Razlika između izmjena na stranici "Katalaza"

Uklonjena 424 bajta ,  prije 4 godine
(N-Katalaza)
 
'''Katalaza''' je široko rasprostranjeni [[enzim]] kod [[prokarioti|prokariota]] i [[eukarioti|eukariota]]. Važan je faktor u [[oksidacija|antioksidacijskoj]] zaštiti organizma. Katalizira hemijsku reakciju razgradnje toksičnog [[vodik-peroksid|vodikovog peroksida]] na molekule [[kisik]]a i [[voda|vode]]. Vodikov peroksid , skupa sa superoksidnim anionom (O2-), hidroksilnim radikalom (HO*) i singletnim kisikom (1O2) spada u [[slobodni radikal|slobodne radikale]] kisika.<ref>Chelikani P., Fita I., Loewen P. C. (2004.): Diversity of structures and properties among catalases. Cell. Mol. Life Sci., 61 (2): 192.–208.</ref><ref>Boon E. M., Downs A., Marcey D. (2007): Catalase: H2O2: H2O2 oxidoreductase. Catalase Structural Tutorial Text.</ref><ref>Rollins D. M. (2000): Bacterial pathogen list. BSCI 424 Pathogenic Microbiology. University of Maryland.</ref>
==Struktura i funkcija==
Katalaza je sastavljena od četiri podjedinice (tj. ona je tetramer), pri čemu svaka od njih sadrži jednu molekulu [[hem]]a. Javlja se kod gotovo svih organizama, od [[mikroorganizam]]a – do biljaka, životinja i čovjeka.<ref>Lindhorst T. K. (2007): Essentials of carbohydrate chemistry and biochemistry. Wiley-VCH, ISBN 3527315284.</ref><ref>Hunter G. K. (2000): Vital Forces. The discovery of the molecular basis of life. Academic Press, London 2000, ISBN 0-12-361811-8.</ref><ref>Nelson D. L., Cox M. M. (2013): Lehninger principles of biochemistry. W. H. Freeman and Co., ISBN 978-1-4641-0962-1.</ref> Široko je rasprostranjen kod čovjeka, osobito u ćelijama [[jetra|jetre]] u [[peroksisom]]ima i [[eritrociti|eritrocitima]]. Glavna uloga ovog enzima je razgradnja vodikovog peroksida u kisik i vodu:
*<math>H2O2 –O2H</math>sub>2</sub><math>O</sub>2<sub><math>–O<sub>2</sub></math> + 2H2O</math>
Za razgradnju vodikovog peroksida, kod čovjeka postoje i drugi enzimi koji su sposobni za istu katalizu, kao primjerice [[glutation peroksidaza]]. Ona je, u fiziološkim uvjetima (mala koncentracija vodikovog peroksida), čak i aktivnija od katalaze, ali pri povećanim koncentracijama vodikovog peroksida, aktivnost katalaze se naglo povećava. Prema tome, biološka funkcija katalaze je u sistemu zaštite organizma od štetnog djelovanja vodikovog peroksida, kad mu koncentracija poraste na neuobičajeno visoku razinu.<ref>Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.</ref><ref>Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.</ref><ref>{{CiteKornberg bookA. (1989): For the |title=Essentialslove of Carbohydrateenzymes Chemistry andThe BiochemistryOdyssay |last=of Lindhorst|first=Thisbea Kbiochemist.|publisher=Wiley-VCH |edition=1Harvard edUniversity |year=2007Press, |isbn=3527315284}}Cambridge (Mass.), London,ISBN 0-674-30775-5, ISBN 0-674-30776-3.</ref><ref>{{Cite bookLaidler |title=EssentialsK. ofJ. Carbohydrate(1978): ChemistryPhysical |publisher=Springerchemistry |last=with Robyt|first=Johnbiological Fapplications.|edition=1 edBenjamin/Cummings, |year=1997Menlo |isbn=0387949518}}Park, ISBN 0-8053-5680-0.</ref>
<ref><ref>Kornberg A. (1989): For the love of enzymes – The Odyssay of a biochemist. Harvard University Press, Cambridge (Mass.), London,ISBN 0-674-30775-5, ISBN 0-674-30776-3.</ref><ref> Laidler K. J. (1978): Physical chemistry with biological applications. Benjamin/Cummings, Menlo Park, ISBN 0-8053-5680-0.</ref>
 
Mnoge [[bakterije]] imaju ovaj enzim, kao jedan od faktora zaštite od djelovanja [[imuni sistem|imunog sistem]] . U procesu [[fagocitoza|fagocitoze]], [[leukociti]], odnosno ćelije imunog sistema) uništavaju bakterije proizvodnjom slobodnih radikala [[kisik]]a, koji ulaze u sadržaj [[fagocitoza|fagocitoznog mjehurića]], u kojem [[leukociti]] zarobljavaju bakteriju. Prisustvo i djelovanje katalaze, nekim bakterijama omogućava da prežive u takvom neprijateljskom okruženju. Neke bakterije , kao npr. ''Staphylococcus aureus'', mogu se identificirati utvrđivanjem prisutnosti ovog enzima. Kada je se u bakterijskoj kulturi odvija katalaza, nakon dodavanja vodik peroksida pojavljuju se mjehurići kisika, uslijed razgradnje složenih molekula . Ovaj lako izvediv test se često primjenjuje u mikrobiologiji, za identifikaciju [[mikroorganizam]]a.<ref>Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.</ref><ref>Lindhorst T. K. (2007): Essentials of carbohydrate chemistry and biochemistry. Wiley-VCH, ISBN 3527315284.</ref><ref>Hunter G. K. (2000): Vital Forces. The discovery of the molecular basis of life. Academic Press, London 2000, ISBN 0-12-361811-8.</ref><ref>Nelson D. L., Cox M. M. (2013): Lehninger principles of biochemistry. W. H. Freeman and Co., ISBN 978-1-4641-0962-1.</ref>Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.</ref><ref>Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.</ref><ref>Lindhorst T. K. (2007): Essentials of carbohydrate chemistry and biochemistry. Wiley-VCH, ISBN 3527315284.</ref><ref>Hunter G. K. (2000): Vital Forces. The discovery of the molecular basis of life. Academic Press, London 2000, ISBN 0-12-361811-8.</ref><ref>Nelson D. L., Cox M. M. (2013): Lehninger principles of biochemistry. W. H. Freeman and Co., ISBN 978-1-4641-0962-1.</ref>
 
==Molekulski mehanizam==
23.119

izmjena