Razlika između verzija stranice "Mehmed I"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 15:
| Datum smrti =[[26. maj]] [[1421]]
|}}
'''Mehmed I''' (1389. - 26. maja 1421.) je bio [[sultani Osmanlijskog carstva|sultan Osmanlijskog carstva]] od 1413. do 1421. godine. On je bio sin sultana [[Bajazid I|Bajazida I]] i [[Devlet Hatun]].
 
== Rani život ==
Rođen je u [[Bursa|Bursi]] 1389. godine kao sin sultana [[Bajazid I|Bajazida I]] i jedne od njegovih žena, [[Devlet Hatun]]. Mehmed je bio treći sin sultana Bajazida I. Imao je četvoricu polubraće: Sulejmana, Isu, Mustafu i Musu. Mehmed je imao naziv Čelebi, što znači "gospodin".
 
20. jula 1402. godine sultan Bajazit I je poražen u [[Bitka kod Ankare|bici kod Ankare]] od mongolskog vladara Tamerlana[[Timurlenk|Timurlenka]]. Mehmedova braća (s izuzetkom Mustafe, koji je zajedno sa Bajazidom I zarobljen i odveden u [[Samarkand]]) su spašena sa ratišta. Mehmeda je spasio [[Bajazit paša]] koji ga je odveo u svoj rodni grad Agru[[Amasija|Amasiju]]. Mehmed je kasnije Bajazit pašu proglasio [[Spisak velikih vezira Osmanlijskog carstva|velikim vezirom]] (1413. - 1421.).
 
Nakon bitke, Mehmed se borio sa svojom braćom Sulejmanom, Isom i Musom u građanskom ratu poznatom kao Osmanska[[Osmanlijski međuvladainteregnum]] (1402. - 1413.) u kojem ih ubija. Njegov brat Mustafa se nakon skrivanja borio protiv Mehmeda I za vrijeme njegove vladavine u dvije neuspjele pobune.
 
== Vladavina ==
Nakon pobjede nad braćom, Mehmed se okrunio za sultana u [[Trakija (regija)|tračkom]] gradu [[Edirne|Edirni]] koji se nalazi u evropskom dijelu carstva i postaje sultan Mehmed I. Čim je uspostavio svoju vlast, proglasio je Edirne glavnim gradom carstva i osvojio dijelove [[Albanija|Albanije]], [[Jandarid emirat]] i [[Armenska kraljevina Kilikija|armensku kraljevinu KilikijiKilikiju]]. Zbog mnogih njegovih dostignuća, Mehmed I je poznat kao "drugi osnivač" Osmanskog carstva.
 
Odmah nakon što je Mehmed započeo svoju vladavinu, njegov brat Mustafa, koji je bio zarobljen zajedno sa ocem Bajazidom I, se oslobodio i krio u Anadoliji. Ponovo se pojavljuje na sceni i moli Mehmeda da podijele carstvo. Mehmed ga odbija i započinje bitku protiv brata. Nakon poraza, Mustafa bježi u Bizantijski grad [[Solun|Solun,]] ali nakon dogovora sa Mehmedom I, bizantijskiBizantijski car [[Manuel II, car Bizantije|Manuel II]] je prognao Mustafu na ostrvo [[Lemnos]].
 
Međutim, i dalje je Mehmed I bio suočen sa problemima. Prvi problem je bio njegov nećak Orhan kojeg je Mehmed doživljavao kao prijetnju njegovoj vladavini i osudio ga je za izdaju. Osim toga, poslije bitke kod Ankare i građanskog rata, stanovništvo carstva je postalo nestabilno i traumatizirano. Tada je nastao snažan društveni i religijski pokret kojeg je osnovao [[šeik Bedredin]] (1359. - 1420.), poznati muslimanski sufi i harizmatični teolog. Bio je ugledni [[ulema]] čija je majka bila grkinja a otac musliman iz Simavna (Kyprinosa) zapadno od [[Edirne]] (ranije Adrianopolja).
 
Bedredin je stvorio vjerski pokret u Osmanlijskom carstvu koji promovira suzbijanje socijalne razlike između bogatih i siromašnih. Razvijajući uspješno popularnu društvenu revoluciju i [[sinkretizam]] različitih religija, Bedredinov pokret se počeo širiti i na zapadnu Anadoliju. Šeik Bedredin je 1416. godine započeo pobunu protiv sultana. Nakon četiri godine borbe, zarobio ga je Mehmedov veliki vezir [[Bajazit paša]] i objesio u gradu [[Seres (grad)|Seresu]] u današnjoj [[Grčka|Grčkoj]].
{{Redoslijed|
|prethodnik =[[Bajazid I]]