Razlika između verzija stranice "Robert Goddard"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Uklanjanje Link FA/FL/GA |
No edit summary |
||
Red 39:
=== Razvoj raketa ===
[[Datoteka:Nozzle de Laval diagram.svg|mini|desno|250px|Dijagram de Lavalove mlaznice, prikazuje približnu brzinu protoka (v), zajedno s
Tokom postdiplomskog studija, 1909, Goddard je počeo praviti detaljne izračune vezane uz raketne motore na tečno i čvrsto gorivo, te (nezavisno od Ciolkovskog) postavio teoriju da bi kombinacija tečnog [[vodik]]a i tečnog [[kisik]]a bila (sa stajališta efikasnosti) idealno pogonsko gorivo. Svi aparati, koji su u to vrijeme nazivani raketom, imali su pogon na čvrsto gorivo. Godine 1912, kada je na fakultetu Princeton počeo predavati eksperimentalnu fiziku, uzeo je po prvi put raketu u ruku. Bila je to jedna od englesko-američkih raketa za spašavanje brodova, kojim se uže za spašavanje izbacivalo na nasukane brodove. Radilo se o posve običnoj barutnoj raketi i Goddard je uskoro otkrio da je iskorišteno samo 3 % energije njena punjenja. Glavni uzrok tome bila je nedovoljno savršena konstrukcija mlaznice i vanjskog oblika rakete, pa se Goddard počeo vrlo brižljivo baviti njihovim usavršavanjem.
Red 48:
=== Prva raketa na tečno gorivo ===
[[Datoteka:Goddard and Rocket.jpg|mini|desno|250px|16. marta 1926. je Goddard zvanično lansirao prvu svjetsku raketu na tečno gorivo.]]
Granice usavršavanja barutne rakete time su bile dostignute. Goddard je 1919. objavio rad pod naslovom "Metoda dostizanja velikih visina", koja je sadržavala detaljan opis većine njegovih istraživanja, međutim, razmatrala je i mogućnosti konkretnog svemirskog leta,
Dana 16. marta 1926. lansirao je Goddard u
=== Početak raketnog doba ===
Line 55 ⟶ 56:
Uz zalaganje legendarnog pilota Charlesa Lindbergha, koji je izuzetno cijenio Goddardov rad, 1930. Guggenheimova mu je fondacija za nastavak istraživanja donirala iz fonda za promociju aeronautike 50.000 američkih dolara, a manji je iznos donirala i Carnegie fondacija za izgradnju testne infrastrukture. Sada se Goddard mogao potpunije posvetiti testiranju i lansiranju raketa, te je na Mescalero ranču, u polupustinjskom području blizu Roswella u Novom Meksiku (kasnije poznatom kao "White Sands Proving Ground") otvorio novu radionicu. Već krajem 1930. lansirao je ovdje svoju prvu veliku raketu (dužine 3 m), koja se uzdigla na visinu od 600 metara. Ta se raketa dosta kolebala pri letu, pa je nastavio sa istraživanjima problema stabilizacije, riješivši ga u proljeće 1932., pomoću žiroskopa.<ref name="NASAbio"/> Njegova tehnička rješenja su iskoristili njemački naučnici koji su na temelju toga projektirali balističku raketu V-2.<ref name="space"/>
Zbog velike američke ekonomske krize, fondacija Guggenheim prekinula je donacije 1932. godine, pa je Goddard bio prisiljen vratiti se na fakultet Clark i tamo uz pomoć donacija Smithsonian fondacije vršiti skromnija statična testiranja. 1933. godine obnovljena Guggenheimova fondacija nastavlja mu pružati
== Priznanja ==
Line 77 ⟶ 78:
{{Commonscat}}
{{DEFAULTSORT:Goddard, Robert}}
[[Kategorija:Američki fizičari]]
[[Kategorija:Američki matematičari]]
|