Razlika između verzija stranice "Paul Berg"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 8:
Dok je zajedno sa Sangerom i Gilbertom podijelio Nobelovu nagradu za svoj rad na sekvenciranju DNK, Berg se uglavnom bavio metodama tehnologije rekombinantne DNK. Od 1965. interesira se za istraživanja Roberta Dulbeccoa o polima-virusu. Nakon provedene godine u Dulbeccosovoj laboratoriji 1967. i 1968, razvio je ideju da je nastanak tumora koje prenose virusi u tijesnoj povezanosti sa integracijom [[genom]]a virusa u genom ćelije domaćina te kasnijim djelovanjem viralnih gena u domaćinskoj ćeliji. U narednim godinama donio je zaključak da se za istraživanje tumora i kasniji razvoj takozvanih tehnika rekombinantne DNK upotrijebi SV40 kao model organizma.<ref>[http://www.nobelprize.org/nobel_prizes/chemistry/laureates/1980/berg-lecture.pdf Dissections and Reconstructions of Genes and Chromosomes.]</ref> Godine 1972. objavio je rezultate jednog eksperimenta pri kojem je u svojoj laboratoriji dobio takozvani "hibridni genom" iz [[hromosom]]a virusa i plazmidne DNK. Pri tome su dijelovi plazmida zadržali DNK bakteriofaga lambda i tri gena ''E. coli'', koji su odgovorni za preradu galaktoze u bakterijama.<ref>Berg P, Mertz JE.: "Personal reflections on the origins and emergence of recombinant DNA technology."</ref><ref>David A. Jackson, Robert H. Symons i Paul Berg.: "Biochemical Method for Inserting New Genetic Information into DNA of Simian Virus 40: Circular SV40 DNA Molecules Containing Lambda Phage Genes and the Galactose Operon of Escherichia coli." Proc Natl Acad Sci U S A. 1972 Oct;69(10):2904-9. PMID 4342968.</ref> Godine 1979. objavio je rezultate uspješnih eksperimenata, korištenjem SV40 i β-globin gena iz zeca sa ćelijama bubrega majmuna.<ref>Mulligan RC, Howard BH, Berg P.: "Synthesis of rabbit beta-globin in cultured monkey kidney cells following infection with a SV40 beta-globin recombinant genome." </ref>
 
Pored svojih ličnih uspjeha i napretka u istraživanju DNK, Paul Berg je upozorio na rizike u primjeni ove tehnike i bio je glavni zagovornik za međunarodni moratorij o [[Genetičko inženjerstvo|manipulaciji genima]] na konferenciji Asilomar o rekombinantnoj DNK 1975, a kojom su stvorenepredložene obavezesmijernice o izbjegavanjudobrovoljnom sustezanju od određenih istraživanja i eksperimentiranja naiz ove dobrovoljcimaoblasti.<ref>[http://profiles.nlm.nih.gov/QQ/B/C/G/D/_/qqbcgd.pdf Summary Statement of the Asimolar Conference]</ref>
 
== Nagrade ==