Razlika između verzija stranice "Hilafet"
[pregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
|||
Red 1:
[[Datoteka:Arabempire isoch.png|desno|mini|400px|Mapa širenja Halifata sa legendom (eng.)]]
'''Hilafet ili halifat''' (
[[Suniti]] smatraju da halifu, kao šefa države, trebaju da [[Izbori|biraju]] muslimani ili njihovi predstavnici (u praksi se pretvorilo u nasljednu monarhiju odmah nakon početka islama) i Kurejšije. [[Šiitski islam|Šiiti]], međutim, smatraju da bi halifa trebao biti direktni potomak poslanika Muhammeda.
== Rashidunski halifat (632. - 661.) ==
=== Nasljednik poslanika Muhammeda ===
Glavni članci: [[Nasljednik poslanika Muhammeda]] i [[Rashidunski halifat]]
Halifa je često nazivan "emirul-mu'minīn" ([[Arapski jezik|arapski]]: : أمير المؤمنين; "vladar pravovjernih", "vladar pravovjernih", "imamul-ummeh", "imamul-mu'mininīn" (إمام المؤمنين), ili neformalno vladar svih muslimana. Poslanik [[Muhammed]] je proglasio za prvu prijestolnicu [[Medina|Medinu]], a nakon njegove smrti, Medina je ostala glavni grad tokom [[Pravedne halife|Rashidunskog]] perioda. U nekim periodima muslimanske historije je bilo rivala halifa u različitim dijelovima islamskog svijeta, kao i podjela između šiita i sunita.
Nakon prve četvorice halifa, pravo na halifat su polagale dinastije [[Omejadski halifat|Omejada]], [[Abasidski halifat|Abasida]] i [[Osmanlijsko carstvo|Osmanlija]] i u relativno kratkim periodima druge rivalske dinastije iz [[Andaluzija|Andaluzije]], [[Sjeverna Afrika|sjeverne Afrike]] i [[Egipat|Egipta]]. Nakon raspada Osmanlijskog carstva, [[Mustafa Kemal Atatürk|Mustafa Kemal]] je službeno ukinuo sistem halifata, kao dio njegovih [[Ataturkove reforme|sekularnih reformi]] i osnovao [[Turska|Republiku Tursku]] 1923. godine. [[Spisak kraljeva Maroka|Kraljevi Maroka]] imaju titulu emirul-mu'minīn, mada ne polažu pravo na halifat. Neke muslimanske zemlje, kao što su [[Somalija]], [[Indonezija]] i [[Malezija]], nikada nisu bile pod nadležnošću halifata, sa izuzetkom [[Aceh|Aceha]], koja je nakratko priznala Osmanlijsku suverenost. Ove zemlje su imale svoje lokalne sultane ili vladare koji nisu u potpunosti prihvatili autoritet halifa.
=== Rashidunske halife ===
Glavni članci: [[Pravedne halife]] i [[Rashidunski halifat]]
Vidi također: [[Muslimanska osvajanja]] i [[Nasljednik poslanika Muhammeda]]
[[Ebu-Bekr]], prvi nasljednik poslanika Muhammeda, imenovao je Omera za svog nasljednika na samrti. [[Omer ibn el-Hattab]], drugi halifa, ubijen je od strane perzijanca [[Piruz Nahavandi|Piruza Nahavandija]]. Njegov nasljednik, [[Osman ibn Affan]], izabran je od strane Vijeća birača ([[medžlis]]). Osman je ubijen od strane grupe nezadovoljnih ljudi. [[Alija ibn Ebu-Talib|Alija]] je tada preuzeo kontrolu, ali nije bio prihvaćen kao halifa od strane guvernera Egipta, a kasnije i od straže. On se suočio sa dvije velike pobune i ubijen je od strane [[haridžije]] [[Abd-al-Rahman ibn Muljam|Abd-al-Rahmana]]. Alijina burna vladavina je trajala samo pet godina. Ovaj period je poznat kao [[Prva fitna|Fitna]] ili prvi islamski građanski rat. Sljedbenici Alija su kasnije postali šiiti (manjinska sekta islama koji odbacuju legitimitet prve trojice halifa). Sljedbenici sve četverice halifa (Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija) su postali većinska sunitska sekta.
U vrijeme Rashidunskog halifata svaka regija (sultanat, [[vilajet]] ili [[emirat]]) halifata je imala svog guvernera ([[sultan]], [[velija]] ili [[Emir (titula)|emir]]). [[Muavija ibn Ebu-Sufjan|Muavija]], rođak Osmana i guverner (velija) [[Sirija|Sirije]], je naslijedio Aliju kao halifa. Muavija je transformisao halifat u nasljednu monarhiju, i postao osnivač dinastije Omejada. U područjima koja su ranije bila pod perzijskom ili bizantijskom vlašću, halife su smanjile poreze, dali veću lokalnu autonomiju, veću vjersku slobodu jevrejima i nekim autohtonim hrišćanima i donijeli mir narodima koji su bili demoralisani i nezadovoljni zbog žrtava i velikih poreza koji su rezultirali od rimsko-perzijskih ratova.
== Također pogledajte ==
|