Razlika između verzija stranice "Bartol Kašić"

|ime =Bartol

|prezime =Kašić

|dan rođenja =15

|mjesec rođenja =august

}}

 

 

{{Preuređivanje}}

{{Prijevod_pasusa|hrvatskog}}

Ostao je rano bez oca, pa je o njemu brinuo ujak Luka Deodati Bogdančić, paški svećenik, kod kojeg je naučio čitati i pisati. Potom je pohađao općinsku školu u Pagu nakon koje se od [[1590]]. školuje u Ilirskom kolegiju u Loretu (kod [[Ancona|Ancone]]) koji su vodili [[isusovci]]. Kao darovitog i marljivog učenika poslali su ga [[1593]]. na dalje školovanje u Rim, gdje je [[1595]]. stupio u Družbu Isusovu. Još kao rimski student počeo je poučavati [[hrvatski]] u tamošnjoj Ilirskoj akademiji. Tada se počeo zanimati za hrvatski jezik te je najkasnije do [[1599]]. sastavio hrvatsko-[[italijanski]] [[Hrvatski rječnici|rječnik]] čiji se rukopis od 18. st. čuva u [[Dubrovnik]]u. Neki proučavatelji Kašićeva djela misle da je to jedan od triju rječnika koje da je on sastavio, uz onaj koji se čuva u Perugiji i treći u [[Oxford]]u. To je kvalificiralo Kašića za daljnji rad u području hrvatskog jezika. Budući da su isusovci vodili brigu o kršćanima u [[Osmansko Carstvo|Osmanskom Carstvu]] i nastojali poučavati u lokalnom jeziku, za to im je u hrvatskome slučaju nedostajao odgovarajući priručnik. Taj je nedostatak otklonjen kad su [[1604]]. godine u Rimu na [[Latinski jezik|latinskome]] objavljene ''Institutionum linguae illyricae libri duo'' (''Ustroja ilirskoga/hrvatskog jezika dvije knjige'') - prva gramatika hrvatskog jezika. Na nešto manje od dvije stotine stranica i u dva dijela (»knjige«) dati su osnovni podaci o hrvatskom (ilirskom) jeziku te je vrlo opširno razložena hrvatska [[morfologija]]. Jezik je u osnovi [[štokavski]], ali je u visokoj mjeri prisutna [[Čakavsko narječje|čakavština]] pa se prepliću stariji i noviji oblici. Iz nepoznatih razloga uz gramatiku nije objavljen rječnik kako će to poslije većinom biti s isusovačkim rječnicima i [[Hrvatske gramatike|gramatikama hrvatskog jezika]].

 

 

Od 1613. objavio je niz djela vjersko-poučnog sadržaja i namjene (o životu [[Sv. Ignacije Lojolski|sv. Ignacija]], [[Sv. Franjo Ksaverski|sv. Franje Ksaverskog]], [[Isus]]ovu i [[Sveta Marija|Marijinu]]), hagiografski zbornik Perivoj od djevstva (1625. i 1628), dva katekizma i dr. Potkraj [[1627]]. završio je duhovnu tragediju Sveta Venefrida s podnaslovom »triomfo od čistoće« koja je ostala u rukopisu i objavljena 1938. Godine [[1622]]. Kašić je na hrvatski jezik počeo prevoditi [[Novi zavjet]] i to na dubrovačku štokavštinu, a [[1625]]. dobio je nalog da prevede cijelu [[Biblija|Bibliju]]. God. [[1633]]. kompletan prijevod predan je u Rim kako bi dobio odobrenje za štampanje, ali su tada nastupile poteškoće jer su neki »našijenci« bili protiv prijevoda na narodnome jeziku. Konačno prijevod je zabranjen (''»non est expediens ut imprimatur«''). S obzirom na činjenicu da su prijevodi Svetoga pisma na narodni jezik u mnogih naroda imali upravo prevratnu ulogu u usmjeravanju [[Standardni jezik|jezične standardizacije]], zabrana Kašićeva prijevoda Biblije nanijela je veliku štetu kasnijemu razvoju hrvatskog književnog jezika. Po sačuvanim rukopisima i uz iscrpne stručne komentare taj je prijevod objavljen tek [[2000]]. godine. Najizdavanije Kašićevo djelo je ''Ritual rimski'' koji je u raznim izdanjima do 19. st. bio u upotrebi u svim hrvatskim [[biskupija]]ma i nadbiskupijama osim u [[Zagrebačka nadbiskupija|zagrebačkoj]], a otada i u njoj ostavši službenom liturgijskom knjigom sve do 1929. Tako je taj prvi prijevod obrednika na jedan živi jezik posve izvjesno snažno doprinio afirmaciji hrvatskog književnog jezika.

 

=== Bartol Kašić: Ritual rimski, 1640 ===