Razlika između verzija stranice "Uracil"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary
No edit summary
Red 3:
| Hemijski spoj = Uracil
| Druga imena = 2-oksi-4-oksi pirimidin,<br />2,4(1H,3H)-pirimidindion,<br />2,4-dihidroksipirimidin,<br /> 2,4-pirimidindiol
 
| Sumarna formula = C<sub>4</sub>H<sub>4</sub>N<sub>2</sub>O<sub>2</sub>
| CAS registarski broj =66-22-8
Line 22 ⟶ 21:
[[Datoteka:Uracil-3D-balls.png|mini|thumb|200px|Prostorna struktura uracila]]
[[Datoteka:Uracil-3D-vdW.png|mini|thumb|200px|3D struktura uracila]]
 
'''Uracil''' ('''U''') je jedna od pet [[nukleobaza]] koje učestvuju u pohranjivanju i transferu [[Genetička informacija|genetičke informacije]]. Sadrže je sve kategorije [[RNK]] ([[iRNK]], [[tRNK]] i dr.), gdje zamenjuje [[timin]] koji se nalazi u [[DNK]].
 
Line 36 ⟶ 34:
Za razliku od timina, uracil se lakše degradira u [[citozin]]. Nespecifično, a izuzetno rijetko se nađe i u [[molekula]]ma [[DNK]].
 
Uracil je uobičajen u prirodi, gdje se javlja kao pirimidinski derivat.<ref>Reginald H., Grisham, C. M. (1997): Principals of Biochemistry with a Human Focus. United States: Brooks/Cole Thomson Learning.</ref> Ime "uracil" potiče iz [[1885]]. od [[Njemačka|njnjemačkog]] hemičara Roberta Behrenda, koji je namjeravao sintetizirati derivate [[mokraćna kiselina|mokraćne kiseline]].<ref>Behrend R. (1885) [http://babel.hathitrust.org/cgi/pt?id=mdp.39015026321698;view=1up;seq=11 Versuche zur Synthese von Körpern der Harnsäurereihe, Annalen der Chemie, 229: 1-44. , 11: Dasselbe stellt sich sonach als Methylderivat der Verbindung: [molecular structure of uracil] welche ich willkürlich mit dem Namen Uracil belege, dar. (The same [compound] is therefore represented as the methyl derivative of the compound [illustration of uracil's structure], which I will arbitrarily endow with the name "uracil".)</ref> Originalno otkriće udiscovered in [[1900]]. kada je Alberto Ascoli izolirao hidrolizom kvaščevog [[nuklein]]a;<ref>Ascoli A. (1900): [http://books.google.com/books?id=SXtNAAAAYAAJ&pg=PA161#v=onepage&q&f=false "Ueber ein neues Spaltungsprodukt des Hefenucleins"] (On a new cleavage product of nucleic acid from yeast). Zeitschrift für Physiologische Chemie, 31: 161-164.</ref>, a također je nađen u goveđem [[timus]]u, [[slezina|slezini]], [[haringa|haringi]] [[sperma|spermi]] i [[žitarice[|žitaricama]]. To je planarni nezasićene spoj koji ima sposobnost da apsorbira svjetlo.
 
Uracil je uobičajen u prirodi, gdje se javlja kao pirimidinski derivat.<ref>Reginald H., Grisham, C. M. (1997): Principals of Biochemistry with a Human Focus. United States: Brooks/Cole Thomson Learning.</ref> Ime "uracil" potiče iz [[1885]]. od [[Njemačka|nj hemičara Roberta Behrenda, koji je namjeravao sintetizirati derivate [[mokraćna kiselina|mokraćne kiseline]].<ref>Behrend R. (1885) [http://babel.hathitrust.org/cgi/pt?id=mdp.39015026321698;view=1up;seq=11 Versuche zur Synthese von Körpern der Harnsäurereihe, Annalen der Chemie, 229: 1-44. , 11: Dasselbe stellt sich sonach als Methylderivat der Verbindung: [molecular structure of uracil] welche ich willkürlich mit dem Namen Uracil belege, dar. (The same [compound] is therefore represented as the methyl derivative of the compound [illustration of uracil's structure], which I will arbitrarily endow with the name "uracil".)</ref> Originalno otkriće udiscovered in [[1900]]. kada je Alberto Ascoli izolirao hidrolizom kvaščevog [[nuklein]]a;<ref>Ascoli A. (1900): [http://books.google.com/books?id=SXtNAAAAYAAJ&pg=PA161#v=onepage&q&f=false "Ueber ein neues Spaltungsprodukt des Hefenucleins"] (On a new cleavage product of nucleic acid from yeast). Zeitschrift für Physiologische Chemie, 31: 161-164.</ref>, a također je nađen u goveđem [[timus]]u, [[slezina|slezini]], [[haringa|haringi]] [[sperma|spermi]] i [[žitarice[žitaricama]]. To je planarni nezasićene spoj koji ima sposobnost da apsorbira svjetlo.
 
Studije iz [[2008]]. godine, na osnovu odnosa izotopa <sup>12</sup>/C<sup> 13</sup>C [[organskih spojeva]], našle su da su na [[Murchison meteorit]]u prisutni uracil, [[ksantin]] i srodnne [[ molekula|molekule]], što indicira da su formirane i van [[Zemlja|Zemlje]].<ref name='Murch_base'>{{Cite journal |last1=Martins|first1=Zita |last2=Botta |first2=Oliver |last3=Fogel |first3=Marilyn L.|last4=Sephton |first4=Mark A. |last5=Glavin |first5=Daniel P.|last6=Watson |first6=Jonathan S. |last7=Dworkin |first7=Jason P.|last8=Schwartz |first8=Alan W. |last9=Ehrenfreund |first9=Pascale |title=Extraterrestrial nucleobases in the Murchison meteorite |journal=[[Earth and Planetary Science Letters]] |date=15 June 2008 |volume=270 |issue=1–2 |pages=130–136 |doi=10.1016/j.epsl.2008.03.026 |url= |bibcode=2008E&PSL.270..130M|arxiv = 0806.2286 |display-authors=9 }}</ref><ref>{{cite web |author=[[Agence France-Presse|AFP]] Staff |title=We may all be space aliens: study |date=20 August 2009 |url=http://afp.google.com/article/ALeqM5j_QHxWNRNdiW35Qr00L8CkwcXyvw |publisher=[[Agence France-Presse|AFP]] |accessdate=2011-08-14 }}</ref>
Line 51 ⟶ 48:
Oksidativnom degradacijom uracil producira [[urea|ureu]] i [[maleična kiselina|maleičnu kiselinu] u prisustvu [[vodik]]ovog peroksida H<sub>2</sub>O<sub>2</sub> i Fe<sup>2+</sup> ili dvoatomskog [[kisik]]a i Fe<sup>2+</sup>.
 
Uracil je [[slaba kiselina]]. Prvi korak [[jonizacijaionizacija|jonizacijeionizacije]] uracila nije poznat.<ref>Zorbach W. W. (1973): Synthetic procedures in nucleic acid chemistry: Physical and physicochemical aids in determination of structure. Vol 2. Wiley-Interscience, New York.</ref>Negativni naboj je na anionu [[kisik]]a i održava konstantu kiselinske disocijacije: pK<sub>a</sub> manje ili jednako 12, bazni pK<sub>a</sub> = -3.4, dok je kiselinski pK<sub>a</sub> = 9.38<sub>9</sub>. U gasovitoj fazi, uracil ima 4 mjesta sa više [[kiselina|kiseline]] nego [[voda|vode]].<ref name="Lee1">Lee, J. K., Kurinovich M. (2005): Mass Spectrom. J. Am. Soc., 13 (8): 985-95.</ref>
 
== Reference ==