Razlika između verzija stranice "Pleistocen"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
Red 18:
 
Recentni [[kontinent]]i su suštinski bili na današnjim pozicijama već tokom pleistocena, otkada se nisu pomjerili više od 100 km.
 
Pleistocenska [[klima]] je bila obilježena pojavov devet manjih ledenih udara koji se grupiraju u četiri poznate glacijacije, između kojih su trajali kraćia razdoblja ottopljavanjaotopljavanja (interglacijacije) klimu su Za vrijeme oledbi, [[kontinentalni ledenjak|kontinentalni ledenjaci]] su, mjestimice, napredovali sve do 40. [[paralela (geografija)|paralele]]. Na vrhuncu glacijalnih udara, oko 30% [[Zemlja|Zemaljske]] površine je bilo pod ledom, a se zona [[vječni led|vječnog leda]] se, u [[Amerika|Sjevernoj Americi]] i [[Evroazija|Evroaziji]] prostirala nekoliko stotina kilometara južno od ledenog pokrivača.
 
Svaki od pomenutih prodora leda je velike količine vode vezao u kontinentalne ledenjake, koji su dosezali debljinu i do 1500-3000 m, što je dovelo do privremenog pada razine mora od 100 m ili više na cijeloj površini Zemlje. Između oledbi vladala je klima slična današnjoj, sa čestim je poplavljenjem obala.
Line 25 ⟶ 26:
 
Veći broj ledenih ploha [[Sjeverna hemisfera|Sjeverne hemisfere]]j stopio se u jedan veliki. [[Kordiljeri|Cordillerski ledeni pokrov]] se prostirao na sjeverozapadu Sjeverne Amerike, dok je istok jbio pokriven [[Laurentide]]om. [[Skandinavija|Skandinavski]] ledeni pokrivač je bio pritisnuo sjevernu [[Evropa|Evropu]], uključujući [[Britanija|Britaniju]], a led je okovao i [[Alpe]]. Manji kompleksi ledenjaka su bili i u [[Sibir]]u i na arktičkoj plohi, a sjeverna mora su bila zamrznuta.
Zbog blokade vodenih tokova i smanjenog isparavanja usljed hladnijeg zraka, južno od ledenog pokrivača akumulirala su se ogromna jezera. Sjeverni dio središta [[Sjeverna Amerika|Sjeverne Amerike]] je u potpunosti bio pokriven [[Jezero Agassiz|jezerom Agassiz]]. Na zapadu Amerike, oko 100 bazena, sada uglavnom isušenih, bilo je ispunjeno vodom. [[Jezero [[Bonneville]], na primjer, je bilo tamo gdje je danas [[Veliko slano jezero]]. U Evroaziji su također nastala velika jezera, kao posljedica prodora ledenjaka. Rijeke su bile veće, sa više pritoka, a sve su i imale stabilniji tok. Afrička jezera su također bila veća, vjerovatno zbog smanjenog ispravanja.
S druge strane, pustinje su bile suhlje i prostranije. Zbog smanjenja [[okean]]skog i drugog ispravanja, bilo je manje kiša.
 
Line 39 ⟶ 40:
Novija verzija uzimanja uzoraka koristi današnje ledene pokrove. Iako siromašniji u kisiku O-18 od morske vode, snijeg koji je pada na ledenjake svake godine je svejedno sadržavao O-18 i O-16 u razini ovisnoj o srednjoj temperaturi.
 
Ako se kreira temperaturni grafikon, uočava se cikličnost promjena klime. Temperaturne koordinate se pojavljuju u obliku devijacije od današnjih srednjih godišnjih temperatura, koje predstavljaju nulu. Ovakav oblik grafikona se temelji na drugoj razini izotopa tokom vreemena. Razine se pretvaraju u procentne razlike (δ) od odnosa pronađenog u stanardnoj srednjoj oceanskojokeanskoj vodi(SMOW).
 
Grafikon u oba oblika se pojavljuje kao [[val]] s [[ton|alikvotnim tonovima]]. Jedna polovina perioda je [[more|morski]] [[izotop]]ni stadij (MIS, koji označava glacijaciju (ispod nule) ili interglacijal (iznad). Alikvotni tonovi su stadijali ili interstadijali.
 
Prema ovih nalazima, na Zemlji su se zbila j4444 MIS stadija, počevši od prije 2,4 miliona godina, u [[pliocen]]u. Pliocenski stadiji su bili plitki i česti. Kasniji su bili intenzivniji i duži.
 
Stadijali se obično numeriraju od holocena, koji predstavlja MIS1; dobijaju parni, a interglacijali neparni broj. Prva veća glacijacija bila je MIS22 prije 850.000 godina, a najveće se glacijacije su bile 2., 6. i 12., dok su najtoplija inetrglacijacije 1., 5., 9. i 11.