Wikipedia

Razlika između verzija stranice "Zapadno Rimsko Carstvo"

Pregled historije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m Vraćene izmjene korisnika 93.143.212.5 (razgovor) na posljednju izmjenu koju je napravio EdinBot
Ovaj članak je pisala poprilično nepismena osoba, a pored toga – članak nije bio na bosanskom već na hrvatskom jeziku, koji se masovno uvodi na bosansku Wikipediju...
Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
[[Datoteka:Byzantium550.png|mini|desno|350px|[[Rimsko Carstvocarstvo]] [[555]]. godine je prikazano crvenom i zelenom bojom]]
 
'''Zapadno Rimskorimsko Carstvocarstvo''' (naziv je novijeg porijekla; prema savremenom stanovištu, postojalo je samo jedno carstvo s dva vladara) je nastalo podjelom [[Rimsko Carstvocarstvo|Rimskog Carstvacarstva]] [[395]]. godine kada je rimski car [[Teodosije I|Teodozije I. Veliki]] podijelio carstvo svojim sinovima, tako da je zapadni dio dobio [[Flavije August Honorije]], a istočni [[Arkadije]]. Zapadno Rimskorimsko Carstvocarstvo je propalo već [[476]]. godine kad je [[Odoakar]], glavni zapovjednik rimske vojske, svrgnuo mladog cara [[Romul Augustulus|Romula]]. U suštini, radilo se o vojnom puču na prostoru ograničenom samo na [[Italija|Italiju]] i područje [[Alpe|Alpa]], dok je država ostala netaknuta.
 
== Historija ==
 
==== Vrijeme Honorija ====
[[Datoteka:Theodosius I's empire.png|mini|desno|350px|Karta Rimskog Carstvacarstva 395. godine s ucrtanim granicama modernih država]]
Iako je Zapadno Rimskorimsko Carstvocarstvo trajalo samo 81 godinu, imalo je ukupno 12 priznatih vladara i uz njih još i tri (prema nekim mišljenjima četiri) [[uzurpator]]a.
 
[[Honorije]] je bio mlađi sin Teodozija I., zadnjeg cara koji je vladao još jedinstvenim carstvom. Kod stupanja na vlast [[395]]., Flavije Honorije je još bio dijete, pa mu je zbog toga Teodozije imenovao vojnog komandira Stilika, – sina Rimljanke i [[Vandali|Vandala]], – za [[tutor]]a.
 
Honorijeva vladavina je bila nestabilna. Već [[397]]. dolazi do pobune u provinciji [[Africa]]. Nakon invazije [[Zapadni Goti|Zapadnih Gota]] na italijansko poluostrvo [[402]], Honorije s cijelim dvorom napušta [[Mediolanum]] ([[Milano]]) i vraća se u [[Ravena|Ravenu]]. U Britaniji se vojnici bune pod vodstvom [[Makus]]a ([[406]]/[[407]]) i [[Konstantin III.|Konstantina III.]] (407.-407–[[411]].); trupe prelaze u Galiju i ostavljaju stanovništvo - koje se smatralo Rimljanima -– nimalo oduševljeno time, – prepuštene samima sebi odnosno na milost i nemilost anglosaksonskim napadima. Pri tome su [[Anglosaksonci]] došli u Britaniju u malim grupama kao plaćenici.
 
Uz to je došlo i do pada granice na [[Rajna|Rajni]]: [[406]]. je došlo do upada [[Vandali|Vandala]], [[Suebi|Sueba]] i iranskih [[Alani|Alana]] (koji su bili u bijegu od [[Huni|Huna]]) u sjevernu Galiju. Franački [[federat]]i su im se suprotstavili, ali su bili potučeni. Honorije je [[408]]. dao ubiti svog savjetnika i vojnog komandira Stilika uplašen njegovom moći, a za to je vrijeme došlo do pljačkaških pohoda [[Zapadni Goti|Zapadnih Gota]] koji su konačno [[410]]. zapalili [[Rim]] što je imalo trajne psihološke posljedice na Rimljane.
 
Uz to, dolazi i do spomenutih uzurpacija koje su dodatno oslabile snage carstva: [[Konstantin III.]] ([[409]]./[[410]].) i rimski senator Atalus ([[414]]./[[415]].), Vandali, Suebi i Alani upadaju [[409]]. u [[Hispanija|Hispaniju]]. U idućem razdoblju Zapadni Goti uništavaju dionekolicinu ovih Vandala koji su upali u Hispaniju, a od [[418]]. Rimljani ih Rimljani– kao federate – naseljavaju u [[Akvitanija|Akvitaniju]], čime su se u Raveni nadali da su stvorili borbeni unutrašnji štit protiv pobuna, ali i protiv vanjskih neprijatelja. Sveukupno gledano, Zapadni Goti su bili lojalni, što ih ipak nije sprječavalo da povremeno upadaju na područje Zapadnog Rima radi povećanja područja svog utjecaja -; do raskida ugovora došlo je tek u 60-tim godinama [[5. vijek]]a.
 
==== Najezda Huna i unutrašnje borbe za vlast ====
Nakon smrti Honorija [[423]]., vlast preuzima uzurpator [[Johan]], i to od 423. do [[425]]., kad ga pobjeđuje [[Valentinijan III.]] i postajepostavši zadnjiposljednji car teodozijanske dinastije. U početku poslove vladanja vodi njegova majka [[Gala Placidija]], no uskoro dolazi do sukoba različitih vojskovođa: komandant [[Feliks]] i komandant Africe [[Bonifacije]] su uglavnom (nekad manje a nekad više)su podržavali politiku Gale Placidije sve do njene smrti. Nakon Bonifacijeve smrti, carstvom je vladao [[patricij]] i vojskovođa [[Flavije Aecije]]. Valentinov se život odvijao između [[Ravena|Ravene]] i Rima. U njegovo vrijeme Rim gubi provinciju Africa, a sjeverozapad [[Španija|Španije]] osvajaju [[Suebi]]. Ecije se u [[Galija|Galiji]] uglavnom uspio održati uprkos pritisku Zapadnih Gota i [[Burgundi|Burgunda]]. Njegove pomoćne trupe sastavljene od [[Huni|Huna]], srušile su burgundsku vlast na [[Rajna|Rajni]] [[436]]. Osim toga, u [[Bitka na katalunskim poljima|bitkibici na katalunskim poljima]] je uspio je [[451]]. pobijediti [[Atila|Atilu]] koji je upao u Galiju. Međutim, Valentin je [[454]]. dao ubiti Flavija Ecija, a sljedeće je godine sam bio žrtva ubistva iz zasjede.▼
 
Naročitu važnost za carstvo ima gubitak provincije AfricaAfrice. Konačnim gubitkom Africe smatra se [[439]]., kad Vandali osvajaju [[Kartaga|Kartagu]] zajedno s flotom koja je tamo bila usidrena, jer Vandali, – za razliku od drugih Germana, – odbijaju prihvatiti formalnu vrhovnu vlast cara i time osnivaju prvu novu, nezavisnu državu na području dotadašnjeg carstva. Za to vrijeme Zapadni Goti, Suebi, Burgundi i Franci prihvaćajuprihvataju formalnu ulogu federata i vladaju u provincijama rimskim stanovništvom u ime cara. To čuva privid carske vlasti, ali i povećava mogućnost Ravene za razne političke i vojne intervencije na tim područjima.▼
▲Nakon smrti Honorija [[423]]. vlast preuzima uzurpator [[Johan]] od 423. do [[425]]. kad ga pobjeđuje [[Valentinijan III.]] i postaje zadnji car teodozijanske dinastije. U početku poslove vladanja vodi njegova majka [[Gala Placidija]], no uskoro dolazi do sukoba različitih vojskovođa: komandant [[Feliks]] i komandant Africe [[Bonifacije]] su uglavnom (nekad manje a nekad više) podržavali politiku Gale Placidije sve do njene smrti. Nakon Bonifacijeve smrti, carstvom je vladao [[patricij]] i vojskovođa [[Flavije Aecije]]. Valentinov se život odvijao između [[Ravena|Ravene]] i Rima. U njegovo vrijeme Rim gubi provinciju Africa, a sjeverozapad [[Španija|Španije]] osvajaju [[Suebi]]. Ecije se u [[Galija|Galiji]] uglavnom uspio održati uprkos pritisku Zapadnih Gota i [[Burgundi|Burgunda]]. Njegove pomoćne trupe sastavljene od [[Huni|Huna]] srušile su burgundsku vlast na [[Rajna|Rajni]] [[436]]. Osim toga, u [[Bitka na katalunskim poljima|bitki na katalunskim poljima]] je uspio [[451]]. pobijediti [[Atila|Atilu]] koji je upao u Galiju. Međutim, Valentin je [[454]]. dao ubiti Flavija Ecija, a sljedeće je godine sam bio žrtva ubistva iz zasjede.
 
== Zadnje godine Zapadnog Rimskog Carstva -– vrijeme careva-sjenki ==▼
▲Naročitu važnost za carstvo ima gubitak provincije Africa. Konačnim gubitkom Africe smatra se [[439]]. kad Vandali osvajaju [[Kartaga|Kartagu]] zajedno s flotom koja je tamo bila usidrena, jer Vandali, za razliku od drugih Germana, odbijaju prihvatiti formalnu vrhovnu vlast cara i time osnivaju prvu novu, nezavisnu državu na području dotadašnjeg carstva. Za to vrijeme Zapadni Goti, Suebi, Burgundi i Franci prihvaćaju formalnu ulogu federata i vladaju u provincijama rimskim stanovništvom u ime cara. To čuva privid carske vlasti, ali i povećava mogućnost Ravene za razne političke i vojne intervencije na tim područjima.
Vladavina [[Petronije Maksim|Petronija Maksima]] je kratko trajala u [[455]]. On je bio prvi u nizu tako zvanihtakozvanih "careva„careva-sjenki"sjenki” koji su vladali pre kratkoprekratko vrijeme da mibi mogli aktivno djelovati na spašavanjuspasavanju carstva koje se raspadalo. Zapadno Rimskorimsko Carstvocarstvo je u slijedećemsljedećem razdoblju gubilo sve veća područja u korist Germana, stvarale su se države„države u državidržavi”, a Rimsko carstvo je neprekidno gubilo tako važne prihode od poreza, neophodnekoji su bili neophodni za uzdržavanje vojske. Maksim, poznat, visokopoznati pozicioniranivisokopozicionirani [[senator]], naslijedio je nasljedio [[Valentinijan III.|Valentinijana III.]] nakon njegove smrti ([[16. april]]a [[455]].) na položaju cara, da bi i sam, – već [[22. maj]]a – također umro. Već [[9. maj|9.]] ili [[10. maj]]a 455. ga je na carskom prijestolju naslijedio [[galski Rimljani|galski Rimljanin]]n [[Avit]]. On je prije toga bio aktivan kao poslanik između Rima i Zapadnih Gota. Uz to, morao je rješavati i probleme s vladarom [[Istočno Rimskorimsko Carstvocarstvo|Istočnog Rimskogrimskog Carstvacarstva]] [[Marcian]]om i smirivati vojskovođu [[Ricimer]]a, koji se uskoro razvija u stvarnog vladara Zapadnog Rimskogrimskog carstva. ▼
 
U januaru [[457]]., na četiri godine dug mandat na prijestolje stupa [[Majorijan]]. Nakon godina propadanja carstva, njemu konačno polazi za rukom da ponovo preuzetipreuzme kontrolu nad Italijom i Galijom. UspijevaUspjeva srediti situaciju u Španiji i sjevernoj Africi. Uz ustupke Senatu pridobija gaisti za sebe, a boljom ekonomskom politikom zadobija i simpatije naroda. Svrgava ga Ricimer, ali on nije mogao postati car jer je bio [[Arianizmus|arianer]] i German.▼
▲== Zadnje godine Zapadnog Rimskog Carstva - vrijeme careva-sjenki ==
 
Umjesto njega, car postaje [[Libije Sever]] [[461]]., ali bez [[Papa|papinske]] [[pomast]]i. S njegovom vlašću ponovo počinju pljačke [[Vandali|Vandala]] na talijanskojitalijanskoj zapadnoj obali. Libije Sever umire [[465]]. (navodno ga je otrovao [[Ricimer]]). Na njegovo mjesto dolazi [[Istočno Rimskorimsko carstvo|istočni Rimljanin]] [[Antemije]], ia time završava razdoblje interregnuma od 465. do 467(465–467). Svojim dolaskom na prijestolje, Antemije si postavlja sebi za cilj ponovnu uspostavu vlasti nad Vandalima i Zapadnim Gotima, koji, – pod [[Eurih]]om, – krše ugovor iz 418. i počinju s ekspanzijom. Antemijev general Basiliskus postižeu početku s flotom, u početku,postiže izvrsne uspjehe protiv Vandala, no oni ga na kraju ipak pobjeđuju. FinancijskiFinansijski i vojno to je za Zapadno Rimskorimsko Carstvocarstvo bila katastrofa. Bezuspješan je bio i pohod protiv Zapadnih Gota. Sjeverna Galija je bila izgubljena. Na kraju izbija [[građanski rat]] između Antemija i Ricimera, a kao pobjednik iz tog sukoba izlazi do tada gotovo nepoznat Anicije [[Olibrije]]. Međutim, niti on ne uspijeva vladati cijelu godinu. Stupa na prijestolje u maju 472, a umire već 7 mjeseci kasnije.▼
▲Vladavina [[Petronije Maksim|Petronija Maksima]] je kratko trajala u [[455]]. On je bio prvi u nizu tako zvanih "careva-sjenki" koji su vladali pre kratko vrijeme da mi mogli aktivno djelovati na spašavanju carstva koje se raspadalo. Zapadno Rimsko Carstvo je u slijedećem razdoblju gubilo sve veća područja u korist Germana, stvarale su se države u državi, a Rimsko carstvo je neprekidno gubilo tako važne prihode od poreza, neophodne za uzdržavanje vojske. Maksim, poznat, visoko pozicionirani [[senator]] je nasljedio [[Valentinijan III.|Valentinijana III.]] nakon njegove smrti ([[16. april]]a [[455]].) na položaju cara, da bi i sam, već [[22. maj]]a također umro. Već [[9. maj|9.]] ili [[10. maj]]a 455. ga je na carskom prijestolju naslijedio [[galski Rimljani|galski Rimljanin]] [[Avit]]. On je prije toga bio aktivan kao poslanik između Rima i Zapadnih Gota. Uz to, morao je rješavati probleme s vladarom [[Istočno Rimsko Carstvo|Istočnog Rimskog Carstva]] [[Marcian]]om i smirivati vojskovođu [[Ricimer]]a, koji se uskoro razvija u stvarnog vladara Zapadnog Rimskog carstva.
 
Jedva da je sretniji bio njegov nasljednik [[Glicerije]], koji je vladao od 473. do 474. Iako je bio talentirani diplomat i vojnik, pobijedili su kaga prvo Istočni Goti, a zatim i vojskovođa [[Julije Nepot]].▼
▲U januaru [[457]]. na četiri godine na prijestolje stupa [[Majorijan]]. Nakon godina propadanja carstva, njemu konačno polazi za rukom ponovo preuzeti kontrolu nad Italijom i Galijom. Uspijeva srediti situaciju u Španiji i sjevernoj Africi. Uz ustupke Senatu pridobija ga za sebe, a boljom ekonomskom politikom zadobija i simpatije naroda. Svrgava ga Ricimer, ali on nije mogao postati car jer je bio [[Arianizmus|arianer]] i German.
 
Julije Nepot je vladao od 474. do 475. Namjeravao je sukob sa Zapadnim Gotima, (koji su osvojili [[Provansa|Provansu]],) riješiti diplomatskim putem, ali mu je to pošlo za rukom s umjerenim uspjehom. U međuvremenu, Vandali su kontrolirali zapadno [[Sredozemno more|Sredozemlje]]. Na kraju, i situacija u Rimu se okreće protiv njega: Njegovnjegov zaštitnik (koji je za sebe tvrdio da je bio sekretar [[Atila|Atile]], kralja Huna), preuzima komandu nad vojskom i 475. ga je otjeraotjera s vlasti.▼
▲Umjesto njega, car postaje [[Libije Sever]] [[461]]., ali bez [[Papa|papinske]] [[pomast]]i. S njegovom vlašću ponovo počinju pljačke [[Vandali|Vandala]] na talijanskoj zapadnoj obali. Libije Sever umire [[465]]. (navodno ga je otrovao [[Ricimer]]). Na njegovo mjesto dolazi [[Istočno Rimsko carstvo|istočni Rimljanin]] [[Antemije]], i time završava razdoblje interregnuma od 465. do 467. Svojim dolaskom na prijestolje, Antemije si postavlja za cilj ponovnu uspostavu vlasti nad Vandalima i Zapadnim Gotima koji, pod [[Eurih]]om, krše ugovor iz 418. i počinju s ekspanzijom. Antemijev general Basiliskus postiže s flotom, u početku, izvrsne uspjehe protiv Vandala, no oni ga na kraju ipak pobjeđuju. Financijski i vojno to je za Zapadno Rimsko Carstvo bila katastrofa. Bezuspješan je bio i pohod protiv Zapadnih Gota. Sjeverna Galija je bila izgubljena. Na kraju izbija [[građanski rat]] između Antemija i Ricimera,
 
Zadnji Zapadnorimskizapadnorimski car je bio [[Romul Augustul]] (iako je Nepot bio priznat od strane [[Istočno Rimskorimsko Carstvocarstvo|IstočnorimskogIstočnog Carstvarimskog carstva]] sve do smrti [[480]].), a kod stupanja na prijestolje [[475]]. imao je, navodno, samo deset godina. S prijestolja ga je maknuo germanski knez [[Odoaker]]. Odoaker nije, mjestoumjesto Romula, postavio novog cara-sjenku kao što su to radili njegovi prethodnici, nego je poslao izaslanstvo u [[Konstantinopol]] tamošnjem caru [[Zenon]]u, i poručioporučivši mu, da je jedan vladar dovoljan za oba carstva. Na kraju, dobio je službeno od Zenona službenodobio titulu patricija, a time i carskog upravitelja. Time se [[Pad Rimskog carstva|ugasilo Zapadno Rimskorimsko Carstvocarstvo]]. ▼
Kao pobjednik iz tog sukoba izlazi, do tada gotovo nepoznat, Anicije [[Olibrije]]. No, niti on ne uspijeva vladati cijelu godinu. Stupa na prijestolje u svibnju 472., a umire već 7 mjeseci kasnije.
 
Istina, tu i tamo (okolica današnjeg [[Pariz]]a) su još su neko vrijeme postojala manja područja na teritorijuteritoriji nekadašnjeg carstva s rimskim upraviteljima, ali je carstvo prestalo postojati.▼
▲Jedva da je sretniji bio njegov nasljednik [[Glicerije]] koji je vladao od 473. do 474. Iako je bio talentirani diplomat i vojnik, pobijedili su ka prvo Istočni Goti, a zatim i vojskovođa [[Julije Nepot]].
 
▲Julije Nepot je vladao od 474. do 475. Namjeravao je sukob sa Zapadnim Gotima, koji su osvojili [[Provansa|Provansu]], riješiti diplomatskim putem, ali s umjerenim uspjehom. U međuvremenu, Vandali su kontrolirali zapadno [[Sredozemno more|Sredozemlje]]. Na kraju, i situacija u Rimu se okreće protiv njega: Njegov zaštitnik (koji je za sebe tvrdio da je bio sekretar [[Atila|Atile]], kralja Huna), preuzima komandu nad vojskom i 475. ga je otjerao s vlasti.
 
▲Zadnji Zapadnorimski car je bio [[Romul Augustul]] (iako je Nepot bio priznat od strane [[Istočno Rimsko Carstvo|Istočnorimskog Carstva]] sve do smrti [[480]].) a kod stupanja na prijestolje [[475]]. imao je, navodno, samo deset godina. S prijestolja ga je maknuo germanski knez [[Odoaker]]. Odoaker nije, mjesto Romula, postavio novog cara-sjenku kao što su to radili njegovi prethodnici, nego je poslao izaslanstvo u [[Konstantinopol]] tamošnjem caru [[Zenon]]u i poručio mu, da je jedan vladar dovoljan za oba carstva. Na kraju, dobio je od Zenona službeno titulu patricija a time i carskog upravitelja. Time se [[Pad Rimskog carstva|ugasilo Zapadno Rimsko Carstvo]].
 
▲Istina, tu i tamo (okolica današnjeg [[Pariz]]a) su još neko vrijeme postojala manja područja na teritoriju nekadašnjeg carstva s rimskim upraviteljima, ali je carstvo prestalo postojati.
 
== Posljedice za grad Rim i Italiju ==
Ukidanje carstva za ekonomski srozan život u Italiji nije imao nikakve konkretne posljedice u odnosu na život posljednjih 70 godina. Radi više aspekata društva, Carstvo niti nije propalo u Italiji tokom nekoliko sljedećih desetljeća nakonposlije 476. godine. Odoaker je bio prije preuzimanja vlasti general Rimske vojske tako da je njegov dolazak na vlast bio državni udar, a ne invazija. Sljedećih četrdesetak40-ak godina on i njegov nasljednik će biti formalno guverneri Italije koja se nalazi u "vlasti"„vlasti” Istočnog Rimskogrimskog carstva. Katastrofa za Italiju i Rim će se dogoditi tokom italijanskih ratova Justinijana, koji će trajati dvadeset godina. U tom razdoblju svi gradovi će mijenjati svoje osvajače najmanje 3 puta, uz strahovite pokolje, pljačke i sličnosl.▼
 
Posljednji udarac životu u Italiji nanosi epidemija iz polovine VI[[6. vijekavijek]]a, koja ubija izmeđeizmeđu 20 % i 30 posto% stanovništva.▼
 
▲Ukidanje carstva za ekonomski srozan život u Italiji nije imao nikakve konkretne posljedice u odnosu na život posljednjih 70 godina. Radi više aspekata društva Carstvo niti nije propalo u Italiji tokom nekoliko sljedećih desetljeća nakon 476. godine. Odoaker je bio prije preuzimanja vlasti general Rimske vojske tako da je njegov dolazak na vlast bio državni udar, a ne invazija. Sljedećih četrdesetak godina on i njegov nasljednik će biti formalno guverneri Italije koja se nalazi u "vlasti" Istočnog Rimskog carstva. Katastrofa za Italiju i Rim će se dogoditi tokom italijanskih ratova Justinijana koji će trajati dvadeset godina. U tom razdoblju svi gradovi će mijenjati svoje osvajače najmanje 3 puta uz strahovite pokolje, pljačke i slično.
 
▲Posljednji udarac životu u Italiji nanosi epidemija iz polovine VI vijeka koja ubija izmeđe 20 i 30 posto stanovništva.
== Također pogledajte ==
*[[Antika|Kasna antika]]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/wiki/Zapadno_Rimsko_Carstvo"