|
[[Datoteka:Arabempire isoch.png|desno|mini|400px|Mapa širenja Halifata sa legendom (eng.)]]
'''Hilafet ili halifat''' ([[Arapski jezik{{ArJ|arapski]]: خِلافةخلافة}}), je [[Islam|islamski]] oblik vlasti koji predstavlja političko jedinstvo i vodstvo islamskog svijeta. Šef države ([[halifa]]) jeima osobatitulu kojautemeljenu sena smatraideji političkim i vjerskim nasljednikom poslanikanasljednika [[Muhammed|MuhammedaMuhammedovog, alejhi-selam]], ipolitičkog kojiautoriteta, jekojeg vođa čitaveprema [[Ummet|muslimanskeSunitski zajedniceislam|sunnijama]]. Rashidunskebira halife,narod kojiili sunjegovi direktnopredstavnici,<ref>Encyclopedia naslijediliof poslanikaIslam Muhammeda,and kaothe vođeMuslim muslimanskeWorld, zajednice(2004) suv.1, izabranep.116-123</ref> putema prema [[ŠuraŠiitski islam|šurešitima]], procesato izboraje od[[imam]] zajednice,izabran koju neki smatraju ranim oblikomod islamskestrane [[DemokratijaMuhamed|demokratijePoslanikove]]. Uporodice historiji(nasljedna islamavlast). nakonOd Rashidunskogvremena perioda[[Muhammed|Muhammeda, mnogealejhi-selam]], do [[Spisak1924]]. muslimanskihnasljedni državahilafet isu dinastija|muslimanskedržali države[[Emevije|emevijska]], kao [[Nasljedna monarhijaAbasidi|nasljedne monarhijeabasidska]], sui tvrdilena dakraju su[[Osmanlije|osmanlijska]] halifatdinastija.
Hilafet je jedini oblik vlasti koji ima punu podršku islamske nauke i predstavlja „centralni politički koncept sunnijskog islama konsenzusom muslimanske većine prvih generacija“.<ref>John O. Voll: Professor of Islamic history at Georgetown University http://www.nationalinterest.org/Article.aspx?id=13296</ref> Andrew Hammond kaže da su srednjovjekovni hilafeti „uživali globalnu naučnu i vojnu superiornost – od kojih sada nema nijedne“.<ref>Middle East Online, (statement under heading picture)</ref>
[[Suniti]] smatraju da halifu, kao šefa države, trebaju da [[Izbori|biraju]] muslimani ili njihovi predstavnici (u praksi se pretvorilo u nasljednu monarhiju odmah nakon četverice "Pravednih halifa") i Kurejšije. [[Šiitski islam|Šiiti]], međutim, smatraju da bi halifa trebao biti direktni potomak poslanika Muhammeda.
== Historijat ==
== Rashidunski halifat (632. - 661.) ==
Halifa, tj. šef države se često zvao i "emirul-mu'minīn" ({{Ar|أمير المؤمنين}}) "vladar pravovjernih", "imamul-ummeh", "imamul-mu'mininīn" ({{Ar|إمام المؤمنين}}), ili neformalno vladar svih muslimana. Svaka pokrajina islamske države je imala svog namjesnika (sultan, vali ili emir). Izraz darul-islam ({{Ar|دار الإسلام|b=zemlja islama}}) se odnosio na svaki teritorij pod vladavinom halife, uključujući teritorije naseljene nemuslimanima, a teritorij koji nije pod vladavinom halife se nazivao darul-kufr (bukv. zemlja nevjerovanja) čak i ako su stanovnici tog teritorija muslimani iz razloga što oni nisu građani pod islamskim zakonom. Prva prijestolnica islamske države bila je u Medini. U nekim periodima muslimanske historije bilo je rivala oko hilafeta u različitim dijelovima islamskog svijeta, i razdvojenih šiitskih i sunijskih dijelova.
=== Nasljednik poslanika Muhammeda ===
Glavni članci: [[Nasljednik poslanika Muhammeda]] i [[Rashidunski halifat]]
StandardnaPrva arapskačetvorica praksahalifa je u to vrijeme bila dakoji se istaknutizovu ljudi"pravedne izhalife" grupe(halife ilirašiduni, plemena okupe nakon smrti jednog vođu i izaberu vođu između sebear. Kandidatiel-hulefaur-rašidun) su bili obično, ali ne i[[ashabi]] nužnoMuhammeda, iz iste loze kao preminuli vođa[[s. Obično je to bio sposoban muškarac koji je imao prednost nad neefikasnim nasljednikoma.v.s.]]: [[SunitiEbu-Bekr]], vjerujuzatim da[[Omer jeibn Ebuel-BekrHattab|Omer ibnul-Hattab]], kojizatim je[[Osman potvrđenibn odAffan]] stranei zajednice,četvrti bio[[Alija ispravanibn postupak.Ebu-Talib|Alija Sunitiibn daljeEbi-Talib]]. tvrdeMuslimani dasuniti jesmatraju halifaEbu idealnoBekra izabranza izboromprvog ililegitimnog konsenzusomhalifu, zajednice.a [[Šiitskimuslimani islam|Šiiti]]šiti smatraju da je Alija prvi pravi legitimni halifa, mada potvrđuju da je on prihvatio svoje prethodnike jer je prisegao Ebu -Bekru nakon kratkog vremena.
[[Datoteka:Flag of the Ottoman Caliphate (1793–1844).svg|mini|150px|Zastava hilafeta za vrijeme Osmanlija tokom 1517-1844(eng. wikpedia)]]
Nakon prve četvorice halifa pravo na hilafet su polagale dinastije Emevija, Abasida, Osmanlija i u relativno kratkim periodima druge rivalne dinastije u Španiji, Sjevernoj Africi i Egiptu. Kemal Ataturk je zvanično ukinuo hilafet [[1924]]. i osnovao Republiku Tursku. Kralj Maroka se i dalje titulira emirul-mu'mininom za Marokance, mada ne polaže pravo na hilafet.
Halifa je često nazivan "emirul-mu'minīn" ([[Arapski jezik|arapski]]: : أمير المؤمنين; "vladar pravovjernih", "vladar pravovjernih", "imamul-ummeh", "imamul-mu'mininīn" (إمام المؤمنين), ili neformalno vladar svih muslimana. Poslanik [[Muhammed]] je proglasio za prvu prijestolnicu [[Medina|Medinu]], a nakon njegove smrti, Medina je ostala glavni grad tokom [[Pravedne halife|Rashidunskog]] perioda. U nekim periodima muslimanske historije je bilo rivala halifa u različitim dijelovima islamskog svijeta, kao i podjela između šiita i sunita.
Nakon prve četvorice halifa, pravo na halifat su polagale dinastije [[Omejadski halifat|Omejada]], [[Abasidski halifat|Abasida]] i [[Osmanlijsko carstvo|Osmanlija]] i u relativno kratkim periodima druge rivalske dinastije iz [[Andaluzija|Andaluzije]], [[Sjeverna Afrika|sjeverne Afrike]] i [[Egipat|Egipta]]. Nakon raspada Osmanlijskog carstva, [[Mustafa Kemal Atatürk|Mustafa Kemal]] je službeno ukinuo sistem halifata, kao dio njegovih [[Ataturkove reforme|sekularnih reformi]] i osnovao [[Turska|Republiku Tursku]] 1923. godine. [[Spisak kraljeva Maroka|Kraljevi Maroka]] imaju titulu emirul-mu'minīn, mada ne polažu pravo na halifat. Neke muslimanske zemlje, kao što su [[Somalija]], [[Indonezija]] i [[Malezija]], nikada nisu bile pod nadležnošću halifata, sa izuzetkom [[Aceh|Aceha]], koja je nakratko priznala Osmanlijsku suverenost. Ove zemlje su imale svoje lokalne sultane ili vladare koji nisu u potpunosti prihvatili autoritet halifa.
=== Rashidunske halife ===
Glavni članci: [[Pravedne halife]] i [[Rashidunski halifat]]
Vidi također: [[Muslimanska osvajanja]] i [[Nasljednik poslanika Muhammeda]]
[[Ebu-Bekr]], prvi nasljednik poslanika Muhammeda, imenovao je Omera za svog nasljednika na samrti. [[Omer ibn el-Hattab]], drugi halifa, ubijen je od strane perzijanca [[Piruz Nahavandi|Piruza Nahavandija]]. Njegov nasljednik, [[Osman ibn Affan]], izabran je od strane Vijeća birača ([[medžlis]]). Osman je ubijen od strane grupe nezadovoljnih ljudi. [[Alija ibn Ebu-Talib|Alija]] je tada preuzeo kontrolu, ali nije bio prihvaćen kao halifa od strane guvernera Egipta, a kasnije i od straže. On se suočio sa dvije velike pobune i ubijen je od strane [[haridžije]] [[Abd-al-Rahman ibn Muljam|Abd-al-Rahmana]]. Alijina burna vladavina je trajala samo pet godina. Ovaj period je poznat kao [[Prva fitna|Fitna]] ili prvi islamski građanski rat. Sljedbenici Alija su kasnije postali šiiti (manjinska sekta islama koji odbacuju legitimitet prve trojice halifa). Sljedbenici sve četverice halifa (Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija) su postali većinska sunitska sekta.
U vrijeme Rashidunskog halifata svaka regija (sultanat, [[vilajet]] ili [[emirat]]) halifata je imala svog guvernera ([[sultan]], [[velija]] ili [[Emir (titula)|emir]]). [[Muavija ibn Ebu-Sufjan|Muavija]], rođak Osmana i guverner (velija) [[Sirija|Sirije]], je naslijedio Aliju kao halifa. Muavija je transformisao halifat u nasljednu monarhiju, i postao osnivač dinastije Omejada. U područjima koja su ranije bila pod perzijskom ili bizantijskom vlašću, halife su smanjile poreze, dali veću lokalnu autonomiju, veću vjersku slobodu jevrejima i nekim autohtonim hrišćanima i donijeli mir narodima koji su bili demoralisani i nezadovoljni zbog žrtava i velikih poreza koji su rezultirali od rimsko-perzijskih ratova.
== Također pogledajte ==
|
