Razlika između verzija stranice "Polimerazna lančana reakcija"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary |
No edit summary |
||
Red 1:
'''Polimerazna lančana reakcija''' (eng. '''P'''olymerase '''C'''hain '''R'''eaction: '''[[PCR]]'''), lančana reakcija umnožavanja polimerazom, lančana sinteza polimerazom, amplifikacija polimerazom ili polimerazna amplifikacija, uobičajeno ''PCR'', samo su neki od oblika preveda izvornog naziva tehnike koja je doslovno izazvala revoluciju u oblasti [[molekula|molekulske]] [[genetika|genetike]] i [[biologija|biologije]] uopće. Polazna količina DNK, koja je decenijama predstavljala ograničavajući faktor u istraživanjima, svela se na potrebu prisustva samo jedne dobro očuvane molekule a mukotrpne procedure izolacije i prečišćavanja dijelova genoma postale su jednostavnije. Pred istraživačima su se naglo otvorile nove mogućnosti. Pored toga, gotovo da ne postoji društvena djelatnost koju ova tehnika nije direktno ili indirektno dotakla i zauvijek izmijenila. Glavni “krivci” za ovakvu pometnju su Kary Mullis i njegovi suradnici iz Odjela za humanu genetiku Korporacije Cetus. U časopisu Science 1985. godine objavili su rad u kojem prvi put opisuju tehniku specifičnog umnožavanja fragmenta DNK ''[[in vitro]]'' kataliziranog enzimom DNK polimeraza porijeklom iz Escherichia coli. U istom časopisu 1988. godine isti tim naučnika publicira rad u kome umjesto navedene polimeraze E. coli uvode termostabilnu DNK polimerazu I izolovanu iz bakterije Thermus aquaticus (Taq). Unatoč brojnim modifikacijama, raznovrsnim primjenama i automatizaciji procesa lančane sinteze polimerazom, osnovne odrednice ove tehnike utemeljene 1985. godine i 1988. godine nisu se značajnije izmijenile.<ref>Old, R. W., Primrose, S. B. (1994): Principles of gene manipulation. An introduction to genetic engineering. Blackwell Scientific Publications, Oxford.</ref>
Osnovne premise na kojim se zasniva PCR su slijedeće.
Red 6:
* Vodikove veze su energetski slabe i lako se remete zagrijavanjem (denaturacija), dok su kovalentne veze stabilne i pri zagrijavanju se održavaju, a
* hlađenje dovodi do ponovnog uspostavljanja vodikovih veza između komplementarnih baza (renaturacija).
* DNK replikaciju ''[[in vivo]]'' inicira RNK Pol I sintetizirajući kratke RNK sekvence, time kreirajući supstrat za DNK Pol I (slobodnu –OH–grupu dezoksiriboze na 3’–kraju), a
* na optimalnoj temperaturi, DNK Pol I katalizira ugradnju slobodnih dezoksiribonukleotid–3–fosfata na postojeći oligonukleotidni lanac sa slobodnom –OH–grupom na 3’–kraju, kada je isti vodikovim vezama povezan za matricu.
| |||