Razlika između verzija stranice "Gabi Novak"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m čišćenje tuđica + uklanjanje esejskog dijela
No edit summary
Red 9:
Otkako je krajem pedesetih u Zagrebu učestvovala na jam sessionu sa [[Louis Armstrong|Louisom Armstrongom]] i pjevala sa kvartetom Boška Petrovića, do nastupa na jazz festivalima na Bledu i saradnji s Herbom Gellerom, Johnom Lewisom, Artom Farmerom, Garyjem Burtonom, Zagrebačkim Jazz Kvartetom i B.P. Conventionom (uključivši vokalnu verziju Prohasnike "Intime"), Gabi Novak uvijek je podsjećala kako je njen vokalni stil deriviran iz popularnog jazza na tragu Doris Day, Peggy Lee i Helen Merrill.
 
Premda je u sedamdesete ušla hitom Hrvoja Hegedušića "Gazi dragi, srce moje", to desetljeće obilježila je ličnom i profesionalnom vezom s Arsenom Dedićem koja traje do danas. Njegove otpjevane pjesme Željka Sabola ("Pusti me da spavam", (70.), Drage Britvića ("Kuća za ptice", (73.) i Zvonimira Goloba ("Grlice u šumi", (76.) pritajenu su, ali uvjerljivu vokalnu emocionalnost Gabi Novak dijelom usmjerile šansoni. Na prijelazu sedamdesetih u osamdesete svom klasičnom repertoaru dodala je naslove kao "Pamtim samo sretne dane" (79.), "On me voli na svoj način" (80.) i "Plava ruža zaborava" (81.), a postojanost četvrtog desetljeća rada potvrđuje pjesmama "Otok", "Nada" (86.), "Hrabri ljudi" (87.) i "Odlaze dječaci, a vraćaju se ljudi" (92.).
 
Kad se činilo da će pjevački opus Gabi Novak biti zaokružen antologijama "Retrospektiva" (1993.) i "Adrese moje mladosti" (1997.), ona se 2002. javila CD-om obrada kompozicija Arsena Dedića i standarda sa početka karijere u društvu dvostruko mlađih učesnika zagrebačke jazz scene predvođenih sinom Matijom Dedićem. Pod nazivom "Pjesma je moj život", 2003. dobio je četiri Porina, među njima i za album godine. Gabi Novak dobitnica je Vjesnikove nagrade za muziku Josip Slavenski, Nagrade Vlaho Paljetak i brojnih festivalskih priznanja.