|
}}
'''Eten''' ili '''etilen''' (<tt>C<sub>2</sub>H<sub>4</sub></tt>) je nezasićeni [[ugljikovodici|ugljikovodik]] koji pripada nizu [[alkeni|alkena]]. Bezbojan je i slabog [[miris]]a. Na sobnoj temperaturi je plinovit i ne reagira s krečnom vodom. Mješavina etilena i [[vazduhzrak]]a daje eksplozivnu smjesu.<ref>Alberts B. (2002)ː Molecular biology of the cell. Garland Science, New York, ISBN 0-8153-3218-1.</ref>
Etilen je dokazan kao biljni [[hormon]], a najviše se primjenjuje u sazrijevanju voća, gdje stimulira klijanje [[sjeme]]na, podstiče [[cvijet]]anje i potpomaže zrenje voća. Te primjene, kao kao [[biljka|biljnog]] hormoa, eten se koristi kao [[sirovina]] za dobijanje [[plastika|plastičnih]] folija i [[ambalaža|ambalažnih]] boca, rfaznih veličina.
Etilen je otkriven u 17. stolećustoljeću, nakon zagrijavanj [[etanol]]a sa [[sumporna kiselina|sumpornom kiselinom]].
== Hemijska svojstva ==
Eten je gas bez boje, mirisa i okusa, a slabo jeeje rastvorljiv u vodi.
== Eten kao hormon ==
Eten se smatra jednim od osnovnih [[biljni hormon|biljnih hormona]]; funkcija mi je regulacija [[fiziologija|fizioloških]] procesa u [[biljke|biljkama]].
Jedini je biljni hormon u gasovitom stanju. Još u 20. stoljeću, kada se za uličnu rasvetu koristio gas, primijećeno je da na pojedinim stablima uličnih drvoreda iznenada opadaju [[list]]ovi. To se dešavalo tamo gdje je iz [[gasovod]]a isticao gas sa etenom. Tridesetih godina 20. stoljeća, ustanovljeno je da etilen proizvode biljke ([[plod]]ovi, [[list]]ovi, [[cvetcvijet|cvjetovi]]ovi, [[semesjeme]]na). Koncentracija u tkivima mu zavisi od stadija razvića biljke. Zreli plodovi oslobađaju etilen koji utiče na sazrijevanje nezrelih plodova u zajedničkim pakovanjima<ref>Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.</ref><ref>Harrison L. G. (2011): The shaping of life: The generation of biological pattern. Cambridge University Press, ISBN 978-0-521-55350-6; http://books.google.com/books?id=-IPG-vg7Pr8C.</ref><ref>Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.</ref><ref>Kapur Pojskić L., Ed. (2014): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 978-9958-9344-8-3.</ref>
U biljkama nastaje razgradnjom [[aminokiseline]] [[metionin]]a, a kao slabo rastvorljiv u vodenom mediju [[ćelije (biologija)|ćelije]], brzo odlazi sa mejesta sinteze.
|
