Razlika između izmjena na stranici "Bugarski jezik"

Uklonjeno 9 bajtova ,  prije 5 godina
m
Popravak ASCII koda, replaced: а → a (2) using AWB
m (Uklanjanje Link FA/FL/GA)
m (Popravak ASCII koda, replaced: а → a (2) using AWB)
}}
 
'''Bugarski jezik''' (българскибългaрски език, ili sa ISO 9 ''Bălgarski ezik''), narodni i književni [[jezik]] [[Bugari|Bugara]] kojim govori preko 9 miliona ljudi. Pripada [[južnoslavenski jezici|južnoslavenskoj jezičnoj grupi]]; najbliži je makedonskome jeziku (u Bugarskoj se smatra da je [[makedonski jezik]] druga varijanta bugarskog jezika). Njim govori najveći dio stanovnika [[Bugarska|Bugarske]] i manje grupe u [[Grčka|Grčkoj]], [[Rumunija|Rumuniji]], [[Turska|Turskoj]], [[Ukrajina|Ukrajini]], [[Srbija|Srbiji]] i [[Sjedinjene Američke Države|SAD]].
 
{| cellpadding=6 cellspacing=0 style="text-align:center;"
|-
|'''А аa'''<br />{{IPA|/a/}}<br />a||'''Б б'''<br />{{IPA|/b/}}<br />b||'''В в'''<br />{{IPA|/v/}}<br />v||'''Г г'''<br />{{IPA|/g/}}<br />g||'''Д д'''<br />{{IPA|/d/}}<br />d||'''Е е'''<br />{{IPA|/ɛ/}}<br />e||'''Ж ж'''<br />{{IPA|/ʒ/}}<br />ž||'''З з'''<br />{{IPA|/z/}}<br />z||'''И и'''<br />{{IPA|/i/}}<br />i||'''Й й'''<br />{{IPA|/j/}}<br />j
|-
|'''К к'''<br />{{IPA|/k/}}<br />k||'''Л л'''<br />{{IPA|/l/}}<br />l||'''М м'''<br />{{IPA|/m/}}<br />m||'''Н н'''<br />{{IPA|/n/}}<br />n||'''О о'''<br />{{IPA|/ɔ/}}<br />o||'''П п'''<br />{{IPA|/p/}}<br />p||'''Р р'''<br />{{IPA|/r/}}<br />r||'''С с'''<br />{{IPA|/s/}}<br />s||'''Т т'''<br />{{IPA|/t/}}<br />t||'''У у'''<br />{{IPA|/u/}}<br />u
|-
|'''Ф ф'''<br />{{IPA|/f/}}<br />f||'''Х х'''<br />{{IPA|/x/}}<br />h||'''Ц ц'''<br />{{IPA|/ʦ/}}<br />c||'''Ч ч'''<br />{{IPA|/tʃ/}}<br />č||'''Ш ш'''<br />{{IPA|/ʃ/}}<br />š||'''Щ щ'''<br />{{IPA|/ʃt/}}<br />št||'''Ъ ъ'''<br />{{IPA|/ɤ̞/,/ə/}}<br />ə||'''Ь ь'''<br />{{IPA|/◌ʲ/}}<br />j||'''Ю ю'''<br />{{IPA|/ju/}}<br />ju||'''Я я'''<br />{{IPA|/ja/}}<br />ja
|}
 
== Historija ==
Bugarski jezik, a osobito pismenost na tom jeziku, razvojno nastavlja stari jezik istočnobalkanskih Slavena (stanovnika nekadašnjih "Slavinija"), kojem su književni oblik dali slavenski vjerovjesnici [[Ćiril i Metod]] na temelju jednoga južnoslavenskoga govora iz okolice [[Solun]]a u [[9. vijek]]u, tj. u vrijeme kada su jezične razlike na slavenskome jugoistoku i istoku bile još neznatne. Početno pismo Bugara bijaše [[glagoljica]], no kasnije je prevladala [[ćirilica]], izum koje se pripisuje episkopu Konstantinu ([[9. vijek]]), čije je najpoznatije djelo »Učitelno evangelie« (Poučno evanđelje).
 
Prvi su jezični spomenici bugarskoga jezika "Preslavski grafit" ([[893]]. godine) i "Assemanijevo evanđelje" ([[9. vijek|9.]] - [[10. vijek]]), oba na glagoljici. U početku svog samostalnog razvoja bugarski jezik (jezik istočnobalkanskih Slavena) bijaše izložen snažnom uticaju susjednih neslavenskih jezika, posebice [[grčki jezik|grčkoga]]. Neko vrijeme, počev od konca [[7. vijek]]a, stanovite promjene u njemu izaziva [[bilingvizam]] nastao prodorom [[Proto-Bugari|turkofonih Bugara]] (osnivača bugarske države) na Balkan; na kasniji jezični razvoj utiče [[crkvenoslavenski jezik]] različitih slavenskih književnosti istočnopravoslavnoga uljudbenoga kruga. Zlatno doba starobugarske književnosti pada na prijelaz iz [[9. vijek|9.]] - [[10. vijek]]a: djela Joana Egzarha ("Šestodnev"), te "Skazanie o pismeneh" polihistora Černorizca Hrabrog, međaši su toga razdoblja. U X vijeku dominiraju tekstovi prezbitera Kozme, polemičke besjede uperene protiv bogumilskoga pokreta koji je u to doba nabujao u Bugarskoj.
 
Između [[7. vijek|7.]] i [[15. vijek]]a vijeka u starobugarskome jeziku zbivaju se znatne glasovne i gramatičke promjene, ali one se malo odražavaju u jezičnim spomenicima iz toga razdoblja, jer se bugarska pismenost, odvija na arhaičnom staroslavenskom jeziku (najznačajniji spomenici srednjovjekovne bugarske književnosti su, među inim, "Kuklenski pesnivec", [[1337]]. godine; "Ivan-Aleksandrovi zbornici", te djela nastala pod uticajem patrijarha Evtimija- korektora vjerskih knjiga, pisca hagiografija i narodnoga mučenika. Iz njegove su škole nastali: "Razkaz za sv. Ivan Rilski", Vladislava Gramatika (umjetnička starobugarska pripovijetka), "Pohvalno slovo za Evtimija«, Grigorija Camblaka, te niz rasprava iz područja jezične i pravopisne problematike. Turskim osvojenjem ([[1393]].) opada kulturni život u Bugarskoj, a bugarska nacionalna jezična kultura opstaje u pučkim pripovijetkama i narodnim pjesmama.
 
Prvi jezični spomenici u kojima se jače odražavaju novobugarske jezične crte potiču iz [[16. vijek]]a; to su uglavnom crkveni zbornici, tzv. damaskini, među kojima je najpoznatiji autor Josip Bradati. Tokom stvaranja književnosti na novobugarskoj osnovici (18. vijek|18.]] - [[19. vijek]]a) prijelomna su djela oca Pajsija Hilandarskoga "Istorija slavjanobolgarskaja", [[1762]]. godine i tekstovi Sofronija Vraničanskog. Još u prvoj polovini [[19. vijek]]a, kada se pojavljuju prve bugarske gramatike (Neofit Rilski, [[1835]]. godine), u Bugarskoj postoji snažna struja koja želi sačuvati u književnom jeziku crkvenoslavensku tradiciju, ali ona biva djelotvorno suzbijana i prevladana pojavom pisaca koji počinju pisati narodnim jezikom.
 
== Novobugarski književni jezik ==
Novobugarski [[književni jezik]] stvoren je na osnovi sjeveroistočnoga dijalekta, kojemu po rođenju pripadaju glavni predstavnici bugarske književnosti XIX. vijeka (Ljuben Karavelov, Hristo Botev, Ivan Vazov, Petko Slavejkov), ali u XX vijeku na oblikovanje savremenoga književnog jezika u znatnoj su mjeri utjecali i zapadni govori. Potkraj XIX. vijeka pojavljuje se i bugarska slavistika (L. Miletič, B. Conev). Pravopis, koji se razvijao na temelju crkvenoslavenske tradicije i ruskih uzora, bio je više puta reformiran; posljednja reforma od [[1945]]. uklonila je iz pisma nepotrebne ''jerove'', a nekadašnji [[jat]] »ě« (ѣ) razlučila prema izgovoru na »ja« i »e«. U glasovnom pogledu za bugarski jezik karakterističan je prijelaz praslavenskih konzonantskih grupa /tj/ i /dj/ u /št/ i /žd/ (npr. »svešt«, »mežda« prema bosanskom »svijeća«, »međa«, ruskomu »sveča«, »meža«).
 
Praslavenski [[nazal]]i i oba jera svedeni su na neodređen (»bezbojan«) [[samoglasnik|vokal]] i na »e«. U književnom jeziku, po uzoru na sjeveroistočne govore, jat (ě) se odražava kao »ja« i kao »e«, u zapadnim dijalektima uvijek kao »e«, a u jugoistočnim uvijek kao »ja«. Naglasak može stajati na različitim [[slog]]ovima i pomičan je. Uz makedonski, bugarski jezik jedini je slavenski jezik koji ima [[član]]; on se razvio iz pokazne [[zamjenice]], te je (poput člana u [[Rumunski jezik|rumunskom]] i [[Albanski jezik|albanskom jeziku]]) postpozitivan, tj. nalazi se na kraju imenske riječi ([[Imenica|imenice]], pridjeva, broja, zamjenice) stopljen s njom. Uloga člana u bugarskom jeziku analogna je funkciji koju on ima u drugim evropskim jezicima.
 
[[Deklinacija (gramatika)|Deklinacija]] je u bugarskom jeziku reducirana; [[padež]]ni odnosi izražavaju se najčešće prijedložnim konstrukcijama, ponajviše prijedlogom »na«, uz koji ime redovito dobija značenje [[genitiv]]a ili [[dativ]]a. [[Komparacija]] pridjeva vrši se [[prefiks]]ima: »po« za [[komparativ]], »naj« za [[superlativ]]. [[Glagol]]ski je sistem bogat: postoji više oblika za prošlo vrijeme, dva jednostavna: [[aorist]] i [[imperfekt]], te nekoliko složenih. Među [[glagol]]skim oblicima koji izražavaju različite načine i vidove glagolske radnje specifična je razlika među oblicima koji neku tvrdnju izražavaju kao nezavisnu (kategoričnu, vlastitu) ili kao zavisnu (presumptivnu). U bugarskome jeziku u većoj je mjeri nego u ijednom drugom slavenskome jeziku sačuvan rječnički fond staroslavenskoga jezika.
18.380

izmjena