Razlika između verzija stranice "Giotto di Bondone"

Kroz razne izvore se otkrilo da je Giotto odrastao kao sin kovača u okoliciokolini [[Firenca|Firence]]. Većina stručnjaka smatra da je Giotto bilo njegovo stvarno ime, nomeđutim neki vjeruju i da je to samo skraćenica od Ambrogio (Ambrogiotto) ili Angelo (Angeliotto).

O njegovom životu svjedoči [[1450]]. godine napisan spisak „''Commentarii''“ (priče o umjetnicima) kojeg je napisao [[Lorenzo Ghiberti]], a koji se je u [[16. vijek]]u ponovno objavio od Giorgija Vasarija te je stekao veliku popularnost. Tamo se govori da je Giotto odrastao u siromašnim uvjetima ali da ga je jednog dana otkrio slikar [[Cimabue]] dok je crtao na kamenu čuvajuči ovce. Navodno je Giotto kao dječak tako vjerno slikao mrave da se čak i veliki Cimbaue začudio. Vjerovatno je stoga Giotto postao njegov učenik. Ubrzo je dobio prve ponude po Firenci, a '''papa Benedikt XII'''. ga je pozvao u [[Rim]], gdje je radio 10 godina. Na kraju je postao slavni arhitekt i kipar, ali i pjesnik. Pisac [[Cennino Cennini]] mu se divio i hvalio njegove tehničke vještine. Njegovo priznanje afirmiralo se i u materijalnom uspjehu; postao je počasni građanin te posjedovao nekretnine u Firenci i Rimu. Oko [[1320]]. godine se vratio iz Rima natrag u Firencu gdje je imao zaposlenu radionicu. [[1334]]. godine postao je glavni majstor gradnje katedrale [[Santa Maria del Fiore]]. Sam nije doživio njen završetak, a njegovi nasljednici su malo izmijenili njegove planove gradnje. Giotto je umro [[1337]]. godine dok je radio na [[Sudnji dan|Sudnjem danu]] u katedrali ''Bargello''.

Giottoa spominje i [[Giovanni Boccaccio]] u [[Dekameron]]u (6. dan, 5. priča) i [[Dante Alighieri]] u svojemsvom djelu „[[Božanstvena komedija]]“; sa obojicom je bio dobar prijatelj. Pjesnik [[Francesco Petrarca]] je od njega dobio kip [[Sveta Marija|Djevice Marije]]. I [[Michelangelo]] se nadahnuo od njegovog djela u crkvi Santa Croce u Firenci.

Po jednoj legendi je Giotto jednog dana naslikao muhu na jednom djelu majstora Cimabuea koja je izgledala toliko uvjerljivo da ju je ovaj pokušavao otjerati. Na kraju mu je priznao da ga je nadvisio. Giottov opus obrađuje religiozne teme te se smatra osnivačem taijanskogitalijanskog slikarstva, posebno toskanskog slikarstva [[Freska]]. Oduševljavao je i po tehnici i po bojama. Najbitniji dijelovi njegovog opusa smatra se visoka prirodnost njegovih figura, kao i širenje perspektive.

Tako je nadilazio ikonografske norme bizantskog sliakrstvaslikarstva, koja je utjecala na generacije slikara. Uveo je realizam u slikarstvo; dok je konvencionalno slikarstvo do tada imalo dvodimenzionalne figure, Giotto je uveo plastično modelirane figure u jednoj prostoriji sa perspektivom, koje imaju odnos jedna sa drugom. DajučiDajući im širinu, podario im je prirodni volumen i težinu. To se već naslučuje u križanju bazilike Santa Maria Novella u Firenci, jednom od njegovih ranijih radova. Po Vasariju je njegovo modeliranje [[Sveti Franjo Asiški|Svetog Franje Asiškog]] nekim kritičarima bilo čak prestvarno te stoga presvjetovno. Giotto je bio prvi veliki individualni gotički majstor, ujedno uzor nadolazećim slikarima renesanse.

Svojim djelima Giotto je dao dojam dodirljivosti i dubinskog prostora. Bio je prvi umjetnik koji je pokušao ostvariti perspektivski krajolik i građevine. Neka djela koja se pripisuju njemu možda su zapravo djela njegovih učenika. Po jednoj legendi je predstavniku pape, koji je htio probu njegovanjegovog umijeća, jednostavno ručno nacrtao savršen krug („Giottov O“).