Razlika između verzija stranice "Germanij"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
rješavanje čvora
Red 167:
== Proizvodnja ==
[[Datoteka:Renierit.JPG|lijevo|thumb|Mineral [[renierit]]]]
U 2011. godini u svijetu je proizvedeno oko 118 [[tona]] germanija, najviše u Kini (80 t), Rusiji (5 t) i SAD (3 t).<ref name="usgs" /> Također, germanij se dobija i kao nusproizvod iz [[sfalerit]]a, rude [[cink]]a kada je koncentriran u njoj najmanje 0,3%,<ref name="bernstein" /> naročito iz sedimentnih masivnih [[cink|Zn]]–[[olovo (element)|Pb]]–[[bakar|Cu]](–[[barij|Ba]]) depozita i karbonatnih Zn-Pb depozita. Tačni podaci o svjetskim rezervama Ge nisu dostupni, ali se one u SAD procjenjuju na oko 450 tona.<ref name="usgs" /> U 2007. godini, oko 35% ukupne potražnje zadovoljeno je iz recikliranog germanija.<ref name="Holl" />
 
Iako se dobija uglavnom iz [[sfalerit]]a, germanij se može naći i u rudama [[srebro|srebra]], olova i bakra. Drugi izvor germanija je pepeo iz termocentrala koje koriste [[ugalj]] iz određenih naslaga uglja sa velikim koncentracijama germanija. Ovaj izvor germanija se naročito koristi u Rusiji i Kini.<ref name="Naumov" /> Glavni ruski depoziti se nalaze na dalekom istoku Rusije na ostrvu [[Sahalin]]. Rudnici uglja sjeveroistočno od [[Vladivostok]]a također se koriste kao izvor germanija. Depoziti u Kini su najviše zastupljeni u rudnicima [[lignit]]a u blizini [[Lincang]]a, u [[Junan]]u i rudnicima uglja u blizini [[Šilin hot]]a, Unutrašnja Mongolija.<ref name="Holl" />
 
Rudni koncentrati su najvećim dijelom sulfidni; oni prelaze u okside zagrijavanje u prisustvu kisika u [[metalurgija|metalurškom]] procesu prženja:
: GeS<sub>2</sub> + 3 O<sub>2</sub> → GeO<sub>2</sub> + 2 SO<sub>2</sub>
 
Tokom ovog procesa dio germanija završi kao prašina, dok se ostatak kovertira u germanate koji otječu iz šljake zajedno sa cinkom djelovanjem sumporne kiseline. Nakon neutralizacije, u rastvoru ostaje samo cink, dok se izdvaja talog koji sadrži germanij i druge metale. Nakon što se cink reducira u talogu putem Waelzovog procesa, preostali Waelzovi oksidi se po drugi put ispiraju. [[Germanij dioksid]] se dobija kao talog i zatim se pomoću gasnog [[hlor]]a ili hlorovodika prevodi u [[germanij tetrahlorid]], koji ima nešto nižu tačku topljenja i može se izdestilirati:<ref name="Naumov" />
: GeO<sub>2</sub> + 4 HCl → GeCl<sub>4</sub> + 2 H<sub>2</sub>O
: GeO<sub>2</sub> + 2 Cl<sub>2</sub> → GeCl<sub>4</sub> + O<sub>2</sub>
 
Germanij tetrahlorid se hidrolizira do oksida (GeO<sub>2</sub>) ili se pročisti frakcionom destilacijom i zatim hidrolizira.<ref name="Naumov" /> Vrlo čisti GeO<sub>2</sub> je zatim pogodan za proizvodnju germanijevog stakla. Čisti germanij oksid se reducira u reakciji sa [[vodik]]om da bi se dobio germanij pogodan za infracrvenu optiku ili za industriju poluprovodnika:
: GeO<sub>2</sub> + 2 H<sub>2</sub> → Ge + 2 H<sub>2</sub>O
<div style="float: right; margin: 5px;">
{|class="wikitable"
Line 195 ⟶ 207:
|}
</div>
U 2011. godini u svijetu je proizvedeno oko 118 [[tona]] germanija, najviše u Kini (80 t), Rusiji (5 t) i SAD (3 t).<ref name="usgs" /> Također, germanij se dobija i kao nusproizvod iz [[sfalerit]]a, rude [[cink]]a kada je koncentriran u njoj najmanje 0,3%,<ref name="bernstein" /> naročito iz sedimentnih masivnih [[cink|Zn]]–[[olovo (element)|Pb]]–[[bakar|Cu]](–[[barij|Ba]]) depozita i karbonatnih Zn-Pb depozita. Tačni podaci o svjetskim rezervama Ge nisu dostupni, ali se one u SAD procjenjuju na oko 450 tona.<ref name="usgs" /> U 2007. godini, oko 35% ukupne potražnje zadovoljeno je iz recikliranog germanija.<ref name="Holl" />
 
Iako se dobija uglavnom iz [[sfalerit]]a, germanij se može naći i u rudama [[srebro|srebra]], olova i bakra. Drugi izvor germanija je pepeo iz termocentrala koje koriste [[ugalj]] iz određenih naslaga uglja sa velikim koncentracijama germanija. Ovaj izvor germanija se naročito koristi u Rusiji i Kini.<ref name="Naumov" /> Glavni ruski depoziti se nalaze na dalekom istoku Rusije na ostrvu [[Sahalin]]. Rudnici uglja sjeveroistočno od [[Vladivostok]]a također se koriste kao izvor germanija. Depoziti u Kini su najviše zastupljeni u rudnicima [[lignit]]a u blizini [[Lincang]]a, u [[Junan]]u i rudnicima uglja u blizini [[Šilin hot]]a, Unutrašnja Mongolija.<ref name="Holl" />
 
Rudni koncentrati su najvećim dijelom sulfidni; oni prelaze u okside zagrijavanje u prisustvu kisika u [[metalurgija|metalurškom]] procesu prženja:
: GeS<sub>2</sub> + 3 O<sub>2</sub> → GeO<sub>2</sub> + 2 SO<sub>2</sub>
 
Tokom ovog procesa dio germanija završi kao prašina, dok se ostatak kovertira u germanate koji otječu iz šljake zajedno sa cinkom djelovanjem sumporne kiseline. Nakon neutralizacije, u rastvoru ostaje samo cink, dok se izdvaja talog koji sadrži germanij i druge metale. Nakon što se cink reducira u talogu putem Waelzovog procesa, preostali Waelzovi oksidi se po drugi put ispiraju. [[Germanij dioksid]] se dobija kao talog i zatim se pomoću gasnog [[hlor]]a ili hlorovodika prevodi u [[germanij tetrahlorid]], koji ima nešto nižu tačku topljenja i može se izdestilirati:<ref name="Naumov" />
: GeO<sub>2</sub> + 4 HCl → GeCl<sub>4</sub> + 2 H<sub>2</sub>O
: GeO<sub>2</sub> + 2 Cl<sub>2</sub> → GeCl<sub>4</sub> + O<sub>2</sub>
 
Germanij tetrahlorid se hidrolizira do oksida (GeO<sub>2</sub>) ili se pročisti frakcionom destilacijom i zatim hidrolizira.<ref name="Naumov" /> Vrlo čisti GeO<sub>2</sub> je zatim pogodan za proizvodnju germanijevog stakla. Čisti germanij oksid se reducira u reakciji sa [[vodik]]om da bi se dobio germanij pogodan za infracrvenu optiku ili za industriju poluprovodnika:
: GeO<sub>2</sub> + 2 H<sub>2</sub> → Ge + 2 H<sub>2</sub>O
 
Germanij namijenjen za industriju čelika i druge industrijske procese se najčešće reducira koristeći [[ugljik]]:<ref name="Moska" />
: GeO<sub>2</sub> + C → Ge + CO<sub>2</sub>