Razlika između verzija stranice "Jednodnevni biološki ritam"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
No edit summary |
||
Red 9:
Ovakvi ritmovi također se mogu javiti I u jednoćelijskih organizama kao što su [[gljiva|gljivice]] i [[Cijanobakterija | cijanobakterije]].<ref>http://www.sciencesetavenir.fr/actualite/nature-environnement/20101229.OBS5434/le-jet-lag-des-champignons.html.</ref>
Izraz "
Inače, formalna nauka o biološkim ritmovima naziva se [[hronobiologija]].
U užem smislu, cirkadijski ritmovi su endogene prirode. Oni su posljedica djelovanja [[biološki sat sat | bioloških satova]], koji djeluju iz i na jednodnevne. Ovi se "uklučuju" čak
<ref=refPritchard.}}</ref><ref>Butler A. B., Hodos W. (2005): Comparative vertebrate neuroanatomy: evolution and adaptation. Wiley-Blackwell, ISBN 978-0-471-21005-4: http://books.google.com/?id=3nO6ggvV1PUC&dq=%22Comparative+vertebrate+neuroanatomy:+evolution+and+adaptation%22.
<ref>Hadžiselimović R., Maslić E. (1999): Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo, ISBN 9958-21-091-6.</ref>
<ref=refButler.}}</ref><ref>Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.</ref><ref>Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.</ref>
<ref>Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010): [http://otm.oxfordmedicine.com/ The Oxford Textbook of Medicine] (5th ed.). Oxford University Press</ref>
Kada se opisuje [[biološki ritam]] koji se ispoljava samo kada je tijelo naizmenično izloženo ritmu [[dan]] - [[
==Kriteriji==
Line 36 ⟶ 42:
* Razuna [[kalij]]a.
Ova '''ritmičnost''' je podstaknuta i iz okruženja i od mehanizma mozga. Ustvari, cirkadijski ritmovi se odnose na rotacije u kretanju Zemlje i varijacije svjetlosti koje se dešavaju naizmenično u ritmu dan / noć. Ako se ljudi tokom 10 sati izlože svjetlu, a 10 sati mraku, njihov ciklus ima tendenciju da se prilagodi na period od 20 sati umjesto prirodna 24 sat. Natural. Dakle, znakovi iz okoline koji se nazivaju "zeitgebers" (prema njemačkom: vrijemensko davanje), u ostavljaju mogućnost organizmu da se prilagodi cirkadijskom ritmu.<ref>Greenstein B., Greenstein A. (2002): Color atlas of neuroscience – Neuroanatomy and neurophysiology. Thieme, Stuttgart – New York, ISBN 9783131081711.</ref><ref>Naidich T. P., Duvernoy H. M., Dalman B. N., Sorensen A. G., Kollias S. S., Haacke E. M. (2009): Duvernoy's atlas of the human brain stem and cerebellum. Springer, WienNewYork, ISBN 978-3-211-73970-9.</ref>
<ref>England M. A., Wakely J. (2005): Color atlas of the brain and spinal cord, 2nd Ed. Mosby, ISBN 13:978-0323036672; ISBN 10:032-3036678.</ref>
Međutim, ako su ljudi izolirani, bilo od varijacije svjetlosti (eksperimentalna metoda slobodnih radnih ritmova), da se ukloni poštovanje naizmeničnosti dani/ noći, skoro stalno se odvijaju isti cirkadijski životni ritmovi. Pokazalo se da se takvi periodi slobodno održavaju gotovo 25 sati, prosječno za većinu ljudskih bića. Osim toga, cirkadijski ritam nije prisutan na rođenju; novorođenčad spava i danju i noću. Oko osme sedmice, većina njih počne da uspostavlja rani cirkadijski ritam, što podržava ideju da u tijelu postoji unutrašnji biološki sat.
Line 43 ⟶ 50:
== Teorije ciklusa budnost-spavanje ==
Dvije teorije pokušavaju odgovori ti na pitanje zašto spavamo noću. Prvi je teorija oporavka, tj. da [[san]] nastoji obnoviti unutrašnju fiziološku ravnotežu ([[homeostaza|homeostazu]]) , koja je uznemirena dnevnim aktivnostima . Drugi kaže da je ljudska vrsta programirana unutarnjim satnim mehanizmom na spavanje, ali da [[san]] ustvari nije potreba i da ako budnost trje duže –trajanje sna postepeno teži ka skraćenju. To podržava ideju da ćemo biti programirani na ritam budnost
Promjene unutrašnje [[tjelesna temperature|tjelesne temperature]] usko su povezane sa ciklusom spavanje / budnost. Tjelesnu temperature zaista opada u fazi sna i oštro povećava tokom dana. Ova sinhronizacija pokazuje da u tijelu može biti više cirkadijskih satova i da je nekoliko mehanizama osnova održavanja njihove dosljednosti.
Line 49 ⟶ 56:
== Fiziologija ==
Operacija unutrašnjeg sata pripisuje se doprinosu [[suprahijazmatsko jezgro| suprahijazmatskog jezgra]]. U njemu se moždane strukture nalazi se u [[hipotalamus]]u, koji je kontrolni centar cirkadijskog tempa. Transplantacija suprahijazmatskog jezgra je potvrdila ovu funkciju, pokazujući da je transplantacija suprahijazmatskog jezgra kod [[hrčak|hrčka]] sa abnormalnim cirkadijskim ritmom od 20 sati na hrčka sa normalan ritmom od 25 sati, izazvala 20-satni ciklus u transplantatu hrčka.
Buijs i Kalsbeeken su u [[2001]]. godini dokazali više električnih aktivnosti koje prate cirkadijsku ritmičnost I metaboličke i biohemijske aktivnosti. Oni su također dokazali osjetljivost na promjene u osvjetjenju.
Line 59 ⟶ 67:
Za održavanje ritmičnosti nije potreban [[akcijski potencijal]]. Ustvari, ako se taj potencijal i blokira, ritmičnost i dalje postoji. Njene metaboličke i hemijske osnove postoje u biološkom satno mehanizmu.
[Transkripcija (genetika) | transkripcija]] nekih gena može također imati cirkadijski i ritam.
Također i mikro [[RNK]] može imati u iulogu u ovoj ritmičnosti. Utvrđeno je da molekulski ciklus upravlja ispoljavanjem ovih [[gen]]a, zato što su I sami geni biološki satovi. Ovi geni proizvoditi [[protein]]a svakih 24 sata putem mehanizma negativne povratne sprege. Oni, osim [[proteina | protein]] potrebnih za njihovo ispoljavanje, proizvode i proteine, koji su uključeni u inhibiciju tog izraza koji održavaju 24-satni ciklus.
Line 80 ⟶ 88:
[[Kategorija:Neurofiziologija]]
[[Kategorija:Etologija]]
[[Kategorija:
| |||