Razlika između verzija stranice "Genetičko inženjerstvo"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m KWiki je premjestio stranicu Genetički inženjering na Genetičko inženjerstvo
m pravopis, replaced: inženjering → inženjerstvo
Red 2:
'''Genetičko inženjerstvo''' je skup [[biohemija|biohemijskih]] postupaka kojima se izrezuju cijeli [[gen]]i, njihovi dijelovi ili grupe gena iz [[DNK]] jednog [[organizam|organizma]] i njihovo umetanje u prethodno određeno mjesto u DNK drugog organizma (najčešće takvog koji ima jednostavne genetičke postavke i koji se može uzgojiti u neograničenim količinama).
 
Razvoj tih postupaka omogućio je upoznavanje građe i organizacije velikog broja gena različitih organizama, uključujući i [[čovjek]]a, te mogućnost [[industrija|industrijske]] proizvodnje [[bjelančevine|bjelančevina]] pomoću [[mikroorganizmi|mikroorganizama]] u koje su ugrađeni sintetički ili prirodni geni [[virus (biologija)|virusa]], [[bakterije|bakterija]], [[gljive|gljiva]] i viših organizama, uključujući i čovjeka. Danas je moguće sintetizirati bjelančevine [[eukarioti|eukariota]] u [[prokarioti|prokariotskim]] ćelijama. Te [[ćelija|ćelije]] proizvode [[inzulin]], [[interferon]], [[interlukin]]e i [[somatotropin|hormon rasta]] te rekombinantna [[cjepivo|cjepiva]]. Postupci koji se primjenjuju u genetičkom inženjeringuinženjerstvu uglavnom su [[enzimi|enzimski]] i molekularno-biološki te klasični postupci mikrobne [[genetika|genetike]].
 
== Proces ==
Jedna od dviju DNK mora biti [[plazmidi|plazmidskog]] ili [[virus (biologija)|virusnog]] porijekla i mora posjedovati gene koji će joj dati sposobnost da se autonomno replicira u odgovarajućim ćelijama. Ova DNK, koju nazivamo [[vektor (genetika)|vektorom]], služi za repliciranje druge DNK. Druga DNK, koja je zapravo predmet proučavanja i koju želimo razmnožiti, naziva se stranom, jer u pravilu nije srodna niti s vektorskom DNK niti sa ćelijom u koju će ući nakon spajanja s vektorom.
 
Za reakciju spajanja vektorske i strane DNK upotrebljava se naziv rekombinacija ''in vitro'', dok se proizvod reakcije naziva [[rekombinantna DNK|rekombinantnom DNK]]. Da bi se [[molekule]] rekombinantne DNK autonomno replicirale, treba ih unijeti u bakterijske ili kakve druge, za to prikladne, ćelije. Unošenje rekombinantne DNK u ćelije naziva se [[transformacija|transformacijom]] ili [[transfekcija|transfekcijom]], u zavisnosti od toga služi li kao vektor plazmidska ili viralna DNK.
 
Autonomna replikacija jedne molekule rekombinantne DNK počinje u jednoj ćeliji, a nastavlja se u potomcima te ćelije ili u susjednim ćelijama. Pritom od svake pojedine molekule nastaje mnoštvo njoj identičnih molekula. Takav način razmnožavanja rekombinantne DNK i stranih gena, koje rekombinantna DNK u sebi nosi, naziva se [[kloniranje DNK]] ili kloniranjem gena. Strana DNK prelomi se na tačno određenim mjestima pomoću [[restriktivni enzim|restriktivnog enzima]]. Pomoću istog enzima napravi se jedan lom na određenom mjestu u cirkularnoj molekuli plazmidskog vektora.
 
Krajevi jednog od fragmenata strane DNK spoje se s pomoću enzima DNK ligaze s krajevima vektorske DNK i na taj način dobije se cirkularna rekombinantna DNK. Rekombintna DNK unosi se u bakterijske ćelije, koje su prethodno obrađene tako da postanu propusne za DNK. Nakon unošenja, rekombinantna DNK se replicira u bakterijskoj [[citoplazma|citoplazmi]], dok se bakterije istovremeno množe. Tako nastaje [[klon]] rekombinantne DNK i unutar njega, klon stranih gena.