Razlika između verzija stranice "Aleksandar Veliki"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Picture in higher resolution
m pravopis, replaced: korišćen → korišten
Red 5:
U mladosti, Aleksandra je podučavao filozof [[Aristotel]] do njegove 16. godine. Kada je naslijedio svog oca na prijestolju 336. prije nove ere, nakon ubistva Filipa, Aleksandar je naslijedio snažno carstvo i iskusnu vojsku. On je proglašen [[Korintska liga|vojskovođom Grčke]] i iskoristio je ovaj čin za pokretanje vojnih planova širenja njegovog oca. Izvršio je invaziju 334. prije nove ere na [[Achaemenid carstvo]], zauzevši [[Mala Azija|Malu Aziju]], započevši [[Ratovi Aleksandra velikog|niz kampanja]] koje su trajale deset godina. Aleksandar je slomio moć Perzije u nizu odlučujućih bitki, posebno u borbama kod [[Bitka kod Isa|Isa]] i [[Bitka kod Gaugamela|Gaugamela]]. On je kasnije svrgnuo Perzijskog kralja [[Darije III|Darija III]] i osvojio čitavo [[Achaemenid carstvo|Prvo Perzijsko carstvo]]. U tom trenutku, njegovo carstvo se protezalo od [[Jadransko more|Jadranskog mora]] do [[rijeka Ind|rijeke Ind]].
 
U nastojanju da stigne do "kraja svijeta i velikog vanjskog mora", on je napao Indiju 326. prije nove ere, ali je na kraju prisiljen da se vrati na zahtjev svojih vojnika. Aleksandar je umro u [[Babilon|Babilonu]]u 323. prije nove ere, u gradu u kojem je planirao kampanju koja bi počela invazijom na Arabiju. U godinama nakon njegove smrti, niz građanskih ratova pocijepao je carstvo, što je rezultiralo stvaranjem nekoliko država u kojima su vladali [[dijadosi]], Aleksandrovi preživjeli generali i nasljednici.
 
Aleksandrovo naslijeđe uključuje kulturnu difuziju koju su izvršila njegova osvajanja, kao što je grčko-budizam. Osnovao je dvadesetak gradova koji nose njegovo ime, najpoznatiji je [[Aleksandrija]] u Egiptu. Njegove gradove su naseljavali grčki kolonisti, a samim time su širili [[grčka kultura|grčku kulturu]] na istoku što je rezultiralo novom helenističkom civilizacijom, čiji su aspekti bili vidljivi u tradiciji Bizantije sredinom 15. stoljeća i istočne Anadolije do 1920. godine. Aleksandar je postao legendaran kao klasični heroj, a karakteristike su istaknute u historiji, grčkim mitovima i ne-grčkim kulturama. On je postao mjera na osnovu kojeg vojni lideri porede sebe, a u [[vojna akademija|vojnim akademijama]] širom svijeta još se uvijek uče njegove taktike.
 
Njegovo naslijeđe često ga ubraja među najbolje svjetske ličnosti svih vremena, zajedno sa njegovim učiteljem [[Aristotel|Aristotelom]]om.
 
== Rani život ==
 
=== Rođenje i djetinjstvo ===
Aleksandar je rođen šestog dana starogrčkog mjeseca [[Hekatombaion|Hekatombaiona]]a, koji odgovara 20. julu 356. prije nove ere, u [[Pella|Pelli]], glavnom gradu [[kraljevina Makedonija|kraljevine Makedonije]]. Bio je sin kralja Makedonije, [[Filip II Makedonski|Filipa II]], i njegove četvrte supruge, [[Olimpija|Olimpije]], kćerke [[Neoptolemus I|Neoptolemusa I]], kralja [[Epir|Epira]]a. Iako je Filip imao osam žena, Olimpija je bila njegova glavna supruga već neko vrijeme, vjerovatno kao rezultat rađanja Aleksandra.
 
Nekoliko legendi okružuje Aleksandrovo rođenje i djetinjstvo. Prema starogrčkom biografu [[Plutarh|Plutarhu]]u, Olimpija je, uoči konzumacije braka sa Filipom, sanjala da joj je utrobu udario grom, uzrokujući plamen koji se širio "nadaleko i naširoko" prije nego što se ugasio. Negdje nakon vjenčanja, Filip je rekao da je vidio sebe, u snu, kako osigurava utrobu svoje supruge, pečatom na kojem je ugravirana slika lava. Plutarh je ponudio razne interpretacije tih snova: da je Olimpija bila trudna prije braka, što ukazuje zatvaranjem njene utrobe; ili da je Aleksandrov otac bio [[Zeus]].
 
Na dan kad je Aleksandar rođen, Filip se pripremao za opsadu na grad [[Potidea]] na poluotoku [[Halkidici]]. Istog dana, Filip je primio vijest da je njegov general [[Parmenion]] porazio kombinovanu [[ilirija|ilirsku]] vojsku, i da su njegovi konji pobijedili na [[Antičke Olimpijske igre|Olimpijskim igrama]]. Također je na taj dan [[hram Artemide]] u [[Efez|Efezu]]u, jedno od [[sedam čuda antičkog svijeta|sedam svjetskih čuda]], spaljen. To je navelo Hegesiasa od Magnesia da kaže da je spaljen, jer [[Artemida]] nije bila prisutna, prisustvujući rođenju Aleksandra. Takve legende možda su se pojavile kada je Aleksandar postao kralj, a možda i na njegov poticaj, da se pokaže da je on bio nadčovjek i predodređen za velike stvari od začeća.
 
U njegovim ranim godinama, Aleksandra je čuvala Lanike, sestra Aleksandrovog budućeg generala [[Cleitus Crni|Cleitusa Crnog]]. Kasnije su Aleksandra podučavali strogi [[Leonidas]], rođak njegove majke, i Filipov general [[Lizimah]]. Aleksandar je podizan kao i svi plemeniti makedonski mladići, učeći ga da čita, jaše, bori i lovi.
Red 25:
 
=== Adolescencija i obrazovanje ===
Kada je Aleksandar navršio trinaest godina, Filip je započeo potragu za [[tutor|tutorom]]om, i razmatrali su se akademici [[Isokrat]] i [[Speusip]], ali su oni u pismu podnijeli ostavke na tu dužnost. Na kraju, Filip je izabrao [[Aristotel|Aristotela]]a i obezbjedio mu učionicu u hramu Nimfe u [[Mieza|Miezu]]. U zamjenu za učenje Aleksandra, Filip se složio da obnovi Aristotelov rodni grad [[Stageira|Stageiru]], kojeg je razorio Filip, i da ga ponovo nasele svi bivši građani koji su bili robovi, i oni koji su bili u izgnanstvu.
 
Mieza je bila kao internat za Aleksandra i djecu makedonskih plemića, kao što su [[Ptolomej I|Ptolomej]], [[Hephaistion]] i [[Casander]]. Mnogi od ovih studenata će postati njegovi prijatelji i budući generali. Aristotel je predavao Aleksandru i njegovim drugovima medicinu, filozofiju, moral, religiju, logiku i umjetnost. Pod Aristotelovim tutorstvom, Aleksandar je razvio strast za [[Homer|Homerovim]]ovim djelima, a posebno [[Ilijada|Ilijadu]]; Aristotel mu je dao kopiju knjige, koju je Aleksandar kasnije čitao u svojoj kampanji.
 
== Filipov nasljednik ==
Red 34:
Glavni članci: [[Filip II Makedonski]] i [[Uspon Aleksandra Velikog]]
 
U 16. godini, Aleksandrovo obrazovanje kod Aristotela se završilo. Filip je ratovao protiv [[Bizantium|Bizantiuma]]a, ostavljajući Aleksandra kao [[regent|regenta]]a i [[nasljednik|nasljednika]]a. Tokom Filipovog odsustva, [[Trakija (regija)|tračanin]] [[Maedi]] se pobunio protiv Makedonije. Aleksandar je odgovorio brzo, zauzimajući njegovu teritoriju. Zatim je kolonizovao Grcima, i osnovao grad po imenu [[Aleksandropolis]].
 
Nakon povratka, Filip je poslao Aleksandra sa malom vojskom da savlada pobunu u južnoj [[Trakija (regija)|Trakiji]]. Kompanjom protiv grčkog grada [[Perinthus|Perinthusa]]a, Aleksandar se dokazao tako što je spasio oca. U međuvremenu, grad [[Amfisa]] je zauzeo zemljište koje pripada svetilištu [[Apolon|Apolona]]a u [[Delfi|Delfima]]ma, a Filip je vidio priliku da dodatno proširi teritoriju. Iako je bio zauzet u Trakiji, on je naredio Aleksandru da prikupi vojsku za kampanju u Grčkoj. Zabrinut da ne intervenišu druge grčke države, Aleksandar je vojsku izmjestio tako da su oni mislili da se priprema za napad na Iliriju. Tokom ovog previranja, Iliri su napali Makedoniju, samo da bi odbili Aleksandra.
 
Filip i njegova vojska su se pridružili Aleksandru 338. p.n.e., i zajedno su marširali na jug kroz [[Termopil]], zauzimajući ga nakon tvrdoglavog otpora od strane Tebanskog garnizona. Zatim su zauzeli grad [[Elatea]], koja je udaljena samo dan marša od Atine i Tebe. Atinjani, na čelu sa [[Demosten|Demostenom]]om, su zatražili savez sa Tebom protiv Makedonije. I Atina i Filip su poslali ambasadore u Tebu kako bi je privukli na svoju stranu, ali je Teba prije stala na stranu Atine. Filip maršira na Amphissu, hvata plačenike koje je tamo poslao Demosten i prihvaća predaju gradu. Filip se zatim vraća u Elateu, i šalje konačnu ponudu mira sa Atinom i Tebom, ali ga one odbacuju.
 
Kada je Filip zamarširao na jug, njegovi protivnici su ga blokirali u blizini Chaeronea. Kada je započela [[bitka kod Chaeronea]], Filip je zapovijedao s desne strane a Aleksandar s lijeve strane, u pratnji sa Filipovim pouzdanim generalima. Prema drevnim izvorima, dvije strane su se ravnomjerno borile neko vrijeme. Filip je namjerno naredio svojim vojnicima da se povuku, računajući da će ga neprovjereni atinski hopliti slijediti, čime će razrijediti svoju liniju. Aleksandar je bio prvi koji je razbio Tebansku liniju, a slijedili su ga Filipovi generali. Nakon što su oštetili neprijateljsku koheziju, Filip je naredio svojim trupama da ih pritisnu naprijed i da ih unište. Tada su Atinjani izgubili, a Tebanci su bili okruženi. Pošto su se borili sami, bili su poraženi.
Red 45:
 
=== Izgnanstvo i povratak ===
Kada se Filip vratio u Pellu, zaljubio se i oženio se [[Cleopatra Eurydice|Cleopatrom Eurydice]], nećakom njegovog generala [[Atalus|Atalusa]]a. Tim brakom je Aleksandrova pozicija nasljednika bila manje sigurna, jer svaki sin Cleopatre Eurydice bi bio potpuni makedonski nasljednik, dok je Aleksandar bio samo napola makedonac. Tokom vjenčanja, pijani Attalus je javno molio bogove da njegova nećaka rodi legitimnog nasljednika.
 
:''Na vjenčanju Cleopatre, koja je bila puno mlađa od Filipa, njen pijani ujak je javno molio bogove da njegova nećaka rodi zakonitog nasljednika Makedonskog kraljevstva. Ovo je tako zaritiralo Aleksandra, koji je bacio jednu čašu na njegovu glavu, "Ti, zlikovče", rekao je, "šta, jesam li kopile?" Zatim je Filip, uzimajući dio čaše, ustao i krenuo prema sinu; ali srećom za njih obojicu, ili zbog njegovog ishitrenog bijesa, ili što je bio pijan od vina, okliznuo se, tako da je pao na pod. Zatim ga je Aleksandar prekorno izvrijeđao: "Vidite li", rekao je on, "čovjeka koji vrši pripreme da pređe iz Europe u Aziju, a prevrnu se u prolazu sa jedne stolice na drugu."'' - Plutarh, opis svađe na Filipovom vjenčanju.
 
Aleksandar je pobjegao iz Makedonije sa svojom majkom, sakrivši se kod njenog brata, kralja Epira [[Aleksandar I, kralj Epira|Aleksandra I ]]<nowiki/>u [[Dodona|Dodoni]]. On je nastavio za Iliriju, gdje je zatražio utočište kod Ilirskog kralja i bio tretiran kao gost, uprkos tome što ih je porazio u borbi nekoliko godina ranije. Međutim, čini se da Filip nikad nije imao namjeru da se odrekne svog politički i vojno obučenog sina. Aleksandar se vratio u Makedoniju nakon šest mjeseci zahvaljujući naporima porodičnog prijatelja, [[demaratus|DemaratusuDemaratus]]u, koji je posredovao između dvije strane.
 
Slijedeće godine, Perzijski namjesnik (guverner) Caria, Pixodarus, ponudio je svoju najstariju kćerku Aleksandrovom polubratu, Filipu Arrhidaeusu. Olimpija i nekoliko Aleksandrovih prijatelja su sugerisali Filipu da istraži koji cilj ima Perzijski namjesnik. Aleksandar je reagovao šaljući glumca, Thessalusa Korintskog, koji je rekao Pixodarusu da on ne bi trebao nuditi ruku svoje kćerke nezakonitom sinu, već Aleksandru. Kada je Filip čuo za ovo, zaustavio je pregovore i izgrdio Aleksandra koji je želio da se oženi Pixodarusovom kćerkom, objašnjavajući da želi bolju mladu za njega. Filip je poslao u egzil četiri Aleksandrova prijatelja, Harpalusa, Nearchusa, Ptolomeja i Erigylusa, a Korinćanina je bacio u lance.
Red 56:
 
=== Stupanje na prijesto ===
336. prije nove ere, dok je u Aegaei prisustvovao vjenčanju svoje kćerke [[Kleopatra Makedonska|Kleopatre]] i Olimpijinog brata, [[Aleksandar I, kralj Epira|Aleksandra I]], Filip je ubijen od strane svog tjelohranitelja [[Pausanias|Pausaniasa]]a. Kad je Pausanias pokušao pobjeći, sapleo se preko vina i ubijen je od strane svojih progonitelja, uključujući i dva Aleksandrova druga, [[Perdikas|Perdikasa]]a i [[Leonatus|Leonatusa]]a. Aleksandar je proglašen kraljem od strane plemića i vojske u 20. godini.
 
=== Konsolidacija moći ===
Red 63:
Atalus je u to vrijeme razgovarao sa Demostenom, kako bi pobjegao u Atinu. Attalus je u prošlosti jako vrijeđao Aleksandra, a nakon Kleopatrinog ubistva, Aleksandar je smatrao da je previše opasno da ga ostavi živog. Aleksandar je jedino poštedio Arhidaeusa.
 
Vijest o smrti Filipa natjerala je mnoge države u pobunu, uključujući i Tebu, Atinu, Tesaliju i tračanska plemena sjeverno od Makedonije. Kada je vijest o pobuni stigla do Aleksandra, on je brzo odgovorio. Iako su mu savjetovali da koristi diplomatiju, Aleksandar je sa 3.000 makedonskih konjanika krenuo na jug prema Tesaliji. Našao je Tesalijsku vojsku koja je zaokupirala prolaz između [[planina Olimp|planine Olimp]] i [[planina Osa|planine Osa]], i naredio svojim ljudima da pređu preko planine Osa. Kada se Tesalijska vojska probudila sutradan, pronašla je Aleksandra okružena njegovom vojskom sa svih strana, odmah se predala i pridružila se njegovim snagama. On je zatim nastavio prema jugu ka [[Peloponez|Peloponezu]]u.
 
Aleksandar je zaustavljen na Termopilu, gdje je priznat kao vođa Korintske lige prije nego što je krenuo prema [[Korint|Korintu]]u. Atina je sklopila mir i Aleksandar je pomilovao pobunjenike. Poznati [[Diogen i Aleksandar|susret između Aleksandra i Diogena]] se desio tokom boravka Aleksandra u Korintu. Kada je Aleksandar pitao Diogena šta može učiniti za njega, filozof je podrugljivo zatražio od Aleksandra da stane malo u stranu, čime je blokirao sunčevu svjetlost. Ovaj odgovor očito je oduševio Aleksandra, koji je rekao: "Uistinu, ako ikad ne budem htio da budem Aleksandar, volio bih da budem Diogen". U Korintu, Aleksandar je uzeo naslov Hegemon (vrhovni komandant) i, poput Filipa, imenovan je za komandanta nadolazećeg rata protiv Perzije.
 
=== Balkanska kampanja ===
Glavni članak: [[Balkanska kampanja Aleksandra Velikog]]
 
Prije prelaska u Aziju, Aleksandar je htio da zaštiti svoju sjevernu granicu. U proljeće 335. prije nove ere, on je suzbio nekoliko pobuna. Krenuvši iz [[Amphipolis|Amphipolisa]]a, on je otputovao na istok u zemlju "nezavisnih Tračana", i na [[planina Haemus|planini Haemus]], makedonska vojska je napala i porazila tračke snage. Zatim su makedonci umarširali u državu [[Tribali]], i porazili njihovu vojsku u blizini rijeke Luginus (pritoka Dunava). Aleksandar je došao nakon tri dana na [[Dunav]], susrevši pleme [[Geti]] na suprotnoj strani. Prelazeći rijeku tokom noći, on ih je iznenadio i prisilio njihovu vojsku da se povuče nakon prvog okršaja sa konjanicima.
 
Tada je Aleksandru stigla vijest da su Cleitus, kralj Ilirije, i kralj Taulanta, Glaucias, digli otvorenu pobunu protiv njegove vlasti. Marširajući zapadno u Iliriju, Aleksandar je porazio njihovu vojsku, zbog čega su dva vladara pobjegla sa svojim trupama. Sa ovim pobjedama, on je osigurao svoju sjevernu granicu.
 
Dok je Aleksandar vodio kampanju na sjeveru, Tebanci i Atinjani su se ponovo pobunili. Aleksandar je odmah krenuo na jug. Dok su drugi gradovi ponovo oklijevali, Teba je odlučila da se bori. Tebanski otpor bio je neefikasan, i Aleksandar je sravnio grad i podijelio njegovu teritoriju sa okolnim gradovima. Kraj Tebe naježio je Atinu, koja je ostavila sve Grke na miru. Aleksandar ih je zatim natjerao na Azijsku kampanju, ostavljajući [[Antipater|Antipatera]]a kao regenta.
 
== Osvajanje Perzijskog carstva ==
Red 84:
Aleksandrova vojska je prešla [[Dardaneli|Dardanele]] 334. p.n.e. i brojala je 48.100 vojnika, 6.100 konjanika i flotu od 120 brodova s posadom koja je brojala 38.000 ljudi, uglavnom iz Makedonije i raznih grčkih gradova-država, i plaćenika koji su došli iz [[Trakija (regija)|Trakije]], [[Panonija|Panonije]] i [[Ilirija|Ilirije]]. On je pokazao svoju namjeru da osvoji cijelo Perzijsko carstvo bacajući koplje na azijsko tlo rekavši da je prihvatio Aziju kao poklon od bogova. Ovo je pokazalo Aleksandrovu želju za borbom, za razliku od želje njegovog oca za diplomatijom.
 
Nakon početne pobjede protiv Perzijskih snaga u [[bitka kod Granika|bici kod Granika]], Aleksandar je prihvatio predaju Perzijskog pokrajinskog grada [[Sard|Sarda]]a; zatim je nastavio pohod prema obali [[Jonsko more|Jonskog mora]]. Iako je Aleksandar vjerovao u svoje božansko pravo, on je porodice umrlih vojnika nagradio velikodušno: "Rodbini svog palog borca, Aleksandar daje oslobođenje od oporezivanja i javne službe". Bez obzira da li su to bili njegovi ratnici ili perzijske snage koji su mu se suprostavili, Aleksandar je odlučio da poštuje one koji su poginuli. On je čak otišao toliko daleko da je postavio statue u čast na te ljude. Mada to nije direktno utjecalo na kulturu, Perzijanci nisu osjećali potrebu za pobunom i prema Aleksandru su postupali sa dužnim poštovanjem. Na Halicarnasusu, u Carii, Aleksandar je uspješnoj vodio prvi od mnogih [[opsada]], na kraju prisiljavajući svoje protivnike, plaćeničkog kapetana Memnona sa Rodosa i perzijskog [[namjesnik|namjesnika]]a Carie, [[Orontobates|Orontobatesa]]a, da se povuku morskim putem. Aleksandar je ostavio Cariu Adi, kojeg je Aleksandar usvojio.
 
Iz Halicarnasusa, Aleksandar je nastavio preko planine Lucija i Pamfilijan ravnicom, zauzimajući sve primorske gradove koji su bili perzijske pomorske baze. Pošto od Pamfilije nema velikih luka, Aleksandar je prešao na unutrašnjost. Kod [[Termesos|Termesosa]]a, Aleksandar je zauzeo grad [[Pisidija|Pisidiju]]. U drevnom Frigijskom glavnom gradu [[Gordium|Gordiumu]]u, Aleksandar je "otkopčao" do tada nerješiv [[Gordijev čvor]], u kojem je pisalo da očekuje budućeg "kralja Azije".
 
=== Levant i Sirija ===
Red 95:
Aleksandar Veliki, iako je bio velikodušan čovjek, na kraju je prepoznao moć koju je imao da pobijedi neprijatelja u ratu. Nakon opsade Tira 332. p.n.e. neprijatelj je poražen, Darije nije htio da se bezuslovno preda, ali je Aleksandar postao nemilosrdan. Shvatio je da ima kontrolu i da može dobiti još mnogo toga. Darije je time bio prisiljen da se vrati. Ovaj put je ponuda bila impresivna. Darije je ponudio sve teritorije do rijeke Eufrat, kolosalnu otkupninu od 300.000 talenata za svoju porodicu i ruku svoje najstarije kćerke. Ova nova promjena u diplomatskim odnosima izazvala je paniku među liderima okolnih zemalja, jer su se bojali sličnog poraza. To je navelo neke barbare da jednostavno abdiciraju zbog Aleksandra, kako bi izbjegli sigurnu smrt.
 
Aleksandar je nastavio zauzimajući [[Drevna Sirija|Siriju]] i veći dio obala [[Levant|Levanta]]a. Naredne godine, 332. p.n.e., bio je prisiljen da napadne [[Tir]], kojeg je zarobio nakon duge i teške opsade. Aleksandar je izmasakrirao sve vojno sposobne muškarce, a žene i djecu je prodao u roblje.
 
=== Egipat ===
Red 102:
Kada je Aleksandar uništio Tir, većina gradova na putu do Egipta je brzo kapitulirala, osim [[Gaza (grad)|Gaze]]. Uporište Gaze je dobro čuvano i sagrađeno na brdu, zahtijevajući opsadu. Aleksandar je krenuo prema gradu samo da bi se susreo sa iznenađujućim otporom i utvrđenjem. Kada su mu inžinjeri istakli da zbog visine nasipa osvajanje izgleda nemoguće, to je sve više ohrabrilo Aleksandra na pokušaj. Nakon tri neuspješna napada, uporište je palo, ali je Aleksandar zadobio ozbiljnu ranu na ramenu. Kao i u Tiru, vojno sposobni muškarci su ubijeni, a žene i djeca su prodati u roblje.
 
Jerusalem je otvorio svoja vrata predajući se, i prema [[Josif|Josifu]]u, Aleksandar je dobio [[knjigu Danijela|knjigu Danijelovog]] proročanstva, poglavlje 8, koje opisuje moćnog grčkog kralja koji će osvojiti Perzijsko carstvo. On je poštedio Jerusalem i nastavio prema jugu u Egipat.
 
Aleksandar je stigao u Egipat 332. p.n.e., gdje je bio smatran kao osloboditelj. On je proglašen novim "Gospodarem svijeta" i sinom boga [[Amon|Amona]]a u [[proročište|proročištu]] kod Siva oaze u libijskoj pustinji. Od tada, Aleksandar se često naziva Zeus-Amon, a na kovanicama je prikazan sa ukrašenim ovnovim rogovima kao simbol njegovog božanstva. Za vrijeme svog boravka u Egiptu, on je osnovao grad [[Aleksandrija|Aleksandriju]], koja će postati prosperitetni glavni grad [[Ptolomejsko carstvo|Ptolomejskog carstva]] nakon njegove smrti.
 
=== Asirija i Babilon ===
Dodatne informacije: [[Bitka kod Gaugamela]]
 
Napuštajući Egipat 331. p.n.e., Aleksandar je marširao prema istoku u [[Mezopotamija|Mezopotamiju]] (sada [[Irak]]) i ponovo je porazio Darija, u bici kod Gaugamela. Darije je još jednom pobjegao sa bitke, i Aleksandar ga je jurio sve do [[Arbel|Arbela]]a. Gaugamela je bio konačni i odlučujući susret između njih dvojice. Darije je pobjegao preko planina u [[Ecbatan]] (moderni [[Hamedan]]), dok je Aleksandar osvojio [[Babilon]].
 
=== Perzija ===
Red 119:
 
=== Pad carstva i istok ===
Aleksandar je zatim jurio Darija, prvo u Mediji, a zatim u Partiji. Perzijski kralj više nije kontrolirao svoju sudbinu, i bio je zarobljen od strane [[Besus|Besusa]]a, njegovog namjesnika u [[Baktrija|Baktriji]] i rođaka. Kada mu se Aleksandar približio, Besus je sa svojim ljudima smrtno izbo velikog kralja Perzije, a zatim se izjasnio kao Darijev nasljednik Artakserks V, prije nego što se povukao u centralnu Aziju gdje je pokrenuo gerilsku kampanju protiv Aleksandra. Aleksandar sahranjuje Darija u njegov kraljevski grob. Tvrdio je da, dok je bio na samrti, ga je Darije imenovao za svoga nasljednika Achaemenid carstva. Smatra se da je Achaemenid carstvo palo sa Darijem.
 
Aleksandar je smatrao Besusa uzurpatorom i krenuo je da ga porazi. Ova kampanja, u početku protiv Besusa, pretvorila se u obilazak centralne Azije. Aleksandar je osnovao niz novih gradova, sve pod nazivom Aleksandrija, uključujući i moderni [[Kandahar]] u Afganistanu, i Aleksandrija Eschate u današnjem [[Tadžikistan|Tadžikistanu]]u. Kampanja je Aleksandra odvelo kroz [[Medija|Mediju]], [[Partija|Partiju]], [[Arija|Ariju]] (zapadni Afganistan), [[Drangijana|Drangijanu]], [[Arachosija|Arachosiju]] (južni i centralni Afganistan), [[Baktrija|Baktriju]] (sjeverni Afganistan) i [[Skitija|Skitiju]].
 
Spitamenes, koji je bio perzijski namjesnik u Sogdijani, 329. p.n.e. izdao je Besusa i predao ga [[Ptolomej I|Ptolomeju]], jednom od pouzdanih Aleksandrovih drugova, i Besus je pogubljen. Međutim, kada je, kasnije, Aleksandar bio na rijeci Jaksartes gdje se bavio upadom nomadske vojske, Spitamenes je podigao pobunu u Sogdijani. Aleksandar je porazio Skite u bici na rijeci Jaksartes i odmah pokrenuo kampanju protiv Spitamenesa, pobijedivši ga u bici kod Gabaija. Nakon poraza, Spitamenesa su ubili njegovi ljudi i proglašen je mir.
Red 128:
Tokom ovog perioda, Aleksandar je uzeo perzijsku titulu "Kralj kraljeva" (Shahanshah) i usvojio je neke elemente perzijskog odijevanja i običaja, posebno običaj [[proskineza]], simboličko ljubljenje ruke, kako bi perzijancima pokazao njihovu društvenu superiornost. Grci su smatrali ovaj gest kao provincijsko božanstvo i vjerovali su da Aleksandar želi da sebe prikaže kao boga. To ga je koštalo podrške svojih zemljaka, i on je na kraju odustao od toga.
 
Priče o njegovom načinu života prenio mu je jedan od njegovih oficira, [[Philotas]], koji je pogubljen zbog toga što je obavijestio Aleksandra. Smrt Philotasa automatski je zahtijevala smrt njegovog oca, i zbog toga je [[Parmenion]], koji je imao zadatak da čuva trezor u [[Ecbatan|Ecbatanu]]u, ubijen kako bi se spriječio pokušaj osvete. Aleksandar je lično ubio čovjeka koji mu je spasio život na Granicusu, Cleiutusa Crnog, tokom nasilne pijane svađe u Macarandi (današnji [[Samarkand]] u [[Uzbekistan|Uzbekistanu]]u), u kojoj je Cleitus optužio Aleksandra da je napravio nekoliko grešaka, a posebno, da je zaboravio makedonski način života i da je prešao na korumpirani orijentalni način života.
 
Kasnije, u kampanji po centralnoj Aziji, opet su otkrivene priče o njegovom načinu života. Njegov službeni historičar, [[Kalisten]], je bio upleten u ovu priču; međutim, historičari još nisu postigli konsunzus o ovome. Kalisten je pao u nemilost zbog pokušaja da se opet uvede proskineza.
 
=== Makedonija u Aleksandrovom odsustvu ===
Kada je Aleksandar krenuo u Aziju, on je postavio svog generala [[Antipater|Antipatera]]a, iskusnog vojnog i političkog lidera i Filipovu "staru gardu", koji su vodili red u Makedoniji. Aleksandrovo uništenje Tebe osiguralo je da Grčka bude mirna u njegovom odsustvu. Jedini izuzetak je bio poziv spartanskog kralja [[Agis III|Agisa III]] na ustanak 331. p.n.e., koga je Antipater porazio i ubio u bici kod Megalopolisa slijedeće godine. Antipater je odlučio da spartance kazni zajedno sa Korintskom ligom, koju je odgodio Aleksandar, koji je odlučio da ih pomiluje. Tu je bilo i znatnog trvenja između Antipatera i Olimpije, a svaki od njih se žalio Aleksandru.
 
Općenito, Grčka je uživala u periodu mira i prosperiteta tokom Aleksandrove kampanje u Aziji. Aleksandar je slao ogromne sredstva iz njegovih osvajanja, koja su stimulisala ekonomiju i povećala trgovinu širom njegovog carstva. Međutim, Aleksandar je konstantno zahtijevao nove snage i migracije makedonaca po cijelom njegovom carstvu osiromašili su makedonsku radnu snagu, koja je značajno oslabila u godinama nakon Aleksandra, i na kraju dovela do njegove potčinjenosti Rimu.
Red 141:
 
=== Invazija na Indijski potkontinent ===
Nakon smrti [[Spitamenes|Spitamenesa]]a i njegove žene Roksane (Roshanak u Baktriji), i cementiranjem odnosa sa svojim novim satrapima, Aleksandar je krenuo prema Indijskom potkontinentu. On je pozvao sve starješine bivše satrapije Gandhara, koja je bila na sjeveru današnjeg [[Pakistan|Pakistana]]a, da dođu do njega i priznaju njegovu vlast. [[Omphis]] (indijsko ime Ambhi Kumar), vladar [[Taxila|Taxile]], čije se kraljevstvo prostiralo od Inda do Hydaspesa ([[Rijeka Jhelum|Jhelum]]), je priznao njegovu vlast, ali poglavice nekih brdskih klanova, uključujući [[Aspasioi|Aspasioa]] i [[Asakenoi|Asakenoia]]a su to odbili. Ambhi je požurio da se susretne sa Aleksandrom, dajući mu vrijedne poklone i stavljajući sebe i sve svoje snage njemu na raspolaganje. Aleksandar je Ambhiu vratio njegovu titulu i darove, i nagradio ga sa perzijskom odorom sa zlatnim i srebrenim ukrasima, 30 konja i 1.000 talenata. Ohrabren Aleksandrovim darovima, Ambhi je pomogao Hephaestionu i Perdicasu u izgradnji mosta preko rijeke Ind, kako bi Aleksandar sa cijelom svojom vojskom došao u glavni grad Taxile, gdje je osjetio prijateljsko i najliberalnije gostoprimstvo. Ambhijeva vojska od 5000 ljudi su kasnije pratili Aleksandra i učestvovali u bici na rijeci Hydaspes.
 
U zimu 327./328. p.n.e. Aleksandar je lično vodio kampanju protiv svih klanova koji su ga odbili; Aspasia u [[dolina Kunar|dolini Kunar]], Guarensa u [[dolina Guareus|dolini Guareus]] i Asakenoia u [[dolina Buner|dolini Buner]]. Žestoka borba se vodila između Aleksandra i Aspasia u kojoj je Aleksandar bio ranjen u rame strelom, ali je na kraju Aspasioi izgubio. Sa Asakenoiom se borio u uporištima Massaga, Ora i Aornos.
 
Nakon Aornosa, Aleksandar je prešao Ind i borio se u epskoj bici protiv kralja [[Porus|Porusa]]a, koji je vladao regijom [[Punjab]], u bici na rijeci Hydaspes 326. p.n.e. Aleksandar je bio oduševljen Porusovom hrabrošću i postao mu saveznik. Imenovao je Porusa za satrapa i dao mu teritoriju koju je on ranije posjedovao. Aleksandar je zatim osnovao dva grada na suprotnim stranama rijeke Hydaspes, dajući jednom ime Bucephala, u čast svoga konja, koji je umro u bici na rijeci Hydaspes. Drugi je bio Nikeja (Pobjeda) i smatra se da se nalazi na mjestu modernog grada Mong u Punjabu.
 
=== Pobuna vojske ===
Red 154:
Aleksandar je pokušao da ubijedi svoje vojnike da marširaju dalje, ali je njegov general Coenus natjerao Aleksandra da promijeni svoje mišljenje i omogući povratak ljudi svojim kućama, rekavši: "Žudim da vidim svoje roditelje, svoju ženu i djecu, svoju domovinu". Aleksandar je na kraju pristao i okrenuo se prema jugu, marširajući pored [[rijeka Ind|rijeke Ind]]. Usput je njegova vojska osvojila Malhi (današnji [[Multan]]) zadobivši povrede tokom opsade.
 
Aleksandar je poslao mnogo svojih trupa u [[Kerman provincija|Karmaniju]] (današnji južni [[Iran]]) sa generalom [[Craterus|Craterusom]]om na čelu, dok je njegova flota je istraživala [[Perzijski zaljev]] sa admiralom [[Nearchus|Nearchusom]]om na čelu. Aleksandar je sa ostatkom vojske išao nazad u Perziju kroz težu južnu rutu uz samu Gedrosian pustinju i Makran. Aleksandar je stigao u Susu 324. godine p.n.e. izgubivši mnogo ljudi u oštroj pustinji.
 
== Posljednje godine u Perziji ==
Otkrivši da su se mnogi [[satrap|satrapi]]i i vojni guverneri loše ponašali prema narodu u njegovom odsustvu, Aleksandar je pogubio nekoliko njih kao primjer na putu za Susu. Kao gest zahvalnosti, on je isplatio dugove svojim vojnicima, i najavio da će poslati veterane i osobe sa invaliditetom natrag u Makedoniju, na čelu sa Craterusom. Njegove trupe su pogrešno razumjele njegovu namjeru i pobunile se u gradu Opisu. Oni su odbili krenuti dalje prema Makedoniji i kritikovali su njegova usvajanja perzijskih običaja i haljina i smještanje perzijskih oficira i vojnika u makedonske jedinice.
 
Nakon tri dana, u nemogućnosti da nagovori svoje ljude da se povuku, Aleksandar je dao perzijancima zapovjedna mjesta u vojsci a dao makedonskoj vojsci naslove po perzijskim jedinicama. Makedonci su ubrzo molili za oprost, koji je Aleksandar prihvatio, i održao veliki banket za nekoliko hiljada ljudi na kojem je i on jeo zajedno sa njima. U pokušaju da osmisli trajni sklad između perzijanaca i makedonaca, Aleksandar je održavao masovna vjenčanja njegovih visokih oficira sa perzijskim i drugim plemkinjama u Susu, ali je malo brakova trajalo više od godinu dana. U međuvremenu, po povratku, Aleksandar je saznao da su stražari oskrnavili grob [[Kir Veliki|Kira Velikog]] i ubrzo ih pogubio.
Red 166:
Glavni članak: [[Smrt Aleksandra Velikog]]
 
Dana 11. juna 323. godine p.n.e. Aleksandar je umro u palati [[Nabukodonosor II]] u [[Babilon|Babilonu]]u, u 32. godini. Postoje dvije različite verzije Aleksandrove smrti i detalji o smrti neznatno se razlikuju u svakoj. Prema Plutarhu, 14 dana prije njegove smrti, Aleksandar se zabavljao sa admiralom Nearchusom, i proveli su dan i noć pijući sa Mediusom. On je zatim dobio groznicu, koja se pogoršala dok nije bio u stanju da govori. Vojnici, zabrinuti za njegovo zdravlje, bili su stalno uz njega sve dok nije umro. U drugoj verziji, Diodorus prepričava da je Aleksandar dobio bolove u stomaku nakon što je popio Downingovu veliku posudu sa nepomiješanim vinom u čast [[Heraklo|Herakla]], a zatim nakon 11 dana slabosti, dobio je groznicu i umro nakon toga u agoniji.
 
Imajući u vidu sklonost makedonske aristokratije prema atentatu, prljave igre su bile istaknute poslije njegove smrti. Diodorus, Plutarh, Arian i Justin su naveli teoriju da je Aleksandar bio otrovan. Justin je izjavio da je Aleksandar bio žrtva trovanja. Plutarh je to odbacio kao izmišljotinu, dok su Diodorus i Arian napomenuli da su to spomenuli samo zbog kompletnosti cijele priče. Priča se vrti i oko toga da je Antipater, koji je uklonjen sa mjesta makedonskog potkralja, jer se suprostavljao Olimpiji, bio šef navodne zavjere. Možda je shvatio poziv u Babilon kao smrtnu kaznu, vidjevši sudbinu Parmeniona i Filotasa. Antipater je navodno sredio da Aleksandra otruje njegov sin Iollas, koji je bio Aleksandrov vinar. Bilo je čak i sugestija da je i Aristotel možda učestvovao.
Red 181:
Dok je Aleksandrova povorka bila na putu za Makedoniju, Ptolomej ga je oduzeo i odveo privremeno u Memphis. Njegov nasljednik, [[Ptolomej II]], prenio je sarkofag u Aleksandriju, gdje je ostao do [[kasna antika|kasne antike]]. [[Ptolomej IX]], jedan od kasnijih nasljednika Ptolomeja, zamijenio je Aleksandrov zlatni sarkofag staklenim, kako bi zlato mogao pretvoriti u originalnu kovanicu. Nedavno otkriće ogromne grobnice na sjeveru Grčke, u Amphipolisu, koja datira iz vremena Aleksandra Velikog je dala povoda za spekulacije o njenoj prvobitnoj namjeri da bude mjesto sahrane Aleksandara. Ovo se uklapa u odredište Aleksandrove povorke.
 
[[Pompej]], [[Julije Cezar]] i [[August]] su posjećivali njegov grob u Aleksandriji, gdje je August, navodno, slučajno ozlijedio nos. [[Kaligula]] je rekao da je uzeo Aleksandrov oklop iz grobnice za sebe. Oko 200. godine, car [[Septimije Sever]] zatvorio je Aleksandrovu grobnicu za javnost. Njegov sin i nasljednik, [[Karakala]], veliki obožavatelj Aleksandra Velikog, posjetio je grob tokom svoje vladavine. Nakon toga, detalji o sudbini grobnice su magloviti. Takozvani "Aleksandrov sarkofag" otkriven je u blizini [[Sidon|Sidona]]a, i sada je u Arheološkom muzeju u Istanbulu.
 
=== Podjela carstva ===
Red 188:
Aleksandrova smrt je bila iznenadna da kada je došao izvještaj o njegovoj smrti do Grčke, oni nisu odmah vjerovali. Aleksandar je imao legitimnog nasljednika, njegovog sina Aleksandra IV Roksana je rodila nakon Aleksandrove smrti. Prema Diodorusu, Aleksandra su drugovi pitali na samrti kome ostavlja svoje kraljevstvo; njegov odgovor je bio najjačima.
 
Arian i Plutarh su tvrdili da je Aleksandar bio bez teksta u ovom trenutku, što znači da je to bila apokrifna priča. Diodorus i Justin su ponudili više uvjerljivu priču da je Aleksandar položio prsten [[Perdikas|Perdikasu]]u, tjelohranitelju, i pred svjedocima ga je imenovao.
 
Perdikas u početku nije želio vlast, i ukazivao je da će Roksanina beba biti kralj, ako bude muško; a pomagaće mu zajedno sa Craterusom, Leonatusom i Antipaterom kao njegovim čuvarima. Međutim, pješadija, pod komandom Meleagera, odbacila je ovaj angažman jer su bili isključeni iz rasprave. Umjesto toga, oni su podržali Aleksandrovog polubrata Filipa Arhidaeusa. Na kraju, dvije strane su se pomirile, a nakon rođenja [[Aleksandar IV Makedonski|Aleksandra IV]], on i Filip III imenovani su zajedničkim kraljevima.
Red 200:
* Izgradnja monumentalne grobnice za njegovog oca Filipa, "da odgovara najvećoj piramidi u Egiptu"
 
* Izgradnja velikih hramova u [[Delos|Delosu]]u, [[Delfi|Delfima]]ma, [[Dodona|Dodoni]], Diumu, Amfilopisu i momentalni hram u [[Atina (grad)|Atini]] i [[Troja|Troji]]
 
* Osvajanje Arabije i cijelog Sredozemlja
Red 283:
Aleksandru i njegovim podvizima su se divili mnogi rimljani, a posebno generali, koji su željeli i sami da naprave takva dostignuća. Polybius je započeo pisanje svoje Historije podsjetivši rimljane Aleksandrovih dostignuća, a nakon toga su ga rimski lideri vidjeli kao uzor. [[Pompej]] Veliki je usvojio epitet "Magnus", pa čak je imao i istu frizuru kao Aleksandar, te osvojio istočne zemlje noseći Aleksandrov 260-godišnji ogrtač, koji je tada nosio kao znak veličine. [[Julije Cezar]] je posvetio Lysippusu broznanu statuu Aleksandrovog konja, ali je zamijenio Aleksandrovu glavu sa svojom, a Oktavijan je posjetio Aleksandrov grob u Aleksandriji. Car [[Trajan]] se divio Aleksandru, kao i [[Neron]] i Karakala.
 
S druge strane, neki rimski pisci, posebno republikanci, koristili su Aleksandra kao upozorenje pričom o tome kako autokratske tendencije mogu držati pod kontrolom republikanske vrijednosti. Aleksandar je korišćenkorišten od strane ovih pisaca kao primjer vladara koji je znao vrijednosti kao što su amicita (prijateljstvo) i clementia (pomilovanje), ali i iracundia (bijes) i cupiditas gloriae (prekomjerna želja za slavom).
 
=== Legenda ===
Red 310:
== Također pogledajte ==
* [[Spisak osoba znanih kao Veliki]]
 
 
== Reference ==