Razlika između verzija stranice "Muslimansko osvajanje Sirije"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
No edit summary |
||
Red 43:
Amr ibn el-As u Elat.
Bizantijci su poslali dva odreda svoje vojske kako bi spriječili Jezidove i Amrove snage da uđu na teritoriju Palestine pa iako su lahko poraženi od strane vojske Rašidunskog halifata, u izvjesnoj mjeri su usporili njeno napredovanje i dostizanje zadatih ciljeva.
Ebu-Ubejde i Šurahbil ibn Hasan, s druge strane, su nastavili marš te su do početka maja 634. godine stigli na području između grada [[Bosra|Bosre]] i Jabiya.<ref name="Allahova sablja">''Allahova sablja: Halid ibn Velid, Život i vojni pohodi'': str. 576, Agha Ibrahim Akram, Nat. Publishing. House, Rawalpindi (1970) ISBN 978-0-7101-0104-4.</ref>
Car Heraklo, primivši obavještajne podatke od svojih arapske klijenata o kretanju muslimanske vojske počeo e planirati protumjere. Prema Heraklovom naređenju, bizantijske snage iz različitih garnizona na sjeveru krenuli su da se okupe kod Adžnadajna. Prema toj procjeni bizantijska vojska sa tog položaja mogla je ući u borbu sa Amrovom vojskom a također i manevrirati protiv krila ili zadnjeg ostatka muslimanske vojske koja se nalazila u Jordanu i južnoj Siriji. Prema grubim procjenama Bizantijci su ovdje imali oko 100.000 vojnika.<ref>Tabari: Vol. 2, str. 601</ref>
Ebu-Ubejde je obavijestio halifu Ebu Bekra o pripremama Bizantijaca u trećoj sedmici maja 634. Kako Ebu-Ubejde nije imao iskustvo komandovanja vojnim snagama u takvim obimnim operacijama, posebno kada je sa druge strane stajala moćna rimska vojska, Ebu Bekr je odlučio da pošalje Halid ibn Velida na sirijski front kako bi komandovao muslimanskom vojskom. Prema prvim muslimanskim hroničarima Ebu Bekr je tom prilikom rekao:
''Tako mi Allaha, sa Halidom ibn Velidom ću uništiti Rimljane i prijatelje Šejtana.''
== Osvajanje Sirije za vrijeme Ebu Bekra ==
Nakon što je odlučeno, Halid ibn Velid je iz iračke Al Hire krenuo za sirijski front početkom juna 634. godine sa polovinom svoje vojske što je bilo oko 8.000 vojnika.<ref name="Allahova sablja">''Allahova sablja: Halid ibn Velid, Život i vojni pohodi'': str. 576, Agha Ibrahim Akram, Nat. Publishing. House, Rawalpindi (1970) ISBN 978-0-7101-0104-4.</ref>
Iz Iraka do Sirije su vodila dva puta: prvi preko Daumat-ul-Jandala i drugi preko Mezopotamije, koji je vodio kroz Ar Raqqah. Muslimanskoj vojsci u Siriji je prijeko bilo potrebno pojačanje, tako da je Halid izbjegavao konvencionalni put za Siriju preko Daumat ul Jandala, koji je bio duž i za što mu je bilo potrebno oko za sedam dana. Izbjegao je i rutu preko Mezopotamije zbog prisustva rimskih garnizona u sjevernoj Siriji i Mezopotamiji te je smatrao da bi upuštanje u borbu s tim snagama, kada je muslimanska vojska opkoljena u Siriji, bio loš potez.
==Reference==
| |||