Razlika između verzija stranice "Emerik, kralj Ugarske"

'''Emerik''' ([[1174]]. - [[1204]].), hrvatskobio je ugarsko-ugarskihrvatski kralj iz dinastije [[Arpadović]] koji je vladao između [[1196|1196.]] i [[1204|1204.]] godine.

==ŽivotopisBiografija==

Emerik je bio sin kralja [[Bela III.|Bele III.]] i antiohijske kneginje Ane Chatillon. Kako bi nasleđivanjenasljeđivanje krune prošlo bez osporavanja, otac ga je okrunio za ugarskog kralja još [[1182]]. to jest za vremevrijeme svog života. Ta odluka se pokazala kao neuspešan pokušaj da se konačno završe građanski ratovi između različitih prinčeva oko krune što su potresali Hrvatsko-Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo veći dio 12. vekavijeka.

Za hrvatskog kralja okrunjen je [[1194]]. godine, kada mu je otac dao na upravu [[Hrvatska|Hrvatsku]] i [[Dalmacija|Dalmaciju]] kojima je vladao kao [[Vojvoda|herceg]]. O EmerikovuEmerikovom vladanju u Hrvatskoj slabo se zna. Već [[1196]]. godine odrekao se časti i vratio u [[Ugarska|Ugarsku]] da bude uz bolesnog oca, kojeg je ubrzo i nasljedionaslijedio.

Najveće probleme novom kralju je zadavao je visoki kler, koji je počeo podržavati kraljevakraljevog mlađeg brata Andriju i voditi politiku protiv kralja. Tako se sada vidjelo kakve negativne posljedice je imala odluka kralja [[Stjepan III., hrvatskougarsko-ugarskihrvatski kralj|Stjepana III.]] da se odrekne imenovanja biskupa.

Emerikov mlađi brat Andrija nije održao obećanje dato ocu da će poći u križarski rat. Novac koji mu je otac ostavio u tu svrhu, iskoristio je da prikupi vojsku i sebi stekne položaj hrvatskog hercega. Taj je položaj tradicionalno obnašaoje vršio kraljev brat, dok Bela III. nije ukinuo taj običaj u korist najstarijeg sina to jest prestolonasljednikaprijestolonasljednika. Emeriku nije pomogla ni prijetnja pape Andriji da će ga izopćiti iz crkve ne obustavi li rat i ne krene li smjesta u križarski pohod. Andrija je ostvario delomičnudjelomičnu pobedupobjedu, pa je preuzeo položaj [[hercegVojvoda|hercega]]a i vladao gotovo kao samostalni vladar.

Kralj Emerik se [[1198]]. godine vjenčao za Konstancu, kćikćerku aragonskog kralja [[Alfons II., kralj Aragonije|Alfonsa II.]] Iste je godine izbio je novi sukob kralja s hercegom Andrijom, koji [[1199]]. godine diže novu bunu ponovno uz potporu lokalnih crkvenih prelata. Herceg je opustošio posjede [[Zagrebačka biskupija|Zagrebačke biskupije]], jer je [[episkopos|biskup]] bio kraljev pristaša. Kralj je nanio poraz buntovničkoj vojsci, a herceg se sklonio u [[Austrija|Austriju]] kod vojvode Leopolda VI. Kralj je iz osvete provalio i poharao austrijske pokrajine. Nakon rata je povlasticom oslobodio podanike zagrebačkog biskupa zalaznine i kunovine, koja se plaćala kralju.

Kralj se posredovanjem pape i nadbiskupa [[Mainz]]a izmirio s bratom i vojvodom Leopoldom VI., a Andrija je ponovno dobio čast hercega, ali s znatno suženim ovlastima, jer je kralj pridržao vrhovnu vlast i u Hrvatskoj. Kralj se ujedno obvezaoobavezao papi da će se uputiti nau križarskukrižarski rat, a s pripremama je otpočeo 1201. godine. Andriju je odredio za regenta tokom svog odsustva, ali je morao odustati jer se ubrzo upleo u rat u susjedstvu.

Naime nakon abdikacije [[Stefan Nemanja|Stefana Nemanje]] veliki župan [[Srbija|Srbije]] je postao njegov mlađi sin [[Stefan Nemanjić|Stefan PrvovenčaniPrvovjenčani]]. Protiv njega se pobunio stariji brat [[Vukan Nemanjić|Vukan]], koji je vladao kao srpski guverner u [[Zeta (država)|Zeti]] i uz pomoć kralja Emerika svrgnuo brata i zavladao Srbijom [[1202]]. - [[1203]]. godine. Emerik je nakon toga uzeo titulu kralja Srbije, koju su hrvatskougarsko-ugarskihrvatski vladari zadržali do propasti zajedničke države [[1918]]. godine. Kralj se potom umješao u prilike u [[Bugarska|Bugarskoj]], ali nije postaopostigao veći uspjeh. Naime, kada se bugarski vladar [[Kalojan]] obvezaoobavezao papi da će prihvatiti katolicizam[[katoličanstvo]], zabranio je Emeriku svaku daljnju akciju, a čak mu je poslao krunu. UsprkosUprkos tome uzeo je Emerik titulu kralja Bugarske.

U to su doba počele su pripreme za [[Četvrti krstaški pohodrat|Četvrti križarski rat]]. Kako su vladari bili zauzeti međusobnim borbama, pohod je predvodilo visoko plemstvo. Križari su odlučili napasti [[Egipat]], jer se nakon smrti egipatskog [[sultan]]a [[SaladinSalahudin|Salahudina]]a za vlast borilo njegovih sedamnaest sinova. Križari su u prethodna tri pohoda uvidjeli da kopneni put nije dobar, pa su se odlučili ići morem. Kako međutim nisu imali dovoljno novaca, prihvatili su prijedlog [[dužd]]a [[Henrik Dandolo|Henrika Dandola]] da osvoje [[Zadar]] i tako podmire dug. Mornarica je došla do [[Piran]]a, [[Trst]]a i Muja, te ih prisilila na pokornost duždu. Potom su stigli pred Zadar i opsjeli ga. Grad se ubrzo predao, a križari su pljačkali, palili i ubijali po gradu, a ni crkve nisu poštedili. Veliki dio Zadrana pobjegao je u [[Nin]], a drugi dio je obnovio ruševni [[Biograd na Moru|Biograd]] i nastanio se u njemu. Kralj Emerik, koji je i sam namjeravao krenuti u križarski pohod, požalio se papi [[Papa Inocent III|Inocentu III.]], ali Mlečani su i dalje zadržali Zadar. Uz pomoć kneza [[Domald |Domalda]] Snačića Zadrani su ponovno oslobodili Zadar, ali nemogavši dobiti pomoći od kralja, koji je tada ratovao protiv brata, ponovno su priznali vrhovnu vlast Mletaka uz vrlo teške uvjete.

UsprkosUprkos tome kralj je ostao vjeran papin pristaša. Poslao je ugarsku vojsku u [[NemačkaNjemačka|Njemačku]] da se bori za papinog kandidata [[Oton IV., car Svetog Rimskogrimskog Carstvacarstva|Otona IV.]] NoMeđutim, tada su u Srbiju provalili [[Bugari]] i [[Kumani]], koji su otjerali ugarskog štićenika Vukana i na vlast vratili Stefana Prvovjenčanog.

Godine [[1199]]. godine rodioEmeriku se Emerikurodio sin Ladislav. Kralj nije odustao od odlaska u križarski pohod, pa je tražio da svi velikaši i biskupi polože priseguzakletvu vjernosti Ladislavu i namjesnicima, koje će on ostaviti. NoMeđutim, u tome ga je omela nova buna hercega Andrije. Andriju je kralj uhvatio i zatočio u gradu Knegincu i oduzeo mu titulu hercega.

Kako je već počeo poboljevati, odlučio je [[1204]]. godine okruniti sina za kralja. Tom je prilikom splitski nadbiskup [[Bernard I. iz Perugije|Bernard I.]] je okrunio Ladislava za hrvatskog kralja.

U to se doba počelo se širiti [[Bogumili|bogumilstvo]] po Bosni, pa je papa naložio kralju Emeriku da pozove [[kulinKulin ban|bana Kulina]] da se odrekne hereze, a ako to odbije neka [[kralj]] napadne Bosnu i istjera i bana i heretike iz nje. Kulin je pristao, te se s glavarima Crkve bosanske prvo pred papinim legatom, a potom drugi pred kraljem Emerikom odrekao krivovjerja.

Kralj Emerik je već duže poboljevao. Pred smrt se izmirio s bratom i imenovao ga skrbnikomzaštitnikom svog maloljetnog sina Ladislava.

Kralj Emerik umro je sredinom rujnaseptembra [[1204]]. godine, a nasljedio ga je maloljetni sin [[Ladislav III, kralj Ugarske|Ladislav III.]]