Razlika između verzija stranice "Bitka na Uhudu"

[[Hamza ibn Abdul-Muttalib]], [[r.a.]], poznat pod nadimkom "Allahov lav", se borio snagom razjarenog lava. Prodirao je u srce [[mušrici|mušričke]ra] vojske ubijajući, jednog za drugim, njihove najhrabrije borce i prvake, sve dok ga iza leđa nije ubio Vahš ibn Harb, sluga Džubejera ibn Mutama, čiji je [[amidža]] poginuo u [[Bitka na Bedru|bitki na Bedru]]. Džubeir je Vahšu obećao slobodu ukoliko na Uhudu ubije Hamzu, i time osveti smrt njegovog amidže. Nakon što se bitka pod Uhudom rasplamsala, Vahš se dao u potragu za "Allahovim lavom", skrivajući se i vrebajući priliku da mu zada smrtonosni udarac kopljem. I dok je Hamza, [[r.a.]], bio zauzet dvobojem sa jednim od mušričkih prvaka, Vahš ga je pogodio svojim kopljem. Iako proboden kopljem, Hamza se okrenuo i pošao prema svome ubici kako bi mu se osvetio ali je bio nemoćan. Vahš ga je, kako je sam kasnije pričao, pustio da umre a zatim mu je prišao i izvukao svoje koplje. Za njega je ova bitka bila gotova. Udaljio se od poprišta bitke i otišao do logora gdje ostao da sjedi. Po dolasku u Meku dobio je svoju slobodu.

Halid ibn El-Velid kao iskusan vojskovođa odmah iskoristi tu priliku. On velikom brzinom zajedno sa mekanskom [[konjica|konjicom]] prođe preko uhudskog prevoja, te savladavši Abdullaha i njegove prijatelje navališe na muslimane s leđa. Ubrzo se većina muslimanske vojske našla u okruženju. Tom prilikom je i sam Poslanik Muhammed bio ranjen. Nakon što su uložili nadljudske napore [[ashabi]] su, zajedno sa [[Allah]]ovim poslanikom, uspjeli probiti obruč oko opkoljenih [[mudžahidi|mudžahida]] i zajedno se ispeti na brdo Uhud gdje su u nekoliko navrata uspješno odbili nasrtaje mušričke vojske.