Razlika između verzija stranice "Čulo vida"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 47:
*<math>tg x</math> = <math>a/b</math>, gdje je: <br>
<math>a</math> = veličina promatranog predmeta (u mm) i
<math>b</math> = udaljenost tog predmeta od ispitanikovog oka. Normalna veličina tog ugla je 30''", sto odgovara širini od 1,5 mm, udaljenoj 10 m od posmatrača. Oštrina vida zavisi i od stepena osvijetljenosti posmatranog predmeta i njegove pozadine, kao i od vrste i izvora svjetlosti.
 
'''Adaptacija na tamu''' je takoder veoma značajna za profesionalnu orijentaciju i ocjenu radnih sposobnosti, odnosno za ispitivanje mogućnosti prilagodbe čula vida za normalno funkcioniranje pri smanjenim intenzitetima osvjetljenja. Sprovedena istraživanja su pokazala da se u normalnoj ljudskoj populaciji susreće oko 1% osoba sa ozbiljnim ostećenjem ove funkcije, a cak 6%ima nedovoljnu sposobnost adapta­cije na tamu. Potpuna nesposobnost viđenja u sutonu, zvana "kokošije sljepilo", može biti posljedica oštećenja štapica ili nedostatka [[vitsminvitamin A|vitamina A]].
 
'''Videnje boja''' i ispitivanje kolornog vida posebno su značajni za radnu sposo­bnost u profesijama u kojirna je normalno razlikovanje boja i njihovih nijansi jedan od osnovnih uvjeta za kvalitetno i bezbjedno obavljanje određenih poslova, kao u [[industrija|industriji]] [[boja]] i [[lak]]ova, [[tekstil]]nom [[dizajn]]ira­nju, prometu i trgovini, djelatnostima sa kolornim signal­nim uredajima itd. Za ispiti­vanje ove funkcije vida pri­mjenjuju se specijalne test - tablice i aparati anomalosko­ pi. [[Sljepilo za boje|Defektno videnje boja]] obu­ hvata tri osnovne kategorije:
Red 57:
*(3) monohromati (totalna sljepoća za boje, tj. ra­ spoznavanje samo nijansi u rasponu crno - bijelo.
Ukupna ucestalost svih ovih defekata u svjetskoj populaciji iznosi: kod muska­raca oko 8%, a kod žena oko 0,5%, dok u [[BiHwBosniBiH|Bosni i Hercegovini]] te frekvencije iznose oko 6% (muskarci) i 0,8% (žene). Svi pomenuti poremećaji normalnog viđenja boja su nasljedni, a njihovi geni se nalaze na [[hromosom X (čovjek)|hromosomu X]] ([[spolno vezano nasljedivanjenasljeđivanje]]).
 
'''Akomodacija i konvergencija''' očiju ispituju se specijalnim testovima. Akomodacija je sposobnost oka da svoj optički aparat prilagodi udaljenosti posmatranog objekta, kako bi njegova slika na mrežnjaci bila potpuno izoštrena.
Red 65:
Konvergencija se odnosi na pojavu usmjeravanja oba oka u istu tačku posmatranja, pri čemu je ugao konvergencije svakog oka ustvari, zamišljeni prostor izmedu linije fiksacije u datom času i linije fiksacije kada oko gleda pravo napri­jed, paralelno sa sredisnjom linijom. Mjerenje ove sposob­ nosti se obavlja odredivanjem najbliže tačke u kojoj se sitni osvijetljeni objekat, koji se približava oku, još uvijek vidi jednostruko.
 
'''Širina vidnog polja''', odnosno samo vidno polje, ustvari, obuhvata skup tačaka u prostoru koje posmatrač maže vidjeti bez pomjeranja očne jabučice. Kod covjeka je znatno šire nego kod većine [[optika|optičkih]] aparata i iznosi oko 180°. Od posebnog interesa je pokretljivost vratnog dijela kičme i tijela u cjelini, jer su ti faktori veoma bitni za dinamiku oštrine vida. '''Polje fiksacije''' (ustaljenosti) pogleda čini zbir tačaka koje oko maže u slijedu fiksirati, uz mi­rovanje glave. Granice vidnog polja se utvrđuju taka što se sa svake strane oka ka periferiji ovog polja pomjera svijetla tačka do pozicije u kojoj se ona prvi puta uočava.
 
'''[[Stereoskopski vid]]''' se ispituje različitim testovima i instrumentima (orto-rater i dr.), pri čemu je neophodno razlikovati stereoskopski, tj. prostorno-dubinski ili trodimenzionalni vid od prostorne percepcije ili osjećanja prostora. Stereo­skopski vid je normalno moguć samo do razdaljine od 6 m i usko je povezan sa dobrim binokularnim vidom. Iako se od svakog posmatranog objekta formiraju po dva lika (u svakom oku po jedan),binokularni vid omogućava da se, od dvije "gledane" slike iz mrežnjace, u [[mozak|mozgu]] "vidi" i doživljava jedinstvena cjelina idealno poklopljenih slika, kao predmeta i njegovog lika u ogledalu. Prostorna percepcija je isključiva funkcija moždane kore pa postoji i kod osoba sa jednim funkcionalnim okom.