Razlika između verzija stranice "Mehmed I"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary
No edit summary
Red 20:
Rođen je u Bursi 1389. godine kao sin sultana Bajazida I i jedne od njegovih žena, Devlet Hatun. Mehmed je bio treći sin sultana Bajazida I. Imao je četvoricu polubraće: Sulejmana, Isu, Mustafu i Musu. Mehmed je imao naziv Čelebi, što znači "gospodin".
 
20. jula 1402. godine sultan Bajazit I je poražen u bici kod Ankare od mongolskog vladara Tamerlana. Mehmedova braća (s izuzetkom Mustafe, koji je zajedno sa Bajazidom I zarobljen i odveden u Samarkand) su spašena sa ratišta. Mehmeda je spasio Bajazit paša koji ga je odveo u svoj rodni grad Agru. Mehmed je kasnije Bajazit pašu proglasio velikim vezirom (1413. - 1421.).
Poslije Turskog poraza u [[bitka kod Angore|bitki kod Angore]] [[1402]]. godine [[Osmanlijsko carstvo]] postaje zahvaćeno [[Građanski rat|građanskim ratom]]. Kao pobjednik iz njega izlazi Mehmed I. koji najprije učestvuje u uništavanju vojske brata [[Isa|Ise]], a potom i one brata [[Musa|Muse]]. S ovom drugom pobjedom on [[1413]]. godine postaje jedini preživjeli sin i nasljednik sada već 10 godina mrtvog [[Bajazid I|Bajazida I]]
 
Nakon bitke, Mehmed se borio sa svojom braćom Sulejmanom, Isom i Musom u građanskom ratu poznatom kao Osmanska međuvlada (1402. - 1413.) u kojem ih ubija. Njegov brat Mustafa se nakon skrivanja borio protiv Mehmeda I za vrijeme njegove vladavine u dvije neuspjele pobune.
Tokom svoje kratke samostalne vladavine vodio je prije svega mirovnu politiku s ciljem postepene obnove države. Izuzetak od tog pravila je bilo nekoliko ratnih čarki u [[Azija|Aziji]] radi obnove tamošnjeg prijašnjeg značaja ovog Carstva.
 
Pri stupanju na vlast dobio je veliku pomoć od [[Bizantijsko carstvo|Bizanta]] u zamjenu za savez što on nikad nije zaboravio nazivajući uvijek tamošnjeg [[car]]a svojim ocem. Umro je prirodno u 32. godini života ostavljajući državu svom mladom sinu [[Murat II|Muratu II]]
 
== Vladavina ==
Nakon pobjede nad braćom, Mehmed se okrunio za sultana u tračkom gradu Edirni koji se nalazi u evropskom dijelu carstva i postaje sultan Mehmed I. Čim je uspostavio svoju vlast, proglasio je Edirne glavnim gradom carstva i osvojio dijelove Albanije, Jandarid emirat i armensku kraljevinu Kilikiji. Zbog mnogih njegovih dostignuća, Mehmed I je poznat kao "drugi osnivač" Osmanskog carstva.
 
Odmah nakon što je Mehmed započeo svoju vladavinu, njegov brat Mustafa, koji je bio zarobljen zajedno sa ocem Bajazidom I, se oslobodio i krio u Anadoliji. Ponovo se pojavljuje na sceni i moli Mehmeda da podijele carstvo. Mehmed ga odbija i započinje bitku protiv brata. Nakon poraza, Mustafa bježi u Bizantijski grad Solun, ali nakon dogovora sa Mehmedom I, bizantijski car Manuel II je prognao Mustafu na ostrvo Lemnos.
{{Redoslijed|
|prethodnik =[[Bajazid I]]