Razlika između verzija stranice "Metafaza (mitoza)"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 8:
[[File:Metaphase.jpg|mini|thumb|150px|'''Metafaza'''<br> Hromosomi su poredani u metafaznoj ploči.]]
[[Datoteka:MetaphaseIF.jpg|mini|150px|Ćelija u metafazi]]
U metafazi, [[diobeno vreteno|mitotiskomitotsko vreteno]] je u potpunosti formirano, sa polovima na suprotnim krajevima ćelije. [[Hromosom]]i zauzimaju položaj u '''ekvatorijalnoj ravni'''. "Putovanje" hromosoma u ekvatorijalnu ravan naziva se '''metakineza''', a završava sa obrazovanjem '''ekvatorijalne ili metafazne ravni''', tj. postavljanjem hromosoma u ekvatorijalnu ravan ćelije. Metafazna ravan je zamišljena ravan koja je na jednakoj udaljenosti od oba pola (kraja) vretena. Kinetohore dvije sestrinske hromatide svakog hromosoma se okreću prema suprotnim polovima vretena. Mikrotubule koje su pričvršćene za posebno određenu hromatidu, dolaze sa jednog pola vretena, a mikrotubule pričvršćene za njenu sestrinsku hromatidu dolaze sa suprotnog pola vretena.<ref>Sofradžija A., Berberović Lj., Hadžiselimović R. (2003): Biologija za 2. razred opće gimnazije: 39-41. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-581-0.</ref>
 
U eksperimentalnim uslovima mitoza se može zaustaviti u metafazi izlaganjem ćelija djelovanju kolhicina (derivat biljke mrazovca ''Colchicum autumnale''), što su opisali Blakeslee i Avery 1937. Kolhicin sprečava formiranje diobenog vretena, pa stoga u metafazi mitoze izostaje nakupljanje hromosoma u ekvatorskoj ravni (metafaznoj ploči). Maksimalno kondenzirani hromosomi ostaju raspršeni po ćeliji i stoga ih je lako moguće izbrojati i analizirati njihovu morfologiju. Upravo je otkriće djelovanja i upotreba kolhicina omogućila utvrđivanje tačnog broja hromosoma čovjeka. Tijo i Levan su 1956. radeći sa kulturama fibroblasta ljudskog embrija, utvrdili da diploidni set u ćelijama čovjeka čini 46 hromosoma. Danas je upotreba kolcemida (sintetskog analoga kolhicina) standardna procedura u kliničkoj citogenetici prilikom tretmana ćelija u kulturi za analizu kariotipa.<ref>Ibrulj S., Haverić S., Haverić A. (2008): Citogenetičke metode – Primjena u medicini. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 978-9958-9344-5-2.</ref>
 
==Reference==