Razlika između verzija stranice "Rimokatoličanstvo"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Uklanjanje Link FA/FL/GA |
No edit summary |
||
Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
[[Datoteka:
'''Rimokatoličanstvo ili katolicizam''' je doktrinarni (dogmatski) sistem u kojem se iskazuje latinska teologija i tradicija Rimske
* [[Toma Akvinski|Tomistička metoda]] u tumačenju vjere, koja na vjeru primjenjuje [[Aristotel]]ovu logiku i nameće [[Teologija|teologiji]] filozofske koncepte (npr. "transupstancijacija")
* [[Trident]]ska sinteza, koja uvodi u dogmate srednjovjekovnu problematiku (teoriju satisfakcije, primijenjenu na [[Dogma|dogmat]] iskupljenja)
* Juridički i magisterijski karakter dogmata, naročito manifestiran na [[Prvi vatikanski sabor|Prvom vatikanskom saboru]], po kome je [[Dogma|dogmat]] odluka nepogrešivog autoriteta (pape), a ne ispovijedanje
== Vjerska zajednica ==
[[Datoteka:StPetersBasilicaEarlyMorning.jpg|mini|desno|Mikelanđelova
Rimokatoličanstvo je organizirano kao Rimska crkva, koja ima hijerarhiju i laike. Članom vjerske zajednice postaje se krštenjem, a krste se djeca i odrasli. Klerici i laici razlikuju se samo vrstom službe u zajednici. U rimokatoličanstvu postoje tri vrste hijerarhije: svećenička (biskup, prezbiter, đakon), kanonska ([[papa]], ordinarij, dekan, župnik, kapelan) i počasna (kardinal, metropolit, nadbiskup, prelat, kanonik i prebendar). Rimokatolička
▲[[Datoteka:StPetersBasilicaEarlyMorning.jpg|mini|desno|Mikelanđelova Bazilika Svetoga Petra u Rimu stoji iznad groba apostola Petra]]
▲Rimokatoličanstvo je organizirano kao Rimska crkva, koja ima hijerarhiju i laike. Članom vjerske zajednice postaje se krštenjem, a krste se djeca i odrasli. Klerici i laici razlikuju se samo vrstom službe u zajednici. U rimokatoličanstvu postoje tri vrste hijerarhije: svećenička (biskup, prezbiter, đakon), kanonska ([[papa]], ordinarij, dekan, župnik, kapelan) i počasna (kardinal, metropolit, nadbiskup, prelat, kanonik i prebendar). Rimokatolička je crkva nadnacionalna i centralizirana. Vrhovni je poglavar [[papa]] (rimski biskup), koji uz pomoć Svete stolice i njenih tijela upravlja crkvom, u zajedništvu s biskupima, koji upravljaju mjesnim crkvama (biskupije). Biskupija se dijeli na dekanate, kojima upravljaju dekani ili nadžupnici. Dekanati se dijele na župe, kojima upravljaju župnici, a pomažu im kapelani. Postoje i [[nuncij]]i.
== Doktrina (dogme) ==
[[Datoteka:Gesupietrochiave.jpg|mini|desno|Pietro Peruđino (1482): [[Isus]] predaje [[Petar|Petru]] ključeve nebeskog Carstva]]
Rimokatoličanstvo do danas precizira svoj dogmatski nauk, pa otuda i neke dogme koje ga razlikuju od [[Pravoslavlje|pravoslavlja]] i [[Protestantizam|protestantizma]]: (učenje o čistilištu, [[sakramenat|sakramentima]], o odnosu pisane objave i tradicije, o bezgrešnom začeću, papinoj nepogrešivosti,
== Obredi (bogoštovlje) ==
U rimokatoličkom kultu razlikuje se klanjanje (latrija, adoracija), od dulije (štovanje). Dok se klanjanje ili latrija iskazuje samo [[Bog]]u, dulija ili štovanje može se iskazivati i stvorenjima (anđeli, sveci, slike, kipovi, relikvije). Posebna dulija iskazuje se Bogorodici (hiperdulija). U središtu rimokatoličkog bogoštovlja je klanjanje u duhu i istini (štovanje Boga životom u duhu evanđelja), ali se bogoštovnim činima također pridaje velika važnost (liturgija, euharistija, sakramenti). Bogoštovne čine obavlja sakramentalna hijerarhija (biskup, prezbiter, đakon) u
▲U rimokatoličkom kultu razlikuje se klanjanje (latrija, adoracija), od dulije (štovanje). Dok se klanjanje ili latrija iskazuje samo [[Bog]]u, dulija ili štovanje može se iskazivati i stvorenjima (anđeli, sveci, slike, kipovi, relikvije). Posebna dulija iskazuje se Bogorodici (hiperdulija). U središtu rimokatoličkog bogoštovlja je klanjanje u duhu i istini (štovanje Boga životom u duhu evanđelja), ali se bogoštovnim činima također pridaje velika važnost (liturgija, euharistija, sakramenti). Bogoštovne čine obavlja sakramentalna hijerarhija (biskup, prezbiter, đakon) u uređenu bogoštovnom prostoru (kapela, crkva, bazilika), u skladu s blagdanima koji se slave po gregorijanskom kalendaru kroz crkvenu godinu. Glavni dijelovi crkvene godine su korizma i advent, a nedjelja je dan počinka i obaveznog prisustvovanja liturgiji (misa). Glavni Gospodnji blagdani su [[Uskrsnuće Isusa Krista|Uskrs]], Bogojavljenje, Božić, Trojstvo, Duhovi, marijanski Uznesenje na nebo (Velika Gospa) i Bezgrješno začeće, svetački Svi sveti. U katoličanstvu se pridaje velika vrijednost sakralnoj umjetnosti (crkvena muzika, kiparstvo, slikarstvo, arhitektura, liturgijsko ruho i liturgijski predmeti), koja je uključena u bogoštovlje.
== Moral ==
Prema rimokatoličkom učenju narav i nadnarav, ljudska slobodna volja i božanska milost nadopunjuju se i pretpostavljaju. Zato su u katoličkoj moralci bogoslovne kreposti (vjera, nada, ljubav) i naravne ili stožerne krjeposti (razboritost, pravednost, umjerenost i jakost) komplementarne. Izvori su rimokatoličkog morala [[Stari zavjet]] (Dekalog, osobna odgovornost), [[Novi zavjet]] (ljubav prema Bogu i bližnjemu) te naravna [[etika]]. Sistemski ga proučava moralka, a potanje regulira u zajednici kanonsko pravo. Prekršaj morala je grijeh, koji može biti lahki i teški, a teški grijeh regulira se sakramentom pokore (ispovijed). Uz individualni moral u novije vrijeme u rimokatoličanstvu se naglašava i društveni moral.
== Rasprostranjenost ==
U antičko doba ([[4. vijek]]) područje zapadne ili latinske Crkve podudara se s granicama Zapadnog rimskog carstva. Nakon prodora islama (7-8 vijek) zapadna Crkva gubi berberske zemlje (današnji [[Alžir]] i [[Tunis]]) te veći dio Pirenejskog poluotoka. Ta izgubljena područja nadoknađuje (9-10. vijek) širenjem po germanskim ([[Velika Britanija|Engleska]], [[Njemačka]], [[Danska]], Skandinavija) i slavenskim zemljama ([[Poljska]], [[Češka]], [[Moravska]], [[Slovenija]], [[Hrvatska]]. Nakon reformacije ([[16. vijek]]) gubi znatna područja u srednjoj i sjeverozapadnoj Evropi, a gubitak nadoknađuje misionarskim djelovanjem u prekomorskim zemljama (Latinska Amerika, dijelovi crne Afrike i Filipini). Od 15. do 16. vijeka [[Rimokatolička crkva]] se uspijeva donekle proširiti na istok Evrope (tzv. [[Crkvena unija|unija]]). Nakon migracija u 19. i 20. vijeku znatan broj rimokatolika živi u SAD-u, Kanadi i Australiji. Rimokatoličanstvo se u prostoru i vremenu susrelo s različitim društvenim poredcima, kulturama i civilizacijama, pri čemu mu se nametao problem prilagodbe. U srednjem vijeku, bila je isključiva religija ([[inkvizicija]], progoni drugih vjeroispovijesti i dr.). Broj rimokatolika je sada (2004) oko 1,1 milijarda vjernika.▼
▲U antičko doba ([[4. vijek]]) područje zapadne ili latinske Crkve podudara se s granicama Zapadnog rimskog carstva. Nakon prodora islama (7-8 vijek) zapadna Crkva gubi berberske zemlje (današnji [[Alžir]] i [[Tunis]]) te veći dio Pirenejskog poluotoka. Ta izgubljena područja nadoknađuje (9-10 vijek) širenjem po germanskim ([[Velika Britanija|Engleska]], [[Njemačka]], [[Danska]], Skandinavija) i slavenskim zemljama ([[Poljska]], [[Češka]], [[Moravska]], [[Slovenija]], [[Hrvatska]]. Nakon reformacije ([[16. vijek]]) gubi znatna područja u srednjoj i sjeverozapadnoj Evropi, a gubitak nadoknađuje misionarskim djelovanjem u prekomorskim zemljama (Latinska Amerika, dijelovi crne Afrike i Filipini). Od 15. do 16. vijeka [[Rimokatolička crkva]] se uspijeva donekle proširiti na istok Evrope (tzv. [[Crkvena unija|unija]]). Nakon migracija u 19. i 20. vijeku znatan broj rimokatolika živi u SAD-u, Kanadi i Australiji. Rimokatoličanstvo se u prostoru i vremenu susrelo s različitim društvenim poredcima, kulturama i civilizacijama, pri čemu mu se nametao problem prilagodbe. U srednjem vijeku, bila je isključiva religija ([[inkvizicija]], progoni drugih vjeroispovijesti i dr.)Broj rimokatolika je sada (2004) oko 1,1 milijarda vjernika.
== Crkva i država ==
U rimokatoličanstvu je načelno prihvaćen nauk o dvije vlasti, [[duh]]ovnoj (Crkva) i vremenitoj ([[država]]). U [[Srednji vijek|srednjem vijeku]] formiraće se učenje da je papa nosilac i duhovne i svjetovne vlasti. Tako će u [[13. vijek]]u većina zapadnih vladara priznavati papu za vrhovnog gospodara ([[Feudalizam|feudalni sistem]]). Papska svjetovna vlast slabi [[Reformacija|reformacijom]]. U [[19. vijek]]u rimokatoličanstvo se sukobljava sa liberalizmom. U [[20. vijek]]u se susrelo s totalitarnim državama, koje ga bilo toleriraju i podređuju ([[fašizam]]), bilo osuđuju na postupno odumiranje ([[komunizam]]). Na [[Drugi vatikanski sabor|Drugom vatikanskom saboru]] ([[1962]]-[[1965|65]]) Rimokatolička je crkva
▲U rimokatoličanstvu je načelno prihvaćen nauk o dvije vlasti, [[duh]]ovnoj (Crkva) i vremenitoj ([[država]]). U [[Srednji vijek|srednjem vijeku]] formiraće se učenje da je papa nosilac i duhovne i svjetovne vlasti. Tako će u [[13. vijek]]u većina zapadnih vladara priznavati papu za vrhovnog gospodara ([[Feudalizam|feudalni sistem]]). Papska svjetovna vlast slabi [[Reformacija|reformacijom]]. U [[19. vijek]]u rimokatoličanstvo se sukobljava sa liberalizmom. U [[20. vijek]]u se susrelo s totalitarnim državama, koje ga bilo toleriraju i podređuju ([[fašizam]]), bilo osuđuju na postupno odumiranje ([[komunizam]]). Na [[Drugi vatikanski sabor|Drugom vatikanskom saboru]] ([[1962]]-[[1965|65]]) Rimokatolička je crkva temeljito redefinirala odnos Crkve i države, prihvatila svjetonazorni pluralizam i slobodu savjesti. Prema koncilskom shvaćanju Crkva je odvojena od države, ali ne smije biti isključena iz društva.
== Također pogledajte ==
* [[Palotinci]]
== Vanjski linkovi ==
* http://www.unifr.ch/bkv/kapitel11-8.htm
[[Kategorija:Katoličanstvo]]
[[Kategorija:Vjera]]
|