Razlika između verzija stranice "Ferdinand II, car Svetog Rimskog Carstva"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 21:
|}}
 
'''Ferdinand II''' (9. juli 1578. - 15. februar 1637.) član [[Habsburg (dinastija)|dinastije Habsburg]], je bio [[Spisak njemačkih kraljeva i careva Svetog rimskog carstva|car Svetog Rimskog Carstva]] (1619. - 1637.), [[Spisak čeških kraljeva|kralj Bohemije]] (1617. - 1637.) i kralj [[UgarskaSpisak ugarskih kraljeva|kralj Ugarske]] (1618. - 1625.) i [[Historija Hrvatske|Hrvatske]]. Njegova vladavina se poklapa sa [[Tridesetogodišnji rat|Tridesetogodišnjim ratom]]. Ferdinandov cilj, kao pretjeranog katolika, je bio da se obnovi katoličanstvo kao jedina religija carstva i suzbijanjesuzbije protestantizmaprotestantizam.
 
== Mladost ==
 
Ferdinand je biorođen u [[Graz|Grazu]] kao sin austrijskog vladaranadvojvode [[Karlo II, nadvojvoda Austrije|Karla II]] i [[Marija Ana od Bavarske (1551–1608)|Marije Ane od Bavarske]]. ObrazovaliBio suje gapodvrgnut [[Isusovci]]strogom jezuitskom obrazovanju, a pohađaokasnije jepohađa [[Univerzitet u Ingolstadtu]]. GodineNakon [[1590]]završetka školovanja 1595. naslijediogodine jepočinje očevda dioupravlja Austrijesvojim nasljednim zemljama, kojimkojima je počeodo vladatitada poupravljao završetkunjegov studijastariji rođak nadvojvoda [[1595Maksimilijan II, nadvojvoda Austrije|Maksimilijan II]]. godine. Ubrzo po dolasku na vlast započeo je protjerivanje nekatoličkog stanovništva.
== Vladavina ==
Car [[Matija, car Svetog rimskog carstva|Matija]] umire bez nasljednika, pa Ferdinand II traži i dobija podršku španskih Habsburgovaca kako bi naslijedio svog rođaka. Zauzvrat im obećava Alzas i carske feude u Italiji. Nakon toga izabran je za kralja Bohemije 1617. godine, a 1619. godine izabran je za cara Svetog Rimskog Carstva.
Godine [[1617]]. izabran je za češkog kralja. Godine [[1619]], po smrti svoga rođaka, cara [[Matija, car Svetog Rimskog Carstva|Matije]], izabran je za cara Svetog Rimskog Carstva.
 
Bio je religiozan [[rimokatoličanstvo|rimokatolik]] koji nije tolerisao nekatoličko stanovništvo u svojim posjedima, zbog čega se morao boriti protiv pobuna, pogotovo u Češkoj. Ignorisao je obećanja vezana za slobodu vjere koja su dali njegova prethodnici. Zbog velikog broja protestanata u Češkoj, izbio je Češki ustanak. tokomOva [[Praška defenestracija]] se smatra prvim korakom u [[Tridesetogodišnji rat|TridesetogodišnjegTridesetogodišnjem rataratu]].

Dana [[8. novembar|8. novembra]] [[1620]]. godine ponovo je zauzeo Češku, čiju su krunu [[1618]]. godine pobunjenici dali palatinskom izborniku [[Fridrik, kralj Češke|Fridriku V]], a zatim je naredio prisilno preobraćanje na [[rimokatoličanstvo]] svih nekatolika u Austriji i Češkoj, čime je [[protestantizam]] skoro u potpunosti iskorijenjen u tim zemljama.
 
Godine [[1625]]. Ferdinand se suočio s iznimno teškom finansijskom situacijom uprkos novčanoj pomoći koju je primao od Španije i pape. Kako bi nastavio rat, obratio se [[Albrecht von Wallenstein|Albrechtu von Wallensteinu]], jednom od najbogatijih ljudi u Češkoj. Wallenstein je uspio okupiti do 100.000 vojnika s kojim je pobijedio protestante u Šleziji, Anhaltu i Danskoj. Godine [[1629]]. izdao je edikt kojim rimokatoličkom plemstvu vraća svu zemlju koju su izgubili mirovnim sporazumom iz [[1552]]. godine.