Razlika između verzija stranice "Stjepan II Kotromanić"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 58:
Dušan [[1350]]. godine priprema svoju vojsku na banovinu Bosnu. Stjepanu je već u početku bilo jasno da se on i njegove snage ne mogu nositi u otvorenoj borbi sa Dušanovim snagama koje su osvojile ogromne djelove Bizanta, tako da se on odlučio za jednu drugu vrstu taktike. Njegov plan je bio da se povlači pred Dušanom i da ga na teškom i nepristupačnom terenu izmori stalnim napadima i slomi iznenadnim protivudarom. Međutim Dušan je bio vojskovođa, ali i političar, tako da je sa napredovanjem kroz Bosnu na svoju stranu privlačio i lokalnu vlastelu, pa je Stjepan uskoro ostao bez podrške i trupa, a njegova prijestolnica,[[Bobovac]], našla se pod pasivnom opsadom, pošto Dušan nije uspeo da ga zauzme na juriš. Dušan je dio vojske ostavio da blokira grad, deo je poslao ka Cetini i Krki, a sam se sa preostalim dijelom trupa uputio u Hum, nadajući se da će Stjepan II ponuditi pregovore. Međutim u trenutku dok su njegove trupe kontrolisale veći dio banovine Bosne, bizantijske snage su napale južne granice Srpskog carstva, tako da je on odmah povukao svoje snage i krenuo ka jugu, tako da je Stjepan i pored očigledno bezizlazne situacije i praktično izgubljenog rata uspio da sačuva svoju državu. Car Dušan je poslije ovoga pokušao da ženidbom svog sina [[Stefan Uroš V|Uroša]] sa Stjepanovom kćerkom [[Elizabeta Kotromanić|Elizabetom]], kasnijom suprugom Ludovika , povrati [[Hum]] kao njen [[miraz]], ali je ban odbio ovu ponudu.
==Posljednje godine vladavine==
[[File:Stephenkotromanicthesecond.PNG|thumb|259px|Smrt bana Stjepana, detalj sa Škrinje sv Šimuna u Zadru.]]
 
Posljednje godine svoje vladavine Stjepan II proveo je u miru, izuzev manjih raspravi sa Dubrovačkom i Mletačkom republikom oko opljačkanih karavana po Bosni. Međutim već tada je bio teško bolestan i umro je u [[28.]] septembra iste godine, a vlast je predao svom nećaku Tvrtku odnosno svom bratu i savladaru knezu [[Vladislav Kotromanić|Vladislavu]] kao regentu. Za grobno mjesto izabrao je crkvu u sklopu franjevačkog samostana u Milama kod [[Visoko]]g.Godine [[1354]]. godine, se po prvi put spominje i staleško tijelo – [[stanak]] "sve zemlje Bosne i Donjih Krajeva i Zagorja" koji predstavlja političko tijelo bosanske vlastele.