Razlika između verzija stranice "Homo erectus"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
No edit summary |
||
Red 29:
[[File:ErectusHomo.JPG|thumb|Lobanja ''Homo erectus'' (Indian Museum)]]
'''''Homo erectus''''' − čovjek uspravni − (uključujući i ''Homo ergaster'') živio od prije oko 1,8 miliona godina (ili od oko 1,25 miliona, isključujući ''H. ergaster '') do oko 0.07 miliona godina. Nazvan je tako zato što prije njegovog otkrića nisu bili poznati pravi prvi dvonošci na [[hominidi|hominidnoj]] razvojnoj liniji (''Australopithecinae''). A baš na osnovu uvjerenja da je toprvi uspravni dvonožac u razvojnoj liniji roda ''[[Homo]]'', prvobitni naziv za skupinu ovih oblika - ''Pithecanthropus'' (grč: ''pithecos'' = majmun, anthropos = čovjek; majmunočovjek) zamijerijen je oznakorn "čovjek uspravni". Ranije se također vjerovalo da je ''H. erectus'' direktni predak [[Neandertalac|neandertalca]] i današnjih ljudi, ali je vremenom preovladalo mišljenje da je ova skupina fosilnih [[hominidi|hominida]] bila samo jedna od slijepih bočnih grana u evoluciji porodice ''[[Hominidae]]''.
''Homo erectus'' je, dakle, još uvijek je najéešća naučna oznaka za jedan od biološki i kulturno naprednijih stadija [[hominizacija|hominizacije]], iako se odavno zna da on nije bio (kako se nekada mislilo) prvo dvonožno i uspravno biće u evoluciji ljudskog roda.
Neki palaeoantropolozi su na stajalištu da je ''H. ergaster'' ustvari afrička varijetet ''H. erectus'', što je dovelo do terminološke diferencijacije na "''Homo erectus sensu stricto''" za azijski ''H. erectus'' i "''Homo erectus sensu lato''" za širi krug ranih afričkih [[populacija]] (''H. ergaster'') i azijskih nalaza.<ref>Antón S. C. (2003): Natural history of Homo erectus. Am. J. Phys. Anthropol., 122: 126–170.</ref> Do 1980-ih, rastući broj nalaza ''H. erectus'', posebno u Africi, doveli su do spoznaje da azijske forme ''H. erectus'' (''H. erectus'' 'sensu stricto'), nekada mislio da su toliko primitivni, u stvari više izvedene od njihovih afričkih kolega. Ove morfološke razlike su neki protumačili kao dokaz da je više od jedne vrste moglo biti uključeno u ''H. erectus'' 'sensu lato'.▼
Vjeruje se da pitekantropi (''pitekantropine'') do prije rnilion godina naseljavali samo jugoistočnu Aziju (najviše nalaza potiče sa [[Java|Jave]] i iz [[Kina|Kine]]). Kasnije se raširio po sjevernoj Aziji i Evropi, zahvaljujuói prije svega obilježavajućem kulturnom napretku (u odnosu na [[habiline]]) - otkriću i upotrebi vatre. Time je riješen problem odražvanja toplote i ljudske egzistencije i u klimatima sjevernijih područja. Ma kako, po današnjim mjerilirna, upotreba vatre izgledala kao jednostavno dostignuće, to otkriće je svojevrerneno bilo epohalna novost koja je inicirala niz značajnih promjena u načinu života i ishrane prvih ljudi (praljudi). Izrneđu ostalog, '''čovjek je, i po upotrebi vatre, jedinstven primjer u prirodi'''. Sasvim je prihvatljivo uvjerenje da je pogodnosti koje mu donosi vatra najprije spoznao prilikom prirodnih požara, a da je zatim savladao i vještinu njenog održavanja i potpaljivanja. Zgarišta sa naslagama pepela, ugljevljem i nagorjelim kostima, koja su nađena u Zmajevom brdu (pećina Džou Koudijen = Čokotien = Šukutien) kod [[Peking]]a (danas [[Beijing]]), uz ostatke "kineskog čovjeka" (''Sinanthropus pekiensis''), kako se prvotno označavao jedan od tipskih piedstavnika ove skupine, nedvojbeno dokazuju da je ''Homo erectus'' upotrebljavao vatru; ostaci vatre u kasnije otkriveni i uz evropske fosile iz Vertešseleša ([[Mađarska]]), a zatim i nadrugim lokacijama. Ostaje, međutim, otvoreno pitanje da li nagorjele ljudske kosti, koje su nađene u tim zgarištima, dovoljno argumentirano dokazuju [[kanibalizam]] među svim pripadnicima vrste (skupine) ''Homo erectus''. Bez dvojbe je pak zaključak da su sinantropi (kao i pitekantropi uopće) značajno uznapredovali u izradi svrsishodnog i kvalitetnije obrađenog (naročito listolikog i sjekirastog: kultura ''Soan'') kamenog oruđa raznorodne namjene. Uz "javanskog éovjeka" su, između ostalog, nađeni i indirektni dokazi da je bio lutalica [[lov]]ac i sakupljač [[plod]]ova, uz relativno složenije oblike unutargrupne suradnje.
Na osnovu analize relativno bogatog materijala (u Džou Koudijenu su nađeni fosilni ostaci od oko 40 osoba različitog pola i uzrasta), zaključeno je da su ovi praljudi imali značajno veći kapacitet lobanje (850-1200 cm<sup>3</sup>) nego ''Homo habilis'', što, uz neke odlike [[zub]]ala, govori da su bili srodnički bliži recentnom čovjeku nego "čovjeku sposobnom".
▲Neki [[paleoantropologija|palaeoantropolozi]] su na stajalištu da je ''H. ergaster'' ustvari afrička varijetet ''H. erectus'', što je dovelo do terminološke diferencijacije na "''Homo erectus sensu stricto''" za azijski ''H. erectus'' i "''Homo erectus sensu lato''" za širi krug ranih afričkih [[populacija]] (''H. ergaster'') i azijskih nalaza.<ref>Antón S. C. (2003): Natural history of Homo erectus. Am. J. Phys. Anthropol., 122: 126–170.</ref> Do 1980-ih, rastući broj nalaza ''H. erectus'', posebno u Africi, doveli su do spoznaje da azijske forme ''H. erectus'' (''H. erectus'' 'sensu stricto'), nekada mislio da su toliko primitivni, u stvari više izvedene od njihovih afričkih kolega. Ove morfološke razlike su neki protumačili kao dokaz da je više od jedne vrste moglo biti uključeno u ''H. erectus'' 'sensu lato'.
U ranom pleistocenu, (1,5-1 milion godina), u [[Afrika|Africi]], [[Azija|Aziji]] i [[Evropa|Evropi]], po svoj prilici, ''Homo habilis'' je evoluirao u pravcu povećanje mozga i proizvodnje složenijeg kamenog alata; te razlike i drugi su već dovoljni za antropologe da se klasificira nova [[vrsta]] ''Homo erectus''. Međutim, '''najznačajnija evolucijska novost "uspravnog čovjeka" je "pripitomljavanje" vatre i otkriće prednosti koje ona donosi i otvara'''.<ref>Hadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.</ref>
Otkriće vatre je omogućilo ekspanziju roda ''Homo'' u široka prostranstva hladnijih [[klima]]ta.
| |||