Wikipedia:Pravilno-nepravilno u bosanskom jeziku: razlika između verzija

Nadam se da će pomoći "dilemašima", a time i meni. :-)
(Nadam se da će pomoći "dilemašima", a time i meni. :-))
'''Pravilno:''' <br>
# André Malraux (čit. ''Malrô'') bio '''je''' francuski književnik...
 
== O pisanju stranih imena ==
* '''Imena iz jezika koji se služe latinicom''' (engleski, francuski, njemački, španski itd) – mogu se pisati i izvorno (po pisanju) i fonetski (po izgovoru), s tim da se prednost ipak treba dati izvornom (fonetski se više koristi u udžbenicima za osnovne škole). Kod manje poznatih imena koja se navode prvi put trebaju se navesti oba oblika. Što se tiče udomaćenih imena/naziva (a to su većinom geografski pojmovi), oni se ne trebaju mijenjati, tj. pišu se u tom udomaćenom obliku. Pridjevi na '''-ski''' nastali od ovih stranih imena pišu se samo fonetski; dakle: '''''Shakespeare''''' - '''''šekspirski''''', '''''Leipzig''''' - '''''lajpciški'''''. Nazivi stanovnika izvedeni od stranih imena naseljenih mjesta također se pišu fonetski: '''''Bohumljanin''''' (: '''''Bochum'''''), '''''Dablinac''''' (: '''''Dublin''''').
* '''Imena iz jezika koji se služe ćirilicom''' transkribiraju se, i to tako da se slova za glasove koji su u datom jeziku isti kao glasovi u našem prenose latiničkim slovima za te glasove (npr., '''Ч''' se prenosi kao '''Č''' itd), a za ostala ćirilička slova za glasove koje naš jezik nema postoje određena pravila. Primjeri za ruski: '''e''' (kad je na početku riječi/sloga i iza drugog vokala) = '''je'''; '''ё''' = '''jo'''; '''л/н + ь''' = '''lj/nj'''; '''л/н + e/и''' = '''lje/lji/nje/nji'''; '''щ''' = '''šč''' (ovo slovo ima i u bugarskom, ali se iz njega prenosi kao '''št'''); '''ь, ъ''' = izostavljaju se (kad stoje iza suglasnika na kraju riječi); '''ы''' = '''i'''; '''э''' = '''e'''; '''ю''' = '''ju'''; '''я''' = '''ja'''. Nastavak '''-иӣ''' (-ij) = '''-i''', a nastavak '''-aя''' (-aja) = '''-a'''. Dalje, ona 3 makedonska slova prenose se ovako: '''ѓ''' = '''đ''', '''ќ''' = '''ć''', '''ѕ''' (izgovara se ''dz'', kao jedan glas) = '''z'''.
* '''Imena iz jezika koji se služe ostalim pismima''' pišu se fonetski. '''a) Iz kineskog:''' Kinezi su 1979. pozvali svijet da se pridržava njihove ''pinyin''-transliteracije. Prema njoj se treba pisati '''Mao Zedong''', '''Lu Xun''', '''Deng Xiaoping''', '''Taiwan'''. Međutim, kod nas su uobičajeni i oblici '''Mao Ce Tung''' i slično i to se i dalje može koristiti, ali treba stvarati uvjete za pridržavanje službene pinyin-transliteracije. '''b) Iz arapskog:''' Dvočlana imena pišu se s crticom: '''Ebu-Leheb''', '''Abdul-Muttalib''', '''Zul-Karnejn'''. Ako se određeni član upotrijebi samo s prezimenom, onda se piše velikim početnim slovom, npr. '''El-Arebi''', '''Et-Tarebi'''. Što se tiče skraćenice '''b.''' (''ibn/bin, bint''), ako ona dođe između dvaju članova imena, oba se člana mijenjaju po padežima: '''Abdullah b. Abbas''' (nominativ), '''Abdullaha b. Abbasa''' (genitiv) itd. Ako se ''ibn/bint'' ne skraćuje, na početku imena piše se '''Ibn-Kesir''', a unutar imena '''Ali ibn Ebi-Talib'''.
 
Ovo sve iznad navedeno odnosi se na pisanje stranih imena latinicom u našem jeziku. U ćirilicu se imena UVIJEK prenose fonetski (vidjeti, npr, [https://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%93%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B0_%D1%81%D1%82%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B0 Wikipediju na srpskom jeziku]).
 
== Literatura ==