Razlika između verzija stranice "Glicin"

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: {{Infokutija hemijski spoj | Strukturna formula = NCC(O)=O | Hemijski spoj =Glicin | Druga imena = Aminoetanoinska kiselina <br/> Aminosirćetna kiselina | Sumarna formula =C=2 H=5...
(Nema razlike)

Verzija na dan 18 oktobar 2015 u 20:44

Glicin (Gly i G) ili α-aminosirćetna kiselina je najjednostavnija, od 20 aminokiselina koje ulaze u sastav proteinskih lanaca. U strukturi nema nijedan asimetrični atom ugljika. U organizmu se može proizvesti iz drugih aminokiselina, tako da ne spada u esencijalne aminokiseline.[1]

Glicin
NCC(O)=O
Općenito
Hemijski spojGlicin
Druga imenaAminoetanoinska kiselina
Aminosirćetna kiselina
Molekularna formulaC=2 H=5 N=1 O=2
CAS registarski broj56-40-6
Kratki opisBijela supstanca
Osobine1
Molarna masa75.07
Gustoća1.1607 g/cm3
Tačka topljenja233 °C (razlaže se)
RastvorljivostRastvorljiv u etanolu i piridinu: 25 g/100 mL
Nerastvorljiv u etru
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima.
Dvopolni 2D skelt molekule glicina
3D prikaz molekule glicina
3D prikat glicina

Kiselinsko-bazna svojstva i strukture

  U vodenom rastvoru, glicin je amfoteričan: pri niskom pH molekule mogu biti sa pKa od oko 2.4 a na visokom pH gube [[proton]g sa pKa oko 9.6 (preciznije pKa zavisi od temperature i ionske snage). Priroda glicina u vodenoj otopini istraživana i teorijskim metodima.[2] U rastvoru je odnos koncentracija dva izomera nezavisan i od analitičke koncentracije i od pH. Ovaj odnos je jednostavna ravnotežna konstanta za izomerizaciju.

 

Uočeno je, putem mikrotalasne spektroskopije, da su oba izomera glicina u plinskoj fazi.[3] The solid-state structure has been analyzed in detail.[4]

Sinteza

Glicin se nastaje od serina i treonina, te iz glioksalne kiseline i sarkozina.

  • Glicin može nastati i iz aminokiseline treonina, pod uticajem enzima treonin aldolaza, ali je značaj ove reakcije mali.

Razgradnja

  • Od glicina i metilen tetrahidrofolne kiseline nastaje serin (obrnuta rekcija od one u sintezi). Razgradnjom serina stvara se pirogrožđana kiselina, po čemu se glicin svrstava u glikogene aminokiseline.

Uloga

Poremećaji

  • Glicinurija je povećano izlučivanje glicina u mokraći. Javlja se kod osoba sa poremećajima trasporta glicina tubulskom sloju u bubrega.
  • Hiperglicinemija se ispoljava u povećanoj koncentraciji glicaina u krvi. Uzrok te pojave poremećaj u enzimskom sistemu procesa razgradnje glicina.

Također pogledajte

Reference

  1. ^ Hall John E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.
  2. ^ Bonaccorsi, R.; Palla, P.; Tomasi, J. (1984). "Conformational energy of glycine in aqueous solutions and relative stability of the zwitterionic and neutral forms. An ab initio study". J. Amer. Chem. Soc. 106 (7): 1945–1950. doi:10.1021/ja00319a008.
  3. ^ Suenram, R.D.; Lovas, F.J (1980). "Millimeter wave spectrum of glycine. A new conformer". J. Amer. Chem. Soc. 102 (24): 7180–7184. doi:10.1021/ja00544a002.
  4. ^ Jönsson, P.-G.; Kvick, Å (1972). "Precision neutron diffraction structure determination of protein and nucleic acid components. III. The crystal and molecular structure of the amino acid -glycine". Precision neutron diffraction structure determination of protein and nucleic acid components. III. The crystal and molecular structure of the amino acid -glycine. B28 (6): 1827–1833. doi:10.1107/S0567740872005096.

Vanjski linkovi

  • Portal|Hemija