Razlika između verzija stranice "Dubrovačka Republika"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary |
|||
Red 3:
[[Datoteka:Ragusa.png|300p|mini|Teritorija koju je obuhvaćala Dubrovačka republika prije 1808.]]
'''Dubrovačka
=== Počeci grada ===
Red 11:
Iako je priznavao vlast Venecije, [[Dubrovnik]] je uspio sačuvati autonomiju, jer je birao [[Malo vijeće|Malo]] i [[Veliko vijeće]], [[Senat]], te ostale organe gradske samouprave. Grad je [[1272]]. g. dobio [[statut]]. U Dubrovniku se vrlo rano razvija trgovina, posebno sa zaleđem i to ponajprije s [[Bosna i Hercegovina|Bosnom]] u doba [[Kulin ban|Kulina bana]]. Svjedok dobrih odnosa je i kolonija dubrovačkih trgovaca koja je bila smještena u [[Podvisoki|Podvisokom]].
U vrijeme uspona [[Raška|Raške]] Dubrovačka
[[Ston]] je imao veliko strateško značenje za [[Dubrovnik]], jer je tako mogao kontrolisati plovidbu oko ušća rijeke [[Neretva|Neretve]] i u [[Mljetski kanal|Mljetskom kanalu]]. Prostor od Stona do [[Zaton (Dubrovnik)|Zatona]], Dubrovačka
[[Zadarski mir|Zadarskim mirom]] [[1358]]. g. posjedi Venecije na našoj{{Izvor}} obali pripali su hrvatsko-ugarskoj državi, pa je Dubrovnik kao dio [[Dalmacija|Dalmacije]] došao pod vlast vladara. Dubrovnik je prihvatio kraljevo vrhovništvo ([[Ludovik I.]]) i plaćao danak od 500 [[dukat]]a, čime se osigurao i od nasrtaja Venecije.
Red 19:
Od tog vremena Dubrovnik sve više izgrađuje svoju samostalnost i nezavisnost. [[Knez]]a biraju sami Dubrovčani, a nakon smrti Ludovika I. [[1380]]. g. razvija se u samostalnu državu.
=== Procvat Dubrovačke
U Dubrovačkoj
Dubrovačka
Trguje se [[rudarstvo|rudarskim]], [[poljoprivreda|poljoprivrednim]] i [[stočarstvo|stočarskim]] proizvodima, manufakturnom robom, [[Kuhinjska sol|solju]] i dr. U 16. st. Dubrovnik je imao jaku [[mornarica|mornaricu]], sa oko 180 brodova. Dubrovački su brodovi prevozili robu stranih trgovaca, plovili obalama [[Mediteran]]a i stizali sve do [[Engleska|Engleske]].
Temelj privrednog razvoja Dubrovačke
U Dubrovniku je najviše na cijeni bila [[sloboda]], pružanje utočišta čime su izrazito ponosili, postoji i izreka "''čak i zec kad ga gone se sklanja u Dubrovnik''. Republika je imala svoju [[zastava|zastavu]], [[grb]] i [[vojska|vojsku]]. Uspostavila je razgranatu mrežu diplomatskih i trgovačkih predstavništava u mnogim [[Evropa|evropskim]] zemljama. Njihove interese na dvorovima evropskih vladara zastupaju [[poklisar]]i, dok [[konzulat]]i štite interese dubrovačkih pomoraca širom civiliziranog svijeta.
Red 34:
U drugoj polovini 16. st. opada moć Dubrovnika. Uzroci su u velikim geografskim otkrićima i revoluciji cijena koja obezvrjeđuje [[novac]]. Dubrovački [[banka]]ri manje ulažu u brodogradnju i zanatstvo, jer nedostaje kapitala, a konkurencija francuskih, engleskih i [[Holandija|holandskih]] pomoraca je sve veća.
=== Opadanje Dubrovačke
Godine [[1667]]. Dubrovnik je uništio snažan [[zemljotres]], u kojem je stradao veliki broj Dubrovčana, dok je mnogo zgrada porušeno.
Potres 1667. nije bio jedini događaj koji je uzrokovao opadanje moći Dubrovačke
Nakon viševijekovnog uspješnog balansiranja između dviju velesila u svom okruženju - Mletačke republike i Osmanskog carstva, opća evropska ofanziva protiv Osmanlija (poraz pod [[Beč]]om [[1683]]., kod [[Mohač]]a [[1687]].) odrazila se i na [[Dubrovnik]], jer su [[Mlečani]] iskoristili slabost Osmanlija i uzimanjem [[Trebinje|trebinjskog kotara]] posve odrezali Dubrovnik od Osmanskog carstva i bosanskog zaleđa, te grad doveli u vrlo tešku situaciju. Međutim, [[Mir u Srijemskim Karlovcima|mirom u Srijemskim Karlovcima]] [[1699]]. morala se Venecija povući iz [[Popovo polje|Popova polja]] i vratiti ga u osmanlijske ruke, a tom je prilikom provedeno i prvo sistematsko razgraničenje Osmanlijskog carstva i Venecije u [[Dalmacija|Dalmaciji]]. Dubrovčani su se još jednom, ponajprije vještom diplomatijom, oslobodili opasnosti, da ih Venecija okruži i odvoji od zaleđa.
=== Pad Dubrovačke
[[Mir u Požarevcu|Mirom u Požarevcu]] [[1718]]. napravljen je [[koridor]] između [[Neum]]a i [[Klek]]a, koji je ostao [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]]. Tako su se Dubrovčani i fizički odvojili od mletačkih posjeda u Dalmaciji. Tokom ratovanja s Osmanlijama ([[1683]]-[[1699]].) Dubrovčani su se odlučili vratiti pod ugarsko-hrvatsku krunu i obnavljaju ugovor iz [[1358]]. godine. U [[18. vijek]]u ponovno jača dubrovačka ekonomija i Dubrovnik izgrađuje jaku mornaricu. Orijentaciju velikih evropskih pomorskih sila na [[Atlantski okean|Atlantik]] Dubrovnik koristi za tranzit na Sredozemnom moru, ali su njegovi brodovi plovili i preko Atlantika do [[Amerika|Amerike]].
Red 48:
U 18. vj. Dubrovnik ima više od 85 [[konzulat]]a. Najjači ekonomski faktor bilo je [[građanstvo]], jer se vlastela nakon potresa [[1667]]. godine prorijedila.
== Statut Dubrovačke
Statut Dubrovačke republike je pisani zakon [[Dubrovnik]]a, kodificiran [[1272]]. U svojoj ranijoj historiji Dubrovčani su se služili običajnim pravom. Statutom su uredili sva dotadašnja pitanja kojima je uređivan život njihove zajednice. Dubrovčani su stvorili prosperitetnu državu zahvaljujući strogo propisanim pravilima kojih su se predstavnici komune, pa kasnije republike morali pridržavati. Zato su ti propisi postavljeni kao izraz najboljih rješenja koje je praksa davala. Poslije donošenja Statuta vršene su nadopune koje su imale snagu zakona. One su izdvajane i ukoričavane u posebne sveske i prema boji korica nazvane su Zelena knjiga (''Liber viridis'') i Žuta knjiga (''Liber croceus'').
|