Razlika između verzija stranice "Pančićeva omorika"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Kategorija:Bosanskohercegovački endemi dodata (uz pomoć HotCat-a) |
(review)-Dopuna |
||
Red 1:
{{Taksokvir
| boja =
| naziv = Pančićeva omorika<r>''Picea omorika
| status =
| slika = Picea omorika2.jpg
Line 17 ⟶ 16:
| dvoimeno_autorstvo = ([[Josif Pančić|Pančić]]) [[Emanuel von Purkyne|Purk.]]
}}
'''Pančićeva omorika''', omorika, omora, frenja,
Ona je [[endem]]
==Opis==
Stablo omorike je visoko 30-40 m visoko i oko 50-60 cm u promjeru, sa pràvim i vitkim deblom, usko piramidne krošnje. Kora joj je tanka, crveno-smeđa, a ljušti se u većim nepravilnim komadima. Grane tanke, a vršne su lučno, prema gore usmjerene, dok su srednje vodoravne, a donje opuštene, sa uzdignutim vrhovima.
Kestenjasti pupoljci su sitni, jajoliki i bez smole, dugi oko 3-4 mm. Gornja strana iglica je tamnozelena i sjajna, a donja ima dvije plavičastobijele pruge stoma (kao kod jele). Cvjeta u aprilu i maju. Muški cvjetovi su svijetlo do ljubičasto smeđi i vise prema dolje. Dugi su 5-6 cm, a široki oko 1-2 cm. Sjeme sazrijeva u godini cvjetanja, u oktobru i novembru. Jajoliko je i tamno, dugo oko 2,5-3 mm, sa krilcima oko 8 mm.
Omorika je jednodomna, [[vjetar|anemofilna]] [[vrsta]]. Dobro podnosi hladnoću i veliku sušu. Zbog izvanrednih estetskih svojstava često se javlja u [grad]]skoj [[hortikultura|hortikulturi]], jer je otporna i na [[dim]], [[prašina|prašinu]] i izduvne [[plin]]ove.
==Ekologija i rasprostranjenjre==
Omorika raste na strmim, [[krečnjak|krečnjačkim]] obroncima, nagiba i 55° do 65°, gdje obrazuje endemicne zajednice sa smrčom i jelom. Rijetko je ima na [[geologija|geološkim]] podlogama od [[serpentin]]a i [[dijabaz]]a.
Ovaj [[četinar]] je [[endem]] srednjeg [[Podrinje|Podrinja]]. Recentni [[areal]] je vrlo mali:
*u [[BiH|Bosni]] - područje oko [[Srebrenica|Srebrenice]], [[Višegrad]]a, [[Rogatica|Rogatice]] i [[Foča|Foče]], a
*u [[Srbija|Srbiji]] - planine [[Tara (planina)|Tara]] i [[Zvezda]].
''Locus classicus'' je na Tari: Zaovine (Pančić, 1876).
▲Ona je [[endem]]it područja [[Podrinje|Podrinja]], zapadne [[Srbija|Srbije]] i istočne [[Bosna (regija)|Bosne]] (okolina [[Višegrad]]a). Ime je dobila po srpskom botaničaru [[Josif Pančić|Josifu Pančiću]] koji ju je otkrio na [[Tara (planina)|planini Tari]] 1875. godine, kod sela Zaovine i Rastišta.
== Vanjski linkovi ==
| |||