major u SDG-u,{{sfn|Human Rights Watch|maj 2000|p=28}} i uključivala je Mauzerove Pantere.{{sfn|Amnesty International|21. 12. 1994|pp=6–7}} Njena svrha je bila da potpuno istrijebi sve nesrbe iz Bijeljine.{{sfn|Totten|Bartrop|2008|p=410}} Đurković je tvrdio da su Bošnjaci napuštali dobrovoljno i rekao je da je Bijeljina bila "sveta srpska zemlja".{{sfn|United Nations Security Council|28. 12. 1994}} Prema njemu "nakon nekog vremena, narodni poslanici [bosanskih Srba], Milan Teslić i Vojo Kuprešanin, raširili su Komisiju u ime Kluba poslanika [Srpske demokratske stranke], a kasnije je Komisija odobrena od strane parlamenta Republike Srpske."{{sfn|Cigar|Williams|2002|p=53}} On je tvrdio da "putovanje [protjerivanje] je preduzeto na sljedeći način: Državna komisija za slobodan transfer civilne populacije je imala svoju dužnost da informiše Državnu bezbjednosnu službu Republike Srpske za to putovanje. Oni bi zatim, putem faksa, proslijedili to u ministarstvo Republike Srbije koja je imala nadležnost. Tranzit [prema [[Mađarska|Mađarskoj]]] bi se desio u po bijela dana, u pode."{{sfn|Cigar|Williams|2002|p=133}} Protjerivanja su nastavljena 1994. godine,<ref>{{Harvnb|Sudetic|18. 7. 1994}}; {{Harvnb|Sudetic|30. 8. 1994}}; {{Harvnb|Sudetic|3. 9. 1994}}; {{Harvnb|Sudetic|5. 9. 1994}}; {{Harvnb|Sudetic|20. 9. 1994}}</ref> i u julu "sistematski program" je sproveden u cilju "protjerivanja preostalih Bošnjaka i iznude imovine i novca od njih".{{sfn|Amnesty International|21. 12. 1994|p=3}} Đurkovića je unaprijedio Arkan u [[potpukovnik]]a 1995. godine.{{sfn|Cigar|Williams|2002|p=53}} Mauzerovi Panteri su kasnije postali specijalna jedinica [[VRS]]-a.{{sfn|Human Rights Watch|maj 2000|p=34}} Mauzer je ubijen 2000. godine.{{sfn|BBC|8. 6. 2000}}
 
== Reference ==