Razlika između verzija stranice "Hasanaginica"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Promijenjen stepen zaštite za "Hasanaginica": može naravno ([Uredi=Dopustite samo automatski potvrđenim korisnicima] (neograničeno) [Pomjeri=Dopustite samo automatski potvrđenim korisnicima] (neograničeno)) |
mNo edit summary |
||
Red 1:
{{Zaštita}}
[[Datoteka:Asanaginica prvo izdanje.jpg|mini|desno|250px|Prvo štampano izdanje Hasanagice iz 1774.]]
'''Hasanaginica''' je [[Bosna i Hercegovina|bosanska]] i [[Bošnjaci|bošnjačka]] usmena [[balada]],<ref>[http://bosnjaci.agency/hasanaginica-bosnjacka-usmena-balada/ ''“HASANAGINICA”, BOŠNJAČKA USMENA BALADA, bosnjaci.agency'']; pristupljeno: 27. 6. 2015.</ref> koja je nastala između 1646. i 1649. u okrilju [[beg]]ovske bošnjačke porodice iz [[Imotski|Imotske krajine]], koja je tada bila dio [[Bosanski pašaluk|Bosanskog pašaluka]], i vjerovatno se prepričavala s koljena na koljeno po Imotskom i okolini dok je od zaborava nije otrgnuo [[Italija|italijanski]] [[putopis]]ac i [[etnografija|etnograf]] [[Alberto Fortis]] 1774, nazivajući je "morlačkom baladom" (morlačka = ilirska).
Prvi put je objavljena u njegovoj knjizi ''Put po [[Dalmacija|Dalmaciji]]'' u [[Venecija|Veneciji]]. Od tog trenutka počeli su se nizati prijevodi ove pjesme na raznim jezicima svijeta. Veliki umovi toga vremena, kao [[Johann Wolfgang Goethe]] (1775), [[Walter Scott]] (1798), [[Aleksandar Sergejevič Puškin|A. S. Puškin]] (1835), [[Adam Mickiewicz]] (1841), samo su neki velikani književnosti koji su prevodili ''Hasanaginicu''. Za nju se s pravom može reći da je jedna od najljepših i najzadivljujućih balada koja je ikad nastala.
Red 12:
Povrede koje se spominju u baladi Hasan-aga je zadobio u borbi s [[kršćani|kršćanskim]] odmetnicima (1645-1669). Dok je ležao ranjen, njegova žena Fatima Arapović (rođ. Pintorović) nije ga nijednom posjetila, "od stida", kako navodi pjesma. To je bilo u jednom jako [[patrijarhat|patrijarhalnom]] vremenu, kad se smatralo da je ženino mjesto u kući sa [[dijete|djecom]]. Međutim, Hasan-aga se naljutio i poslao ženi poruku da ga ne čeka na dvoru te da se vrati svojoj majci u [[Klis]]. Ona ga ipak čeka i nada se da će se predomisliti, no on je po dolasku tjera sa dvora.
To se najvjerovatnije dešava između 1645. i 1648. Fatimin brat, beg Pintorović, mimo njene želje ugovara [[brak]] s imotskim kadijom. To je bio jedan od bogatijih Imoćana te je beg Pintorović htio izvući ličnu korist iz tog braka.<ref>[http://balkans.aljazeera.net/vijesti/hasanaginica-dobija-spomenik-u-imotskom ''Hasanaginica dobija spomenik u Imotskom, balkans.aljazeera.net'']; pristupljeno: 27. 6. 2015.</ref>
Hasanaginica je tada već psihički slomljena žena koja pati za svojom djecom. Zaustavila je svatove kraj dvora da vidi djecu i oprosti se od njih. Tada se primjećuje Hasan-agina surovost kad doziva djecu, "sirotice svoje, koje majka neće ni da pogleda".
Red 37:
== Tekst Hasanaginice ==
[http://bs.wikisource.org/wiki/Hasanaginica Tekst na Wikizvoru]
== Reference ==
{{reference}}
== Vanjski linkovi ==
| |||