Razlika između verzija stranice "Oton I, car Svetog Rimskog Carstva"

[pregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary
No edit summary
Red 30:
|Majka = [[Matilda Ringelheim]]
}}
'''Oton I''' (23. novembar 912 - 7. maj 973), također poznat kao '''Oton Veliki''', je bio [[Kraljevina Njemačka|njemački kralj]] od 936. godine i [[Car Svetog Rimskog Carstva|car Svetog rimskog carstva]] od 962. do svoje smrti 973. godine. Bio je najstariji sin njemačkog kralja [[Henrik I, kralj Njemačke|Henrika I]] i [[Matilda Ringelheim|Matilde od RingelheimaRingelheim]]. Naslijedio je [[Vojvodstvo Saksonija|vojvodstvo Saksoniju]] i kraljevinu Njemačku nakon očeve smrti 936. godine. Nastavio je rad svog oca objedinjavajući sva [[Germani|germanska]] plemena u jedno kraljevstvo, te je u velikoj mjeri proširio kraljeva ovlaštenja na račun aristokratije. Preko strateških brakova i ličnih imenovanja, Oton je instalirao članove svoje porodice u najvažnija vojvodstva kraljevine. Na taj način je smanjio moć raznih vojvoda koji su bili jednaki sa kraljem. Oton je transformisao [[Rimokatolička crkva|Rimokatoličku crkvu]] u Njemačkoj te podvrgnuo sveštenstvo njegovoj ličnoj kontroli.
 
Nakon pobjede u kratkom građanskom ratu između buntovnih vojvoda, Oton je pobjedio [[Mađari|ugare]] u [[Bitka kod Lechfelda|bici kod Lechfelda]] 955. godine, čime je okončao [[Ugarska invazija na zapadnu Evropu|ugarsku invaziju na zapadnu Evropu]]. Pobjedom nad [[Paganizam|paganskim]] ugarima Oton je stekao reputaciju spasitelja kršćanstva čime je osigurao prevlast nad kraljevstvom. Do 961. godine, Oton je osvojio [[Kraljevina Italija|Kraljevinu Italiju]] i proširio granice svoga carstva na sjeveru, istoku i jugu. Pod pokroviteljstvom Otona i njegovih neposrednih nasljednika procvjetala je [[Otonska umjetnost|ograničena kulturna renesansa]], umjetnost i arhitektura. Po uzoru na krunidbu [[Karlo Veliki|Karla Velikog]] 800. godine, Oton je krunisan za cara 962. godine od strane [[Papa Ivan XII|pape Ivana XII]] u Rimu.
 
Otonova kasnija vladavina je bila u znaku sukoba sa papom i borbama za stabilizaciju njegove vladavine u Italiji. Vladajući iz Rima, Oton je poboljšavao odnose sa [[Bizantijsko carstvo|Bizantijskim carstvom]], koje se protivilo njegovom širenju na jug. Da bi riješio ovaj sukob, bizantijska princeza [[Teofanija Sklirina|Teofanija]] se udala za njegovog sina [[Oton II, car Svetog rimskog carstva|Otona II]] u aprilu 972. godine. Oton se u augustu 972. godine konačno vratio u Njemačku i umro u [[Memleben|Memlebenu]] 973. godine. Naslijedio ga je sin [[Oton II, car Svetog rimskog carstva|Oton II]].
 
== Rani život i porodica ==
Oton je rođen 23. novembra 912. godine kao najstariji sin [[Vojvodstvo Saksonija|Saksonskog vojvode]] [[Henrik I, kralj Njemačke|Henrika I]] i njegove druge supruge [[Matilda Ringelheim|Matilde Ringelheim]], kćerke [[Ditrih, grof Tesalije|Ditriha, grofa Tesalije]]. Henrik je ranije bio u braku sa Hatheburg, kćerkom Ditriha, grofa Tesalije, ali je ovaj brak poništen 906. godine poslije rođenja Henrikovog prvog sina i Otonovog polubrata [[Thankmar|Thankmara]]. Oton je imao dva brata i dvije sestre; [[Hedwig od Saksonije|Hedwig]], [[Gerberga od Saksonije|Gerbergu]], [[Henrik I, vojvoda Bavarske|Henrika]] i [[Bruno Veliki|Brunu]]. Detalji o njegovoj mladosti i obrazovanju nisu poznati, ali se prepostavlja da je imao vojnu obuku. Prvo iskustvo je stekao kao vojni zapovjednik prilikom napada [[Slaveni|slavenskih plemena]] na istočnu granicu carstva. Dok je trajala kampanja protiv Slavena 929. godine, njegov nezakoniti sin [[Wilhelm, nadbiskup Mainza|Wilhelm]], budući [[Spisak biskupa i nadbiskupa Mainza|nadbiskup Mainza]], je rođen u zarobljeništvu od strane slavenske plemkinje.
 
[[Kategorija:Carevi Svetog Rimskog Carstva]]