Razlika između verzija stranice "Čulo"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
Red 1:
{{Izmjene u toku}}
 
[[Datoteka:Makart Fuenf Sinne.jpg|mini|desno|350px|''Pet čula'', serija slika [[Hans Makart|Hansa Makarta]] (1872–79).]]
'''Čula''' kod [[ljudi]] i [[životinja]] predstavljaju prijemnike opažanja ili percepcije informacija iz sopstvenog tijel i svoje okoline. Pojednostavljeno, jedno čulo predstavlja sposobnost jednog organizma da opazi vanjske i unutrašnje podražeje ili stimulaciju. Još prema Aristotelovoj definiciji postavljenoj 3. vijeku p. n. e. postoji pet čula: [[dodir]], [[miris]], [[okus]], [[sluh]] i [[vid]].
==Čulne ćelijeZnačaj ičula organi==
Sredina u kojoj [[organizam|organizmi]] žive neprekidno se mijenja. Smjenjuju se dan i noć, godišnja doba, vidokrug, mirisi i okusi, dodiruju se oštri i zaobljeni predmete, osjeća bol, hladnoća i toplotu. Unatoč tome, čovjek, npr. uvijek zna šta se dešava u njegovom tijelu i sredini koja ga okružuje te kako se treba ponašati u svakoj prilici. Takve sposobnostisu zasnovane su na njegovom sistemu obavještavanja (informiranja) i održavanja cjelovitosti (integriteta) organizma, tj. [[homeostaza|homeostaze]]. Ovaj sistem prikuplja podatke o čovjekovoj okolini i o vlastitom tijelu, a odgovarajućim reakcijama održava cjelovitost [[organizam|organizma]] tako što primljena obavještenja obrađuje i sprovodi do organa koji izvršava željene radnje. Taj sistem se , dakle, sastoji od prijemnika (receptora) obavještenja, provodnika i prerađivača tih obavještenja ([[nervni sistem]]) te od izvršitelja - efektora (ćelije, tkiva, organi, sistemi organa), koji na primljenu obavijest u vidu podsticaja (impulsa) neposredno reagiraju obavljajući određenu radnju.<ref>Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.</ref>
{{Izmjene u toku}}
 
==Draž, nadražaj, nadražljivost==
Proces prijema (recepcije) obavještenja odvija se na osnovu sposobnosti živih [[organizam]]a, uključujući i čovjeka, da na određene uticaje reagiraju odgovarajućom radljivošću. Uticaje koji donose obavještenja i izazivaju reakcije organizma nazivamo dražima. '''Draži''' su sva djelovanja spoljne (životne) i unutrašnje (organizam) sredine koja u organizmu izazivaju promjene. Promjene u organizmu izazvane dražima nazivaju se '''nadražaj''' ili podražaj. Kada pod uticajem draži nastane nadražaj, tada organizam može reagirati određenom radljivošću. Ova sposobnost reagiranja organizma naziva se '''nadražljivost'''.
 
'''Draži''' su sva ona [[fizika|fizička]] i [[hemija|hemijska]] djelovanja spoljnje ili unutrašnje sredine koja u živom sistemu izazivaju posebnu protnjenu - '''nadražaj''' (podrazaj). Prema totnetome, na osnovu toga da li dolaze iz životne sredine ili se javljaju u međudjelovanjima dijelova organizma, draži mogu biti
*'''spoljne''' i <br>
*'''unutrašnje'''. <br>
*'''unutrašnje'''. Njihova aktivnost počiva na dodavanju ili oduzimanju izvjesnih količina energije, u obimu koji tnože poremetiti po­stojeću [[energija|energetsku]] stabilnost ili ravnotežu i dovesti [[ćelije (biologija)|ćeliju]] receptora u stanje nadraženo­sti. Pritom draži ne doprema vlastitu energiju, nego pobuđuju i pokreću energetski sistem nadražljivih struktura. Da bi neki činitelj ili uticaj uopće tnogao imnati svojstvo draži, mora dostići određenu minimalnu veličinu koja je u stanju izazvati nadražaj, a koja se označava kao pragovna ili pražna vrijednost (prag nadražaja). To je minimalna količina neke energije koja je u stanju da proizvede '''nadražaj''', tj dovede njenog receptora u pobuđeno stanje, koje rezultira pokretanjem biostruja.
 
 
Pojedinačne i združene promjene uvjeta spoljne i unutrašnje sredine organizma djeluju preko ćelijskih [[membrana]], koje su u neposrednom kontaktu sa specifičnom energijom adekvatnih draži. Već je poznato da se putem aktivnog transporta [[jon]]a, u sta­nju mirovanja uspostavlja specifičnost nji­hovog rasporeda sa unutrašnje i spoljne površine metnbrane. Pritom unutrasnjošt ima negativni, a spoljašnost - pozitivni elek­trični naboj.
 
'''[[Potencijal mirovanja]]''' je razli­ka između elektropotencijala spoljne i unutrašnje površine ćelijske opne, koja se javlja kao posljedica njene selektivne pro­pustljivosti, tj. održavanja stalnosti razlike u elektropotencijalu.
 
Veličina potencijala mirovanja uveliko varira, kako među [[indi­vidua]]ma tako i među ćelijama istog organiz­ma i obično se kreće od 30-90 milivolti (''mV''). Kod kičmenjaka[[kičmenjak]]a ovaj potencijal za­visi od tzv. ''[[kalij natrij pumpa|kalij-natrij pumpe]]'', koja funkcionira na bazi aktivnog transpota [[natrij]]evih jona iz ćelije i zadržavanja jona [[kalij]]a, unatoč razlikana u koncentraciji unutarćelijske i vanćelijske sredine. Membrana ostaje polarizirana sve dotle dok postoji razlika u potencijalu njene unutrašnjosti i spoljašnosti. Međutim, kada pod uticajem spoljne energije dođe do promjena u propustljivosti membrane, raspored jona se mijenja, tj. javlja se njena depolarizacija. Ta pojava u ćeliji pokrece [[enzim]]ske i druge lanćane reakcije koje izazivaju promjene opisane zajedničkitn nazivom - ''nadražaj''. Polarizacija jona i membranski potencijal javljaju se u svim zivim ćelijama, ali su posebno izraženi i značajni u funkcioniranju receptorskog i [[nerv]]nog sis­tema.
Bez obzira na stupanj složenosti organiz­ma, funkcija svih receptora obuhvata:
*(1) apsorbiranje specificne energije,
Line 43 ⟶ 42:
Ovakav proces kodiranja uspostavlja se na više nivoa, kao što su pojedini [[neuron]]i, mali receptorno-efektorni krugovi ([[refleksni luk|refleksni lukovi]]) i veći i složeniji dijelovi nervnog sistetna.
'''Recepcija draži kod [[protozoa]]''' i odgovarajuće reakcije organizma odvi­jaju se unutar njihove [[protoplazma|protoplazme]]. Reakcije se uglavnmn ispoljavaju u vidu promjena kretanja ili lučenja zaštitnih supstanci, a brzi­na širenja i intenzitet nadražaja opadaju od podraženog mjesta u pravcu njegovog rasprostiranja, kao kod rizopoda - "korjenonožaca" ([[ameba]]), npr. Kod složenije organiziranih oblika ([[treplja]]ša npr.), koordinaciju pokreta [[treplja|treplji]] vrše specijalne [[citoplazma]]tske tvorevine '''neuroneme''' ("nervne niti"). Neki [[bič (biologija)|bičari]], pak imaju "očne mrlje" - prijemnike [[svjetlo]]snih draži. Uz to treba naglasiti da čak ni ponašanje jednoćelijskih životinja ne zavisi isključivo od djelovanja pojedinacnih draži jer i one imaju sposobnost usaglašenog reagiranja na istovremeno djelovanje različitih uticaja, tj. ne reagiraju kao prosti fizički [[automat]]iautomati.
'''Nadražljivost višećelijskih životinja''', izuzev [[sunđerisunđer]]a, počiva na funkciji posebnih ćelija, [[tkivo|tkiva]] i organa, koji su specijalizirani za prijem i prenošenje nadražaja. Primanje draži obavljaju čulne ćelije, a za provođenje stvorenih impulsa služi [[nervni sistem]]. U složenijim oblicima organizacije, nervni sistem ne funkcionira samo kao jednostavni prijenos­nik izvornog podražaja (informacije), nego i kao njegov modifikator, integrator, repro­gramer i tmnač. U njemu se, i bez vanjskih uticaja, mogu javiti i posebni nadražaji i izaz­vati automatske aktivnosti. U nervnom siste­mu viših životinja i čovjeka ostaju i tragovi (zapisi ili engrami) prethodnih podražaja, tj. [[pamćenje|pamćenja]], koji uz trenutne draži utiču na ponašanje organizama, uključujući i osobe­ne psihičke pojave.
==ČulneČulo, čulne ćelije i čulni organi==
Čulo ili osjet je sposobnost organizma da pod uticajem draži dođe u odgovarajuće stanje nadraženosti. Ovu sposobnost nemaju sve ćelije, odnosno organi čovjekovog tijela. Zapravo samo neke ćelije mogu primiti draži i nazivaju se čulne ili osjetilne ćelije. I neki vrlo tanki nervni ogranci mogu primati draži pa se zato nazivaju '''osjetilni nervi'''. Preko takvih nerava, bogato razgranatih u koži, osjećamo bol. Neke čulne ćelije i osjetilni nervi raspoređeni su pojedinačno, posebno kod manje složenih organizama, ali su, npr. kod čovjeka, povezane u čulna tjelašca i složene čulne organe. Neki od tih organa imaju pomoćne dijelove pa se nazivaju '''čulni aparati''' (npr., [[oko]], [[uho]]). Čulne ćelije i organi su povezani preko nervnih vlakana sa čulnim centrom u [[mozak|mozgu]]. Taj čulni centar, nakon obrade nadražaja, putem impulsa podstiče reagiranje na draž koju je primila čulna ćelija ili čulni organ tako što aktivira [[efektor]].
'''Čulo''' (osjet) je svojstvo organizma da pod uticajetn odredene energije dođe u odgovara­juće stanje nadraženosti. Sposobnost prijema energeskih draži kod višećelijskih životinja imaju culne (osjetilne) ćelije, koje mgti biti:
 
Ako se u bilo kojem dijelu prekine ovaj put (draž → čulna ćelija → nadražaj → osjećajni nerv → centar u mozgu → impuls → pokretački ili motorni nerv → efektor) gubi se sposobnost čula, npr. čula sluha. Čula imaju još jednu važnu sposobnost. Naime, svi znaju da se, npr. uhom ne može vidjeti. To znači da čula, po pravilu, primaju samo određenu draž, čulom sluha čujemo, čulom vida vidimo.
 
Čula se dijele prema vrsti draži koju mogu primati: [[svjetlost|svjetlosna]] čula (primaju svjetlost), [[mehanika|mehanička]] čula (primaju mehaničke draži), [[hemija|[hemijska]] čula (primaju hemijske draži), toplotna čula (primaju toplotu i hladnoću) i dr. Postoje podjele čula i prema drugim kriterijima (mjerilima).
 
'''Čulo''' (osjet) je svojstvo organizma da pod uticajetn odredene energije dođe u odgovara­juće stanje nadraženosti. Sposobnost prijema energeskih draži kod višećelijskih životinja imaju culne (osjetilne) ćelije, koje mgti biti:
*primarne,
*sekundarne i,
*čulno-nervne.
(1) '''Primarne čulne ćelije''' na zavrsetku imaju nervni nastavak za provodenje nadražaja.<br>
(2) '''Sekundarne čulne ćelije''' su bez takvog nastavka, a nastale podražaje prenose putem nervnih ogranaka, koji ih neposredno opkoljavaju.
 
Ćelijsko tijelo pri­marnih i sekundarnih čulnih ćelija obično se nalazi u površinskotn [[epitel]]u, izloženom djelovanju draži. Primatne čulne ćelije mogu biti i ispod epitela, kad su sa površinotnpovršinom vezane preko svog receptornog nastavka.
(3) Čulno-nervne ćelije su sa površinom prijema draži povezane preko dugih receptornih nervnih vlakana, čiji se krajevi označavaju kao "slobodni nervni završeci". Njihovo ćelijsko tijelo može biti veoma udaljeno od prijenme površine, kao kod [[kičnenjakkičmenjak]]a - kod kojih se nalazi u spinalnim ganglijama, uz [[kičmena moždina|kičmenu noždinu]].
 
Čulne ćelije i slobodni nervni završeci raspoređeni su pojedinačno, kao kod [[dup­ljarljari|dupljara]]a, [[gliste|glista]] i nekih drugih [[beskičmenjakbeskičmenjaci|beskičmenjaka]]a i kičnenjakanekih kičmenjaka ili su povezane u složene čulne organe. U najjednostavnijim oblicima, to su manje skupine čulnih ćelija - čulne kvržice ili čulni epitel. Kod viših životinja, funkcionalnost osjetilnih ćelija poboljšavaju razlicite pomoćne strukture pa čulni organi postaju slozene tvorevine - ''čulni aparati'' ([[oko]], [[uho]] i sl.).
==Specifičnost čula==
Specifičnost, odnosno specijalizacija za prijem određenih draži je osnovna osobenost, koja počiva na isključivoj osjetljivosti odredenih čulnih ćelija samo na odgovarajuće ili '''adekvatne draži'''. Ako su izložene djelovanju dtugih - neadekvatnih draži - one neće reagirati ili će doći u stanje nadrazženosti koje izaziva adekvatna draž. Tako, snažan [[mehanika|mehanički]] pritisak na očnu jabučicu izaziva utisak intenzivne [[svjetlost]]i (bljeska, iskrenja) ili, pak, mraka. Prema tome, čulne ćelije sposobne su samo za jedan vid nadražaja, koji se moze razlikovati po jačini, tj. svaka čulna ćelija ima svoju specifičnu [[energija|energiju]] koja u njoj podstiče pojavu nadražaja.
 
==*'''Glavni receptori i adekvatne draži=='''
==Čulo, čulne ćelije, čulni organi==
Čulo ili osjet je sposobnost organizma da pod uticajem draži dođe u odgovarajuće stanje nadraženosti. Ovu sposobnost nemaju sve ćelije, odnosno organi čovjekovog tijela. Zapravo samo neke ćelije mogu primiti draži i nazivaju se čulne ili osjetilne ćelije. I neki vrlo tanki nervni ogranci mogu primati draži pa se zato nazivaju '''osjetilni nervi'''. Preko takvih nerava, bogato razgranatih u koži, osjećamo bol. Neke čulne ćelije i osjetilni nervi raspoređeni su pojedinačno, posebno kod manje složenih organizama, ali su, npr. kod čovjeka, povezane u čulna tjelašca i složene čulne organe. Neki od tih organa imaju pomoćne dijelove pa se nazivaju '''čulni aparati''' (npr., [[oko]], [[uho]]). Čulne ćelije i organi su povezani preko nervnih vlakana sa čulnim centrom u [[mozak|mozgu]]. Taj čulni centar, nakon obrade nadražaja, putem impulsa podstiče reagiranje na draž koju je primila čulna ćelija ili čulni organ tako što aktivira [[efektor]].
 
Ako se u bilo kojem dijelu prekine ovaj put (draž → čulna ćelija → nadražaj → osjećajni nerv → centar u mozgu → impuls → pokretački ili motorni nerv → efektor) gubi se sposobnost čula, npr. čula sluha. Čula imaju još jednu važnu sposobnost. Naime, svi znaju da se, npr. uhom ne može vidjeti. To znači da čula, po pravilu, primaju samo određenu draž, čulom sluha čujemo, čulom vida vidimo.
 
Čula se dijele prema vrsti draži koju mogu primati: [[svjetlost|svjetlosna]] čula (primaju svjetlost), [[mehanika|mehanička]] čula (primaju mehaničke draži), [[hemija|[hemijska]] čula (primaju hemijske draži), toplotna čula (primaju toplotu i hladnoću) i dr. Postoje podjele čula i prema drugim kriterijima (mjerilima).
 
==Glavni receptori i adekvatne draži==
{| border=1 cellpadding=4 cellspacing=0 class="toccolours" style="align: left; margin: 0.5em 0 0 0; border-style: solid; border: 1px solid #999; border-right-width: 2px; border-bottom-width: 2px; border-collapse: collapse; font-size: 100%;"
|-