Verzija na dan 30 novembar 2015 u 22:59 uredi Yahadzija (razgovor \| doprinosi) Urednici 23.119 edits →‎Varijacija LPS ← Starija izmjena		Verzija na dan 30 novembar 2015 u 23:01 uredi poništi Yahadzija (razgovor \| doprinosi) Urednici 23.119 edits →‎Biosinteza i transport Novija izmjena →
Red 35: ==Biosinteza i transport == [[Datoteka:LPS-Assembly.svg\|thumb\|left\|~~430px~~440px\|lijevo\|'''Finalni sklop LPS:''' [[O antigen\|O-antigen]] podjedinica je premještena preko unutrašnje membrane (putem Wzx) gdje se polimerizia (po Wzy, dužina lanca određena po Wzz) i razgrađena (po WaaL) na kompletnoj jezgro-[[Lipid A]] molekulama (koje su translociraneputem MsbA).<ref>Wang X., Quinn P. J. (2010): Lipopolysaccharide: Biosynthetic pathway and structure modification. Prog. Lipid Res., 49 (2): 97–107.</ref>]] [[Datoteka:LPS-Transport.svg\|thumb\|~~410px~~420px\|centar\|'''Transport LPS''': Kompletirana molekula LPS se transportira preko periplazme i vanjske membrane pomoću proteina [[LptA]], B, C, D, E, F i G.<ref>Ruiz N., Kahne D., Silhavy T. J. (2009): Transport of lipopolysaccharide across the cell envelope: the long road of discovery. Nat. Rev. Microbiol.. 7 (9): 677–683.</ref>]] ===Imuni odgovor=== Red 49: Endotoksini su velikim dijelom odgovorni za dramatične kliničke manifestacije infekcija patogenim gram-negativnim bakterijama, kao što su ''Neisseria meningitidis'', patogen koji izaziva [[meningokokna bolest\|meningokokne bolesti]], uključujući [[meningokokemija\|mwningokokemiju, [[Waterhouse-Friderichsenov sindrom]] i [[meningitis]]. [[Bruce Beutler]] je dobila dio [[Nobelova nagrada\|Nobelove nagrade]] za fiziologiju ili medicinu, [[2011]]. godine za svoj rad koji pokazuje da je LPS receptor – TLR4. Dijelovi LPS iz nekoliko sojeva bakterija su pokazali hemijsku sličnost sa molekulama površine ljudskih ćelija domaćina. Sposobnost nekih bakterija da na njihovoj površini ispolje molekule koje su hemijski identične ili slične površinskim molekulama nekih vrsta ćelija domaćina se naziva molekulska [[mimikrija]]. Naprimjer, u ''Neisseria meningitidis'' L2,3,5,7,9 , terminalni tetrasaharidni dio oligosaharida (lakto-N-neotetraoza) je isti tetrasaharid koji se nalazi u paraglobozidu, prekursoru za ABH [[glikolipid]]ni [[antigen]] na ljudskim [[eritrociti]]ma (vidi: [[ABO sistem krvnih grupa]]). U drugom primjeru, terminalni trisaharid je dio (laktotriaoze) oligosaharida iz patogenih ''Neisseria'' spp. LOS se također nalazi i u laktoneoserijama [[glikosfingolipid]]a ljudskih ćelija. Većina meningokoka iz grupe B i C, kao i [[gonokokom]], pokazali su da je ovaj trisaharid dio njihove LOS strukture. Pojava da se površina ljudskih ćelija 'imitira', pored ostalog, djeluje kao "kamuflaža" od imunog sistema, što ima ulogu u ukidanju imunološkog tolerancije kada se domaćina zarazi određenim ljudskim leukocitnim antigenim ([[HLA]]) [[genotip]]ovima, kao što je [[HLA]]-B35.

Razlika između verzija stranice "Lipopolisaharid"