Razlika između verzija stranice "Historija Bosne i Hercegovine"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
manji popravak
m pravopis, replaced: jugoslov → jugoslav, Jugoslov → Jugoslav (5)
Red 7:
== Ilirsko doba ==
{{Glavni|Bosna i Hercegovina za vrijeme Ilira}}
Područje današnje Bosne i Hercegovine je naseljeno od doba [[Neolit]]a. U [[Bronzano doba|bronzano doba]], neolitsko stanovništvo su zamijenili [[Iliri]], narod koji je govorio zajednički [[Indoevropski jezici|indoevropski jezik]]. Treba napomenuti nekoliko ilirskih plemena na području današnje Bosne i Hercegovine. Glavni od njih, [[Dalmati]], od kojih je vjerovatno nastala riječ ''[[Dalmacija]]'', su živjeli širom zapadne Bosne, dok su u srednjoj Bosni bili [[Desitijati]].
 
[[Liburni]] su vjerovatno historijski najpoznatije ilirsko pleme na ovim prostorima. Oni su živjeli u sjeverozapadnoj Bosni i bili su čuveni pljačkaši. [[Ardani]] su živjeli južno od Liburna, a [[Antiari]] su živjeli još dalje prema jugu. Druga ilirska plemena koje treba pomenuti su [[Labodi]] i [[Daorsi]]. Migracije [[Kelti|Kelta]] u četvrtom i trećem vijeku prije naše ere su izbacile mnoga ilirska plemena sa bivših teritorija. Ipak, neka keltska i ilirska plemena su se miješali, kao što su [[Skordisci]], mješovito ilirsko-keltsko pleme iz sjevernoistočne Bosne.
 
Prvi sukobi Ilira i Rimskog carstva su se dogodili [[229. p. n. e.|229]]. godine prije naše ere. U [[Ilirski ratovi|Ilirskim ratovima]] koji su trajali od tada do [[219. p. n. e.|219. p. n. e.]], Iliri su izgubili dolinu [[Neretva|Neretve]]. U narednih 200 godina, brojne su bune i ustanci Ilira koji su pod rimskom upravom, i jedan takav ustanak je podignut i [[6]]. godine n. e., u okolini [[Vareš]]a i [[Vranduk]]a (pod vodstvom [[Baton]]a i [[Pines]]a) ali je žestokom akcijom Rimljana ugušen [[9]]. godine n. e. u tako da za vrijeme cara [[Tiberije|Tiberija]] ([[9]]. n. e.), sve ilirske teritorije konačno prelaze pod rimsku upravu.
 
U primorju i uz donji tok rijeke Neretve pa sve do otprilike rijeke Vojuše (Vjosa) u današnjoj centralnoj Albaniji živjeli su [[Ardijejci]], koji su se bavili i plovidbom, za koju su od strane geopolitičkih neprijatelja prvenstveno romanskog i helenskog svijeta, neopravdano nazivani "piratima", iako su vršili presretanje tuđih, mahom rimskih brodova i kola, radi legitimnog naplaćivanja putarine i vodarine kao vida privređivanja.<ref>Bragg, E. Illyrian piracy – ancient endemic or historical construct? Wadham College Oxford, 2005 [http://www.unisa.ac.za/contents/faculties/humanities/classical/docs/DAEDALUSILLYRIAN%20PIRACY.pdf]</ref> Ovo je dokaz da su Iliri bili suvereni na teritoriju današnje regije Bosne, koju tako vodeći istraživači Ilira danas nazivaju ''užom Ilirijom''<ref>Wilkes, J. The Illyrians, Oxford Press, 1996; 2000</ref>.
 
Grčki historičar Strabon (oko 63. p. n. e. – 24. n. e.) navodi Ardijejce kao jedan od tri najjača ilirska naroda, uz Autarijate i Dardance, i kaže da su se ilirske teritorije prostirale od Panonije preko bosanskih planina do zaliva Rhizon (Risan).Ilirski kralj Agron bio je Ardijejac i u vrijeme njegove vladavine kraljevstvo Ilira bilo je najmoćnije, što ne poriču ni grčki ni rimski istoričari. Bio je sin kralja Pleuratusa i vladao je od 250. do 230. godine p. n. e. Pod Agronom, Iliri su bili na vrhuncu svoje vojne moći, i na moru i na kopnu. Niko od susjeda Ilira u to vrijeme nije ni približno bio toliko moćan. Agronovo kraljevstvo se prostiralo većim dijelom historijskog područja Ilirije uključujući i ostrvo Hvar. Ono što je možda i najbitnije u smislu sticanja objektivnije slike o drevnim Ilirima Agronovog kraljevstva je običajno pravo koje je, sudeći po vladavini Agrona, kultivisalo pravičnost kao sistem vrijednosti. Tako je godine 231. p. n. e. Demetrijus II, Makedonski kralj, zatražio vojnu pomoć od Agrona protiv najezde vojno daleko nadmoćnijeg i mnogobrojnijeg napadača - Etolskih Grka. Agron je bez oklijevanja uslišio molbe makedonskog kralja te su Ilirski ratnici natjerali Etolske Grke u bijeg.
 
Uprkos opisu Ardijejaca koji su dali drevni rimski i grčki autori, a koji itekako mogu biti pristrasni i neobjektivni, obzirom da su se Iliri generacijama uspješno opirali asimilaciji od strane drevnih Helena a kasnije i Rimljana, nije teško izmedju redova izvući i nešto objektivniji opis Ilira kao naroda
Red 37:
 
=== Doba Bana Kulina ===
 
 
Želeći poslovnu saradnju sa susjedima, kako i međusobno pripomaganje u ratovima, Ban Kulin [[1189]]. godine sa [[Dubrovačka Republika|Dubrovačkom]] republikom na čelu sa knezom [[Krvaš]]em, sklapa trgovački ugovor. Vrijeme Kulina označilo je potpadanje pod uticaj Bizanta, pa je zemljom uglavnom vladao mir. Skovana je i navodno narodna, a u biti sentimentalna poslovica koja glasi "''za Kulina bana i dobrijeh dana''". Krajem 12. vijeka počinju optužbe da Kulin štiti heretike (tj. nevjernike). To nije odgovaralo papi [[Inocent III|Inocentiju III]] koji je želio uništiti [[Crkva bosanska|Crkvu bosansku]], te poziva ugarsko-hrvatskog kralja na [[križarski ratovi|križarski]] pohod. Uviđajući kakva opasnost prijeti Bosni, [[Ban Kulin]] u prisustvu velikog broja podanika Crkve bosanske pred papinim izaslanikom na [[Bilino polje|Bilinom polju]] kod [[Zenica|Zenice]] [[1203]]. godine javno prihvata učenje Crkve kakvo propovijeda [[Rim]].
Line 49 ⟶ 48:
== Bosansko kraljevstvo ==
{{Glavni|Bosansko kraljevstvo}}
[[Datoteka:BiH,_Radimlja_necropolis_6 Radimlja necropolis 6.jpg|mini|desno|Tragovi vremena iz stare Bosne, stećak Radimlja]]
Dvovlašće u Bosni između bana Stjepana Kotromana i plemićke porodice [[Šubići|Šubić]] se nastavlja i poslije trenutka kada vlast nad dijelovima Bosne, kojima vlada ban [[Stjepan I, ban Bosne|Kotroman]], [[1314]]. godine preuzima njegov sin ban [[Stjepan II Kotromanić]]. Šubići čak pokušavaju potpuno samovoljno prisvojati titulu "ban bosanski" i pretendirati na cjelokupnu teritoriju Bosne, ali ih Stjepan II i u tome ubrzo definitivno sprječava i već [[1322]]. godine izbacuje plemićku porodicu Šubić iz Bosne, te uspostavlja potpunu vlast u Bosni.
 
=== Teritorijalno širenje Bosne ===
Line 66 ⟶ 65:
=== Politička nestabilnost i napadi Osmanlija ===
 
Neposredno poslije Tvrtkove smrti, 1391. godine, novi bosanski kralj postaje Tvrtkov rođak [[Stjepan Dabiša]]. [[1394]]. godine, nakon što u Ugarskoj dolazi na vlast kralj [[Sigismund Luksemburški]], te bosanski kralj Stjepan Dabiša gubi kontrolu nad sjevernim dijelom Hrvatske, [[Slavonija|Slavonije]] i nad dijelovima Dalmacije, koje osvaja novoustoličeni ugarski kralj. Ponovno narastanje opasnosti od Ugarske tjera bosansko plemstvo da za novoga kralja Bosne proglasi [[Stjepan Ostoja|Stjepana Ostoju]], koji je bio veoma prougarski orijentiran. [[1404]]. godine bosansko plemstvo skida sa vlasti prougarski orijentisanog kralja Bosne Stjepana Ostoju, te na njegovo mjesto postavlja probizantijski orijentisanog [[Tvrtko II|Tvrtka II]]., inače izvanbračnog sina kralja Tvrtka I. Ugarski kralj Sigismund Luksemburški povede 50.000 vojnika na Bosnu i u masakru na Doboru [[1408]].pobije skoro cijelu bosansku aristokratiju, nekih 200 porodica među kojima sve generale i admirale. Bivšem kralju Bosne Stjepanu Ostoji daje vojnu pomoć da ovaj ponovo uspostavi svoju vlast [[1409]]. [[1414]]. godine na geopolitičkoj sceni pojavljuje se [[Osmanlijsko carstvo|Osmansko carstvo]]. Ono podržava probizantsko bosansko plemstvo i proglašava da priznaje samo Tvrtka II kao legitimnog kralja Bosne, te ubrzo dolazi do sukoba izmedju Stjepana Ostoje i Ugarske s jedne strane i Tvrtka II. i Osmanskog carstva s druge strane. Stjepan Ostoja i njegovi ugarski pomagači bivaju poraženi u srednjoj Bosni [[1415]]. godine, mada se on nekako održava na vlasti. Poslije njegove smrti njegov sin Stjepan Ostojić postaje kraljem Bosne, da bi konačno [[1420]]. godine kralj Tvrtko II. ponovno preuzeo bosansko prijestolje.
 
=== Propast bosanske države ===
Line 105 ⟶ 104:
{{Glavni|Bosna i Hercegovina u Austrougarskoj}}
[[Datoteka:Sarajevo Tram (1901).png|mini|Tramvaj se prvi put upotrebljava u Evropi u Sarajevu, 1885. godine.]]
 
 
== Doba Kraljevine SHS/Kraljevine Jugoslavije ==
{{Glavni|Bosna i Hercegovina u prvoj Jugoslaviji}}
Poslije [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] Bosna je uključena u kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca koje će kasnije postati [[Kraljevina Jugoslavija]]. U to vrijeme politički život u Bosni je obilježen socijalnim i ekonomskim sukobima oko problema vlasništva posjeda, te stvaranjem više političkih partija. Dominantni ideološki sukob jugoslovenskejugoslavenske države je bio između Hrvatskog regionalizma i Srpskog centralizma, dok su etničke grupe iz Bosne tome prilazile u zavisnosti od ukupne političke atmosfere. Iako je država bila podijeljena na 33 oblasti koje su brisale tradicionalne geografske granice, ipak su Bosanski političari kao što su [[Mehmed Spaho]] osigurali da [[Bosna i Hercegovina]] očuva svoju teritorijalni integritet.
 
Uspostavljenje Kraljevine Jugoslavije [[1929]]. godine donijelo je ponovno povlačenje granica u banate koji su navodno zaobilazili sve etničke i historijske linije, ipak su izbrisale svaki trag Bosanskog entiteta. Poznati dogovor Cvetković-Maček je stvorio Hrvatski banat [[1939]]. koji je praktički bio surova podjela Bosne između Srbije i Hrvatske. Međutim, taj period je obilježen početkom [[Drugi svjetski rat|Drugog sjetskog rata]] već [[1939]]. u Evropi, dok će Jugoslavija postati meta tek poslije 25. marta 1941 kada je pristupila trojnom paktu, ali ubrzo i izašla iz njega kada je izvršen državni udar. To je razbjesnilo [[Hitler]]a koji je obećao potpuno uništenje JugoslovenskeJugoslavenske države, koja je napadnuta 6. aprila 1941.
 
== BiH u okviru NDH i Drugi svjetski rat ==
{{Glavni|Bosna i Hercegovina tokom Drugog svjetskog rata}}
 
Ubrzo nakon što su [[Nacizam|nacističke]] snage osvojile Jugoslaviju, čitava [[Bosna i Hercegovina]] je stavljena pod kontrolu profašističke [[NDH|Nezavisne države Hrvatske]]. Tokom rata vlasti NDH su sistematski protjerivale i ubijala [[Jevreji|Jevrejsko]] i [[Srbi|Srpsko]] stanovništvo. To je ponukalo mnoge Srbe da se pridruže [[Četnici|četničkom]] pokretu, koji je osim početne borbe protiv okupatora, počeo da vrši zločine nad [[Bošnjaci]]ma, većinom u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]].
 
Početkom [[1941]]. JugoslovenskiJugoslavenski [[Komunizam|komunisti]], sa [[Josip Broz|Josipom Brozom]] na čelu, su organizovali multietnični pokret otpora jednostavno nazvani [[Partizani]]. Osim borbe protiv nacističkih snaga, partizani su bili protivnici četnicima. [[25. novembar|25. novembra]] [[1943]]. Antifašističko vijeće Jugoslavije je u [[Jajce|Jajcu]] uspostavilo Bosnu i Hercegovinu kao republiku unutar JugoslovenskeJugoslavenske federacije, sa historijskim granicama koje su datirale još iz Osmanlijskog doba. Od 1943. godine i Saveznici počinju podržavati partizane, a četnici od tada gube svaku vanjsku podršku. Od tada partizani ostvaruju nekoliko vojnih uspjeha, i na kraju bivaju najuspješnija protiv-gerilska grupa koja će do kraja rata osloboditi čitavu Jugoslaviju. Završetkom rata, već [[1946]]. se usvaja novi ustav koji službeno priznaje Bosnu i Hercegovinu kao republiku u novoj JugoslovenskojJugoslavenskoj državi.
 
== Doba socijalističke BiH u okviru Jugoslavije ==
{{Glavni|Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina}}
 
Po [[AVNOJ]]-skim dogovorima i [[SFRJ|jugoslavenskim]] [[ustav]]ima definisana kao srpska, hrvatska i bošnjačka (tada muslimanska) zajednička teritorija, nedjeljiva po principima [[Historija|historijskih]] činjnica postojanja bosanske države definisana je država Bosna i Hercegovina kao jedna od 6 sastavnih federalnih jedinica socijalističke Jugoslavije pod nazivom ''Narodna Republika Bosna i Hercegovina'', a kasnije ''Socijalistička Republika Bosne i Hercegovine''. Ovaj period je stvarao današnju Bosnu i Hercegovinu u okvirima današnji granica koje je dobila po dogovorima na zasjedanjima AVNOJ-a. Priznata je kao najrazličitija republika u okviru Jugoslavije.
 
Imala je svoj specifikum jer je u svom sastavu imala tri glavna slavenska naroda i ostale svoje građane. [[Josip Broz]] je često naglašavao da je "Bosna nedjeljiva te da je ona isto i srpska i hrvatska i muslimanska". Na tim principima Bosna i Hercegovina postoji i danas i svi njeni patrioti se bore za nedjeljivu jedinstvenu BiH gdje je moguć suživot njenih naroda kao Bosanaca i Hercegovaca. Svoj najveći industrijski procvat je doživjela baš u ovom periodu. Zbog tog su se i na njenom grbu nalazili fabrički dimnjaci kao simbol moderne BiH temeljene na [[Industrija|industrijskom]] razvoju. Iako je ovo bio težak period za BiH kao državu s dalekosežnom bosanskom tradicijom, što su uživale ponajviše Srbija i Hrvatska, ipak je ovo bilo veoma pozitivno vrijeme za BiH jer se nikad nije razmišljalo o njenoj podjeli, pa makar unutar SFRJ, nije imala komplikovanu administrativnu podjelu, jednostavno je bila podjeljena na općine kao i ostale jugoslavenske republike.
Line 135 ⟶ 133:
Nakon održanog referenduma, dana [[29. februar]]a [[1992]]. godine, koga bosanski Srbi bojkotuju, Bosna i Hercegovina proglašava [[nezavisnost]], nako čega Srbija preko [[JNA]] i paravojnih trupa uz svesrdnu pomoć [[bosanski Srbi|bosanskih Srba]] kreće u otvorenu agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Nešto ranije JNA je totalno uništila selo [[Ravno]] u [[Trebinje|trebinjskoj općini]]. Kao zvaničan datum agresije uzima se [[5. april]]a [[1992]]. godine, kad je ubijena [[Suada Dilberović]] od strane srpskih snajperista na Vrbanja mostu zajedno sa [[Olga Sučić|Olgom Sučić]], za vrijeme mirnih protesta na ulicama [[Sarajevo|Sarajeva]], iako je faktički [[agresija]] mnogo ranije započela. Već u [[juni|junu]] [[1992]]. Republika [[Hrvatska]] se uključuje u agresiju na Bosnu i Hercegovinu i ubija i zlostavlja [[Bošnjaci|Bošnjake]] a i [[bosanski Srbi|Srbe]], o čemu nedvosmisleno svjedoče stenogrami [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]] o podjeli Bosne i Hercegovine, koji su dokazni materijal [[Haško tužilaštvo|Haškog tužilaštva]].
 
[[JugoslovenskaJugoslavenska Narodna Armija]], zajedno sa paravojnim vlastima bosanskih Srba, opkoljava [[glavni grad]] Bosne i Hercegovine, [[Sarajevo]], i drži ga u [[opsada|opsadi]] preko 1300 dana, što je najduža opsada u historiji ratovanja. Mnogi bosanski [[grad]]ovi su okupiranu na samom početku agresije: [[Foča]], [[Višegrad]], [[Bijeljina]], [[Banja Luka]], [[Prijedor]], [[Doboj]], a u njima srpske vojne formacije masovno ubijaju i zlostavljaju [[Bošnjaci|Bošnjake]] i [[bosanski Hrvati|Hrvate]]. Istovremeno na teritoriju pod kontrolom [[HVO]]-a dolazi do terora hrvatskih snaga nad [[Bošnjaci]]ma, pogotovo u [[Mostar]]u, [[Travnik]]u, [[Livno|Livnu]], [[Ljubuško]]m, [[Čapljina|Čapljini]], [[Gornji Vakuf|Gornjem Vakufu]]. U [[jesen]] [[1993]]. godine [[Fikret Abdić]] vrši [[secesija|secesiju]] prostora općine [[Velika Kladuša]], uspostavlja autonomiju i vrši teror nad neistomišljenicima. Ipak pred kraj rata bosanska vojska uspijeva nadmašiti autonomaške snage i vratiti teritorij zauzetih područja kladuške autonomije.
 
Pred kraj agresije na Bosnu i Hercegovinu, srpska vojska je uz direktnu pomoć [[Beograd]]a i specijalne jedinice MUP-a Srbije pod nazivom "Škorpioni", kao i drugih formacija DB-a Srbije, u [[Srebrenica|Srebrenici]] počinila [[genocid]] nad nevinim civilnim bošnjačkim stanovništvom. 12.000 ljudi se vodi kao nestalo, a spisak ubijenih koji nije konačan danas broji 8.106 imena.
Line 166 ⟶ 164:
 
== Vanjski linkovi ==
 
*[http://www.iis.unsa.ba/ Institut za historiju, Sarajevo]
*[http://alen.appspot.com/Bosnia.html Historija Bosne] - Na sajtu se nalazi e-knjiga "Poviest Bosne do propasti kraljevstva", 1882., V.Klaić.