Razlika između verzija stranice "Japodi"

[nepregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Veliko nalazište Japoda kod Bihaća se mora navesti
m Vraćene izmjene korisnika 80.65.174.220 (razgovor) na posljednju izmjenu koju je napravio 88.207.20.213
Red 14:
{{citat|"... /Gali/ uložiše žalbu pred Senatom na C. Cassiusa, koji bješe konzul prethodne godine a sad je služio kao vojni tribun u Makedoniji... za uništenje polja alpskih plemena koja su bila prijatelji Rima i odvođenje hiljada u ropstvo... Požalili su se i Karni, Histri i Japodi. Obavijestili su Senat da je Cassius prvo zatražio da mu daju vodiče prema Makedoniji... a onda se okrenuo i napao njihovu teritoriju, prolijevajući krv, silujući i paleći..."; [[Livije]] u [[Ab Urbe Condita]], 43.5}}
 
Nakon njegove pobjede Japodi sklapaju mir sa Rimom i plaćaju danak, ali su se od 52-47. godine p. n. e. ponovo pobunili i prekinuli savezništvo. Iz tog razloga je 34. godine p. n. e. Oktavijan počeo rat protiv Japoda u kojem je konačno zauzeo i uništio japodsku prijestolnicu ''Metulum'' (danas gradina Viničica kod [[Josipdol]]a), uz veliki broj civilnih žrtava. (Rimski historičar Livije navodi godinu 35. p. n. e.: "(Oktavijan) je porazio Japode, Dalmate i Panonce"; Periochae, knjiga 131). Nakon toga japodske zemlje, tj. današnji Gorski Kotar, Lika i Kordun ostaju trajno pod vlašću Rima sve do njegove propasti. Japodsko područje je bilo dio rimske provincije [[Ilirikum]], odnosno Dalmacije, sa ograničenom autonomijom, na čijem čelu je bio domaći romanizirani poglavar tzv. ''Praepositus Iapodum''.
 
U posljednjem ilirskom ustanku od 6-9 god. n.e., poznat kao Batonov
<nowiki> </nowiki>ustanak, nakon sloma ustaničkog pokreta u Panoniji, tokom proljeća 9.godine n.e. rimsko zapovjedništvo je svoje strateške zamisli usmjerilo na Pounje. Pod zapovjedništvom Germanika osvojeni su japodski gradovi Splonum, Retinum i Seretion.
 
Nakon toga japodske zemlje, tj. današnji Gorski Kotar, Lika, Kordun i Pounje ostaju trajno pod vlašću Rima sve do njegove propasti. Japodsko područje je bilo dio rimske provincije [[Ilirikum]], odnosno Dalmacije, sa ograničenom autonomijom, na čijem čelu je bio domaći romanizirani poglavar tzv. ''Praepositus Iapodum''.
 
== Porijeklo Japoda ==
Line 30 ⟶ 25:
 
Područje na kojem su živjeli Japodi bilo je bogato šumama, tako da je drvo bilo pretežni materijal koji su koristili za izgradnju svojih nastambi. Kamene građevine su podizali većinom na vrhovima uzvišenja gdje su imali i gradove od 400-3000 stanovnika. Glavni i najveći gradovi Japoda su bili u Lici: prijestolnica ''Metulum'' kod [[Josipdol]]a, ''Monetium'' (gradina Humac kod [[Brinje|Brinja]]), ''Avendo'' (Latica kod Kompolja), ''Arupium'' (Vital kod ličkog Prozora) i drugi manji, a dosad je između Kupe i Une pronađeno oko osamdeset lokacija sa ostacima njihovih naselja.
 
Mnoštvo podataka o njima dobiveno je u arheološkom nalazištu sojenica u Ripču,
<nowiki> </nowiki>o čemu svjedoče ostaci kočeva sačuvanih u sedrastom koritu Une.
Pronađeno je oko 2.500 komada ovih kočeva. Oni su uglavnom činili
pravougaonu formu veličine 12 x 6 metara između kojih su se nalazili
uski prolazi, kao neki vodni putevi. Ove sojenice na Uni kod Ripča bile
su izgrađene od drveta na hrastovim kočevima koji su bili dosta duboko
„zabijeni“ u korito rijeke. Zidovi ovih drvenih kuća su sa unutrašnje
strane bili oblijepljeni ilovačom, dok je krov bio od slame. Među
brojnim nalazima ističe se urezana ''Glava jelena'' sa razgranatim rogovljem, figuralne predstave od pečene gline, terakota- bogovi od gline i mnoštvo drugih
 
{{citat|"...onda je on /Oktavijan/ napredovao do mjesta zvanog Metulus /Metulum/, glavnog naselja Japoda, smještenog na planini sa veoma gustom šumom, na dva grebena sa uskom dolinom između njih. Tu je bilo oko 3.000 ratnika i dobro naouružanih mladića koji su lahko odbili Rimljane što bjehu okružili njihov grad"; Apijan, Historija Rima, 9.4.19.}}
Line 69 ⟶ 54:
* B. Raunig: ''Umjetnost i religija Japoda''. Djela Akademije BiH, Sarajevo 2004.
* B. Olujić: ''Povijest Japoda''. Srednja Europa, Zagreb 2007.
* S. Mesihović: ''SVPPLEMENTVM REBELLIO ILLYRICI I – GERMANIKOVA POUNJSKA OFANZIVA''. Historijska traganja, 4, 2009.,str. 9-33 2010
 
{{Iliri}}