Razlika između verzija stranice "Zumbul"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
+Kategorija:Scilloideae; +Kategorija:Cvijeće (uz pomoć HotCat-a) |
mNo edit summary |
||
Red 8:
| ordo = [[Asparagales]]
| familia = [[Asparagaceae]]
| genus = ''
}}
'''Zumbul''' (lat. ''Hyacinthus
▲'''Zumbul''' (lat. ''Hyacinthus orientalis'') je [[biljka]] sa podzemnim stablom u vidu konusne [[lukovica|lukovice]] pokrivene ljuskom sivoplavičaste boje. Vodi porijeklo s [[Balkan|Balkanskog poluostrva]] i [[Mala Azija|Male Azije]]. Stablo zumbula je pravo, mesnato, visoko 20 do 30 cm. Listovi su linearni, pri vrhu suženi, zagasitozeleni. Listovi izlaze direktno iz lukovice i formiraju rozetu odmah iznad zemlje. Cvjetovi su sitni na kratkim drškama, skupljeni u gustu grozdastu cvatu na gornjem dijelu cvijetne stabljike, intenzivnog su [[Miris|mirisa]] i raznih boja: bijele, ljubičaste, ružičaste, plave, crvene. Cvjeta u aprilu i maju, ako se biljka uzgaja u vrtu. Ako se uzgaja kao sobna biljka, cvjeta u zimskim mjesecima.
== Uzgoj ==
Zumbul se razmnožava [[lukovica|lukovicama]], koje se sade kasnije u jesen u bašti, sve dok zemlja ne smrzne i do prvih jesenjih [[Mraz|mrazeva]] se ukorijeni. Lukovice se sade na dubini od 18 cm i na rastojanju 10 do 15 cm, na sunčanim mjestima u pjeskovito-humusno zemljište. Pretjeranu vlagu u zemljištu ne voli. Zemljištu gdje se zumbul gaji treba dodati zagorjelog stajskog đubriva, koštanog brašna i superfosfata.
Preko [[Zima|zime]] zumbul može da ostane u bašti, a samo u slučaju jakih mrazeva treba ga pokriti slojem suhog lišća ili slame. Nakon precvjetavanja, kad se lišće osuši, lukovice izvaditi iz zemlje, kako bi sljedeće godine dobili krupne cvjetove i uspravne stabljike. Lukovice se mogu ostaviti i u zemlji, gdje će one cvjetati i po nekoliko godina uzastopno, ali u tom slučaju cvjetanje neće biti obilno i cvjetovi neće biti krupni.
Izvađene lukovice treba prosušiti, očistiti od zemlje i čuvati na prohladnom i mračnom mjestu. Za sadnju u saksijama ili staklenim posudama upotrebljavaju se tzv. preparirane lukovice. One su posebnim postupkom tako razvijene, da cvjetaju za 2,5 do 3 mjeseca, nakon sadnje, i to u zimskim mjesecima.<ref>Milošević, D. 2000. Omiljeno lukovičasto i gomoljasto cveće, Beograd, 31-32</ref><br />▼
▲Izvađene lukovice treba prosušiti, očistiti od zemlje i čuvati na prohladnom i mračnom mjestu. Za sadnju u saksijama ili staklenim posudama upotrebljavaju se tzv. preparirane lukovice. One su posebnim postupkom tako razvijene, da cvjetaju za 2,5 do 3 mjeseca, nakon sadnje, i to u zimskim mjesecima.<ref>Milošević, D. 2000. ''Omiljeno lukovičasto i gomoljasto cveće'', Beograd,
Preparirane lukovice sade se u saksije čiji je prečnik gornjeg otvora 10 do 12 cm, koje prethodno moraju biti pripremljene i u njih se sadi samo po jedna lukovica. Lukovice se sade u saksije napunjene mješavinom [[Pijesak|pijeska]] i listovke, tako da 1/3 lukovice viri iznad zemlje, s tim da vrh lukovice bude u nivou gornje ivice saksije. Sade se u septembru i oktobru. Saksijama sa zasađenim lukovicama moramo obezbijediti mračan prostor, stalnu umjerenu vlažnost zemljišta i ujednačenu temperaturu (oko 10 C°). Ovo ćemo postići ako saksije poredamo u sanduk na čije ćemo dno, prije postavljanja saksija, nasuti sloj pijeska ili drvene strugotine 3 do 5 cm debljine. Prostor između saksija u sanduku takođe ispuniti pijeskom ili strugotinom, a na kraju preko postavljenih saksija posuti sloj pijeska debljine oko 10 cm. Ove sanduke staviti u prohladne i suhe prostorije. Sloj pijeska - strugotine, koji smo oko i na saksije nasuli, treba povremeno zalivati.<br />
Saksije sa zasađenim lukovicama mogu se staviti i u zemlju na nekom zaklonjenom mjestu u bašti, tako što će se iskopati rupa 30 cm duboka i poredati saksije, preko kojih treba staviti sloj pijeska. Zatim rupu i saksije zatrpati zemljom. Saksije, bilo da su smještene u sanduke ili u bašti, držati tako dok izbojak ne krene i listovi budu 5 do 6 cm visoki. Tada se saksije iznose na dnevnu svjetlost, s tim što se postepeno moraju privikavati. To se postiže tako što se saksije sa izbojkom poklope drugom praznom saksijom ili fišekom od [[Papir|papira]]. Zalivati samo toliko da se zemlja ne osuši. Kad listovi ili pupoljci toliko poodrastu da podignu fišek od papira ili dodirnu dno saksije kojom su pokriveni, ove treba ukloniti a saksije sa biljkana još nekoliko dana držati u svijetloj prohladnoj prostoriji, dok listovi ne dobiju sasvim zelenu boju, poslije čega ih treba unijeti u zagrijanu prostoriju i staviti na prozor.
Po precvjetavanju zumbul rjeđe zalivati, kako bi listovi uvenuli. Kad listovi uvenu saksije treba staviti u podrum. Lukovice se mogu izvaditi i čuvati u suhimm provjetrenim prostorijama, sa temperaturom od 8 C° ili zasaditi u bašti gdje će naredne godine cvjetati, ali će cvasti biti manje guste, a miris nešto slabiji, tj. biljka će se donekle degenerisati.
U osnovi starih lukovica razvija se veći broj novih - sitnijih, koje će dati stablo i cvijet poslije dvije do tri godine. Preporučuje se da se svake godine uzme nova lukovica. Kod nas se gaji veliki broj raznih vrsta zumbula. Zumbul spada u veoma omiljeno baštensko i sobno cvijeće pogodno za ivičnjake, cvijetne lijehe, bordure i kao rezano cvijeće. Sadi se u veće ili manje grupe u jednoj boji. Rijetko se sadi u kombinaciji sa drugim vrstama proljetnog cvijeća, jer se oblikom svoga cvijeta ne uklapa sa njima.▼
▲U osnovi starih lukovica razvija se veći broj novih
== Značaj zumbula ==
U istočnom [[Sredozemlje|Sredozemlju]] zumbul se gaji od davnina, zahvaljujući jakom mirisu cvjetova i zahtijevanjem malo pažnje pri uzgoju. Veći značaj i popularnost postiže u [[18. vijek|18. vijeku]] u [[Evropa|Evropi]], kada se u [[Holandija|Holandiji]] stvara preko 2000 kultivara i hibrida.
[[Eterično ulje|Esencijalno ulje]] zumbula se koristi u parfemskoj industriji.<ref>Usher, G. 1974. A Dictionary of Plants Used by Man. Constable. ISBN 0-09-457920-2</ref><ref>Hill, A.F. 1952. Economic Botany. The Maple Press</ref> Iz cvjetova se dobija plava boja.<ref>Grae, I. 1974. Nature's Colors - Dyes from Plants. MacMillan Publishing Co. New York. ISBN 0-02-544950-8</ref> Biljni sok stabla može izazvati kontaktni dermatitis<ref>Cooper, M. & Johnson, A. 1984. Poisonous Plants in Britain and their Effects on Animals and Man. HMSO. ISBN 0-11-242529-1</ref>, a lukovica je bogata [[Toksin|toksinima]] i otrovna je za [[Sisari|sisare]]<ref>Huxley, A. 1992. The New RHS Dictionary of Gardening. MacMillan Press ISBN 0-333-47494-5</ref>.
== Reference ==
{{refspisak}}
{{Commonscat|Hyacinthus (Hyacinthaceae)}}
| |||