|
|država za kategoriju=Bosna i Hercegovina
}}
'''Aleksa Šantić''' ([[27. maj]] [[1868]] - [[2. februar]] [[1924]])bio je bio [[BiH|bosanskohercegovački]] i srpski [[pjesnik]] i jedan od najpoznatijih predstavnika novije lirike u BiH.
Najveći dio svog života proveo je proveo u rodnom [[Mostar]]u. Nakon što mu je umro otac umro,brigu staranjeo jeporodici preuzeo je strogi stric. Imao je dva brata, PeruJeftana i Jakova, te sestru RadojkuPersu, koja se udala za njegovog prijatelja, [[Svetozar Ćorović|Svetozara Ćorovića]], dok mu je druga sestra, Zorica, [[smrt|umrla]] još kao beba. Živio je u trgovačkoj porodici, u kojoj nisu imali razumijevanja za njegov talenattalent. PoslijeNakon završetka trgovačke škole u [[Trst]]u i [[Ljubljana|Ljubljani]] vratio se u rodni Mostar.
Bio je predsjednik Srpskog pjevačkog društva „Gusle“"Gusle" u Mostaru. Tu je upoznao i družiopoznate se sa poznatim pjesnicimaknjiževnike tog doba: [[Svetozar Ćorović|Svetozarom Ćorovićem]]Ćorovića, [[Jovan Dučić|JovanomJovana DučićemDučića]], [[Osman Đikić|OsmanomOsmana ĐikićemĐikića]] i drugimadruge.
ZajednoGodine 1896. sa [[Jovan Dučić|Jovanom Dučićem]] i [[Atanasije Šola|AtanasijomAtanasijem Šolom]], 1896. godine osnovao je u [[Mostar]]u književni časopis ''[[Zora (časopis)|"Zora"]]'', koji je bez prekida izlazio do 1901. godine. <ref name="Most">[http://www.most.ba/041/046.htm '''Jezička standardizacija i pravopisna norma u "Zori"'''] Prilog(prilog Mrmr. Muhameda Šatora na most.ba])</ref>
Njegov život je poslužio je kao osnova za romantiziranu filmsku[[film]]sku [[biografija|biografiju]] „Moj''[[Moj brat Aleksa“Aleksa]]'', u kojoj je glavnu ulogu tumačio beogradski[[beograd]]ski [[glumac]] [[Branislav Lečić]]. [[Filmska muzika|Muziku za film]] komponovaokomponirao je sarajevski [[dirigent]] i [[kompozitor]] [[Ranko Rihtman]], a pjesme je [[pjevanje|otpjevao]] [[Dragan Stojnić]], dijelom uz podršku okteta „Collegium''Collegium Artisticum“Artisticum'' iz [[Sarajevo|Sarajeva]].
==Stvaralaštvo==
U njegovom pjesničkom stasavanju najviše udjela su imali pjesnicisu [[Vojislav Ilić ]] i [[Jovan Jovanović-Zmaj ]], a od stranih pjesnika najvažniji uticaj jeutjecaj imao je [[Heinrich Heine]], koga je i prevodio s [[njemački jezik|njemačkog jezika]]. Svoju najvećuNajveću pjesničku zrelost Šantić dostiže između [[1905 ]]. i [[1910 ]]. godine, kadakad su i nastale njegove najljepše pjesme. To je vrijeme burnih društvenih promjena u Bosni i Hercegovini, u kojima Šantić aktivno učestvuje. ▼
Šantićeva poezija puna je snažnih [[emocija ]] i ljubavne[[ljubav]]ne tuge. Ona pokazuju pjesnika snažne emocije, elegičnog tona i melodičnog izraza, koji je ostvario niz pjesama duboke inspiracije i doživljenog tona. LjubavnaŠantićeva ljubavna poezija Alekse Šantića razvila se pod jakim uticajemutjecajem bošnjačke ljubavne pjesme, [[sevdalinka|sevdalinke]] ,; takonjegove daljubavne otudpjesme dolazismještene i ambijent njegovih ljubavnih pjesama, koji je smještensu u bosanske baštebašče pune behara , hamama,i šadrvana. Ženski likovi koji se pojavljuju u Šantićevim pjesmama okićeni su đerdanima i izazovneizazovnē su, ali ipak skrivene ljepote. Takva je i pjesma „Emina“"Emina", koja je ušla u narod i pjeva se kao [[sevdalinka]]. U ljubavnim pjesmama najčešći motiv je čežnja. Šantićeveva poezija je bazirana je na vjerodostojnom iskusutvu u stvarnom životu. Šantić se vrlo mlad zaljubljuje najprije u [[Slavonija|Slavonku]] Anku Tomlinović, kćerkukćer siromašnog fotografa, došljaka, koju na kraju ostavlja pod pritiskom svoje [[Pravoslavlje|pravoslavne]] porodice. Nešto kasnije , pomalo rezignirani Šantićrezigniran, upoznaje i Zorku ŠolinuŠolu, mladu i bogatu Mostarku, koja zbog interesa svoje pragmatične porodice napušta pjesnika, ostavljajući mu još jednu ranu na srcu. ▼▲U njegovom pjesničkom stasavanju najviše udjela su imali pjesnici Vojislav Ilić i Jovan Jovanović-Zmaj, a od stranih pjesnika najvažniji uticaj je imao [[Heinrich Heine]], koga je i prevodio s [[njemački jezik|njemačkog jezika]]. Svoju najveću pjesničku zrelost Šantić dostiže između [[1905]]. i [[1910]]. godine kada su i nastale njegove najljepše pjesme. To je vrijeme burnih društvenih promjena u Bosni i Hercegovini, u kojima Šantić aktivno učestvuje.
Druga pjesnička tema koja je obilježila Šantićevo stvaralaštvo imala je rodoljubni karakter. Pjesma „Ostajte"Ostajte ovdje“ovdje", koja je objavljena 1896. godine na prvoj stranici prvog broja lista Zora''Zore'', bila je upućena onim bosanskim Muslimanimamuslimanima koji su nakon aneksije Bosne od strane Austo-Ugarske 1878. godine, napuštali zemlju masovno odlazeći u [[Turska|Tursku ]]. Tu je još jedna potresna pjesamapjesma, „Hljeb“"Hljeb", u kojoj Šantić pjeva o patnji onih koji zauvijek napuštaju domovinu i odlaze u tuđi svijettuđinu. U drugim pjesmama ovaj veliki bosanskohercegovački pjesnikŠantić naglašava patnju kao važan historijski moment ( „Mi"Mi znamo sudbu“sudbu"). ▼▲Šantićeva poezija puna je snažnih emocija i ljubavne tuge. Ona pokazuju pjesnika snažne emocije, elegičnog tona i melodičnog izraza, koji je ostvario niz pjesama duboke inspiracije i doživljenog tona. Ljubavna poezija Alekse Šantića razvila se pod jakim uticajem bošnjačke ljubavne pjesme, [[sevdalinka|sevdalinke]], tako da otud dolazi i ambijent njegovih ljubavnih pjesama, koji je smješten u bosanske bašte pune behara, hamama, šadrvana. Ženski likovi koji se pojavljuju u Šantićevim pjesmama okićeni su đerdanima i izazovne su, ali ipak skrivene ljepote. Takva je i pjesma „Emina“, koja je ušla u narod i pjeva se kao [[sevdalinka]]. U ljubavnim pjesmama najčešći motiv je čežnja. Šantićeveva poezija je bazirana na vjerodostojnom iskusutvu u stvarnom životu. Šantić se vrlo mlad zaljubljuje najprije u [[Slavonija|Slavonku]] Anku Tomlinović, kćerku siromašnog fotografa, došljaka, koju na kraju ostavlja pod pritiskom svoje [[Pravoslavlje|pravoslavne]] porodice. Nešto kasnije pomalo rezignirani Šantić upoznaje i Zorku Šolinu, mladu i bogatu Mostarku, koja zbog interesa svoje pragmatične porodice napušta pjesnika, ostavljajući mu još jednu ranu na srcu.
▲Druga pjesnička tema koja je obilježila Šantićevo stvaralaštvo imala je rodoljubni karakter. Pjesma „Ostajte ovdje“ koja je objavljena 1896. godine na prvoj stranici prvog broja lista Zora bila je upućena onim bosanskim Muslimanima koji su nakon aneksije Bosne od strane Austo-Ugarske 1878. godine, napuštali zemlju masovno odlazeći u Tursku. Tu je još jedna potresna pjesama „Hljeb“ u kojoj Šantić pjeva o patnji onih koji zauvijek napuštaju domovinu i odlaze u tuđi svijet. U drugim pjesmama ovaj veliki bosanskohercegovački pjesnik naglašava patnju kao važan historijski moment („Mi znamo sudbu“).
===Izabrane pjesme===
| 