Razlika između verzija stranice "Vijetnamski rat"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Uklanjanje Link FA/FL/GA
No edit summary
Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
'''Vijetnamski rat''' ([[Vijetnamski jezik|vijetnamski]]: Chiến tranh Viet Nam), također poznat kao '''Drugi Indokineski rat''', a u Vijetnamu poznat kao '''Vijetnamski ustanak protiv SAD-a''', je bio [[rat]] tokom perioda tzv. [[Hladni rat|Hladnog rata]] koji se odvijao u [[Vijetnam|Vijetnamu]], [[Laos|Laosu]] i [[Kambodža|Kambodži]] od 1. novembra 1955. godine do [[Pad Sajgona|pada Sajgona]] 30. aprila 1975. godine. Ovaj rat je bio nastavak [[Prvi Indokineski rat|Prvog Indokineskog rata]] (1946. - 1954.) i vodio se između [[Sjeverni Vijetnam|Sjevernog Vijetnama]] (podržanog od strane SSSR-a, Kine i drugih komunističkih saveznika) i [[Južni Vijetnam|Južnog Vijetnama]] (podržanog od strane SAD-a, Filipina i drugih antikomunističkih saveznika). Fronta nacionalnog oslobođenja Južnog Vijetnama ([[Vietkong]]) koja je surađivala sa Sjevernim Vijetnamom učestalo je vodila gerilski rat protiv antikomunističkih snaga u regiji dok je vojska Sjevernog Vijetnama ulazila u konvencionalnije sukobe i često slala [[Satnija|satnije]] s velikim brojem [[Vojnik|vojnika]] u bitke.
Ono što poznajemo pod pojmom "[[Vijetnam]]ski rat" zapravo su dva rata: prvi, koji je ''Viet min'' vodio protiv francuskih kolonijalnih vlasti (1945-1954), i drugi, za ujedinjenje sjevernog i južnog Vijetnama (1955-1975), u kojem su glavnog neprijatelja predstavljale [[Sjedinjene Američke Države|SAD]].
 
Kako je rat trajao tako se uloga Vietkonga smanjivala, a uloga vojske Sjevernog Vijetnama povećavala. Američke snage i snage Južnog Vijetnama su se oslanjale na svoju [[Zračna nadmoć|zračnu superiornost]] i veliku borbenu moć zahvaljujući kojoj su pronalazili i uništavali razne operacije uključujući [[Kopnena vojska|pješadiju]], [[Artiljerija|artiljeriju]] i zračne napade. Tokom rata, SAD su koristile strategiju bombardiranja Sjevernog Vijetnama, a kao posljedica toga zračni prostor te države postao je najstrože branjeno područje u svijetu.
 
Američka vlada gledala je američko uplitanje u rat kao sredstvo da se spriječi [[Komunizam|komunističko]] preuzimanje Južnog Vijetnama. To je bio dio veće [[Strategija|strategije]] čiji je cilj bio spriječiti razvoj komunizma. Prema američkoj domino teoriji, kada bi jedna zemlja postala komunistička, ostale zemlje regije bi je slijedile, a američka politika smatrala je komunističku prevlast nad cijelim Vijetnamom neprihvatljivom. S druge strane, vlada Sjevernog Vijetnama i Vitkong borili su se za ujedinjenje Vijetnama pod komunističkom vladavinom. Oni su na sukob gledali kao na kolonijalni rat kojeg su u početku morali voditi sa [[Francuska|Francuskom]], a nakon toga sa SAD-om budući da je Francusku podupirala vlada SAD-a, a kasnije i sa Južnim Vijetnamom kojeg su smatrali američkom [[Marionetska država|marionetskom državom]].
 
Od 1950. godine američki vojni savjetnici počeli su dolaziti u područje koje je tada bilo poznato kao [[Francuska Indokina]]. Ranih 1960-ih godina američka umiješanost u sukob je eskalirala sa utrostručenjem vojnih trupa 1961. godine te ponovo 1962. godine. Nakon [[Incident u Tokinškom zaljevu|incidenta u Tokinškom zaljevu]] 1964. godine tokom kojeg se američki razarač sukobio sa brzim gliserima Sjevernog Vijetnama donijeta je Rezolucija o Tokinškom zaljevu koja je [[Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država|američkom predsjedniku]] dala odobrenje za povećanje američkih vojnika na tom području. Tako su početkom 1965. godine operacije prešle međunarodne granice; pogranična područja Laosa i Kambodže američke snage su učestalo i snažno bombardovale naročito na vrhuncu svoje umiješanosti u sukob 1968. godine, iste godine kada su komunističke snage pokrenule [[Tet ofanziva|Tet ofanzivu]]. Ta ofanziva čiji je cilj bio svrgnuti vladu Južnog Vijetnama se pokazala neuspješnom, ali je označila prekretnicu rata budući da je od tada američka javnost počela ozbiljno sumnjati u izjave svoje vlade o uspješnom progresu rata.
 
Američka razočaranost ratom dovela je do velikog povlačenja američkih kopnenih snaga kao dio politike poznate pod nazivom "Vijetnamizacija" čiji je cilj bio okončanje američke umiješanosti u rat te prebacivanje borbe s komunistima na južne vijetnamce. Uprkos [[Mirovni sporazum|mirovnog sporazumu]] u [[Pariz|Parizu]] koji su potpisale sve zaračene strane u januaru 1973. godine, sukobi su se nastavili. U SAD-u i većem dijelu zapadnog svijeta razvio se veliki antiratni pokret. Taj pokret je postao dijelom Kontrakulture 1960-ih godina.
 
Direktna američka umiješanost u sukob službeno je završila 15. augusta 1973. godine kao rezultat novog zakona ''Case-Church'' kojeg je donio i sproveo [[Kongres Sjedinjenih Američkih Država|američki Kongres]]. Nakon što su u aprilu 1975. godine snage Sjevernog Vijetnama zauzele Sajgon, sukob je službeno okončan, a slijedeće godine Sjeverni i Južni Vijetnam su se ujedinili u državu Vijetnam. Tokom rata ljudski gubici na svim stranama su bili masovni. Procjenjuje se da se broj poginulih Vijetnamaca (vojnika i civila) kreće između 800 hiljada i 3,1 milion ljudi. Uz to se procjenjuje da je poginulo 200.000 - 300.000 Kmera, 20.000 - 200.000 pripadnika Lao naroda te preko 58.000 američkih vojnika.
 
== Rat protiv Francuske ==