Razlika između verzija stranice "Konstantin XI"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 18:
| Mjesto sahrane =Nepoznato
}}
'''Konstantin XI Dragaš Paleolog''' ([[Grčki jezik|grčki]], Κωνσταντίνος ΧΙ Δραγάσης Παλαιολόγος; 8. februar 1405. - 29. maj 1453.) je bio posljednji [[Spisak bizantijskih careva|bizantijski car]]. Vladao je kao član [[Paleolog (loza bizantijskih careva)|dinastije Paleolog]] od 1449. do svoje smrti u [[Pad Konstantinopolja|padu Konstantinopolja.]]Nakon smrti, postao je legendarni lik u grčkom folkloru kao "mermerni car" koji će probuditi i oporaviti carstvo i [[Konstantinopolj]] od Osmanlija. Njegova smrt je označila kraj [[Bizantijsko carstvo|Istočnog rimskog carstva]], 977 godina nakon pada [[Zapadno rimsko carstvo|Zapadnog rimskog carstva.]]
{{Drugo značenje|naslov=Konstantin|Konstantin}}
 
'''Konstantin XI Paleolog Dragaš''' (na [[Grčki jezik|grčkom]], Κωνσταντίνος ΧΙ Δραγάσης Παλαιολόγος, na [[Srpski jezik|srpskom]]: Константин Драгаш/Konstantin Dragaš), rođen u [[Mistra|Mistri]] na Peloponezu [[9. februar]]a, [[1404]]. – poginuo [[29. maj]]a [[1453]]. godine u Konstantinopolju. Bio je sin cara [[Manojlo II Paleolog|Manojla II Paleologa]] iz loze [[Paleolog (loza vizantijskih careva)|Paleologa]] i srpske princeze Jelene Dragaš, po kojoj je dobio nadimak Dragaš. Posljednji je [[Bizantijsko Carstvo|bizantijski]] car koji je vladao od [[1449]]. do [[Pad Konstantinopolja|pada Konstantinopolja]], [[1453]]. godine.
== Biografija ==
Kao morejski despot zauzeo je Atinsko vojvodstvo, pomogao bratu Tomi da slomi Ahajsku kneževinu i podigao veliki bedem na [[Korintski kanal|Korintu]] poznat pod nazivom Heksamileon. Međutim, pred naletom osmanlijske vojske morao je da se povuče sa posjeda van [[Peloponez]]a. Kao posljednji bizantijski car pokušao je da dobije pomoć [[Zapadna Evropa|zapadne Evrope]] za odbranu Carigrada, ali mu to nije pošlo za rukom. Jedinu pomoć koju je imao sa Zapada bilo je oko 3000 dobrovoljaca, većinom [[Italijani|Italijana]] predvođenih đenovljaninom Giovannijem Giustinijanijem. Zajedno sa svojim ljudima suprotstavio se sultanu [[Mehmed II|Mehmedu II]]. Tokom skoro dva mjeseca opsade gradski bedemi su zadržavali Osmanlije da ne prodru u Carigrad, ali su ih tadašnji najmoderniji topovi uspjeli djelimično srušiti. U rano jutro 29. maja 1453. godine odbrana je probijena, a car Konstantin XI je poginuo u pokušaju da zaustavi prodor Osmanlija u Carigrad. Ne zna se tačno gdje je i kako poginuo, niti gdje je sahranjen, zbog čega je za njega vezan veći broj legendi i predskazanja. Zbog svog junačkog držanja tokom opsade Carigrada, [[pravoslavna crkva]] ga je kanonizovala. <ref> {{cite web|url=http://www.agiasofia.com/emperors/conpaleo.html|title=Konstantin XI Paleolog|work=agiasofia.com|accessdate=22. 8. 2015}}</ref>
'''Konstantin XI Paleolog Dragaš''' (na [[Grčki jezik|grčkom]], Κωνσταντίνος ΧΙ Δραγάσης Παλαιολόγος, na [[Srpski jezik|srpskom]]: Константин Драгаш/Konstantin Dragaš), rođenRođen u [[Mistra|Mistri]] na Peloponezu [[9. februar]]a, [[1404]]. – poginuo [[29. maj]]a [[1453]]. godine u Konstantinopolju. Bio je sin cara [[Manojlo II Paleolog|Manojla II Paleologa]] iz loze [[Paleolog (loza vizantijskih careva)|Paleologa]] i srpske princeze Jelene Dragaš, po kojoj je dobio nadimak Dragaš. Posljednji je [[Bizantijsko Carstvo|bizantijski]] car koji je vladao od [[1449]]. do [[Pad Konstantinopolja|pada Konstantinopolja]], [[1453]]. godine.
Nakon njegove smrti, postao je legendarni lik u grčkoj narodnoj predaji kao "Mermerni car" koji će se jednog dana probuditi i oporaviti Bizantijsko carstvo, a Carigrad oduzeti od Osmanlija. <ref name=Nicol>Donald M. Nicol, ''The Immortal Emperor'' (Cambridge: University Press, 1992)</ref><ref>David Nicolle, John F. Haldon, Stephen R. Turnbull, ''The fall of Constantinople: the Ottoman conquest of Byzantium'', Osprey, 2007, str. 191</ref>
Kao morejski despot zauzeo je Atinsko vojvodstvo, pomogao bratu Tomi da slomi Ahajsku kneževinu i podigao veliki bedem na [[Korintski kanal|Korintu]] poznat pod nazivom Heksamileon. Međutim, pred naletom osmanlijske vojske morao je da se povuče sa posjeda van [[Peloponez]]a. Kao posljednji bizantijski car pokušao je da dobije pomoć [[Zapadna Evropa|zapadne Evrope]] za odbranu Carigrada, ali mu to nije pošlo za rukom. Jedinu pomoć koju je imao sa Zapada bilo je oko 3000 dobrovoljaca, većinom [[Italijani|Italijana]] predvođenih đenovljaninom Giovannijem Giustinijanijem. Zajedno sa svojim ljudima suprotstavio se sultanu [[Mehmed II|Mehmedu II]]. Tokom skoro dva mjeseca opsade gradski bedemi su zadržavali Osmanlije da ne prodru u Carigrad, ali su ih tadašnji najmoderniji topovi uspjeli djelimično srušiti. U rano jutro 29. maja 1453. godine odbrana je probijena, a car Konstantin XI je poginuo u pokušaju da zaustavi prodor Osmanlija u Carigrad. Ne zna se tačno gdje je i kako poginuo, niti gdje je sahranjen, zbog čega je za njega vezan veći broj legendi i predskazanja. Zbog svog junačkog držanja tokom opsade Carigrada, [[pravoslavna crkva]] ga je kanonizovala. <ref> {{cite web|url=http://www.agiasofia.com/emperors/conpaleo.html|title=Konstantin XI Paleolog|work=agiasofia.com|accessdate=22. 8. 2015}}</ref>
Nakon njegove smrti, postao je legendarni lik u grčkoj narodnoj predaji kao "Mermerni car" koji će se jednog dana probuditi i oporaviti Bizantijsko carstvo, a Carigrad oduzeti od Osmanlija. <ref name="Nicol">Donald M. Nicol, ''The Immortal Emperor'' (Cambridge: University Press, 1992)</ref><ref>David Nicolle, John F. Haldon, Stephen R. Turnbull, ''The fall of Constantinople: the Ottoman conquest of Byzantium'', Osprey, 2007, str. 191</ref>
Njegova smrt označila je kraj Rimskog carstva, koje je nastavilo sa svojim postojanjem na Istoku još 977 godina nakon pada [[Zapadno rimsko carstvo|Zapadnog rimskog carstva]]. <ref name="Nicol2002">{{cite book|author=[[Donald M. Nicol]]|title=The Immortal Emperor: The Life and Legend of Constantine Palaiologos, Last Emperor of the Romans|url=http://books.google.com/books?id=lnSmnmL984YC&pg=PR9|date=9 May 2002|publisher=Cambridge University Press|isbn=978-0-521-89409-8|page=9|quote=Constantine's death marked the end of an institution that traced its origins back to the reign of Constantine the Great in the fourth century, ...}}</ref><ref>George W. White, ''Nationalism and territory: constructing group identity in Southeastern Europe'' (London: Rowman & Littlefield, 2000), str. 124</ref>