Razlika između verzija stranice "Borisav Jović"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
dodao reference, prosiren, |
|||
Red 26:
==Rad u politici==
Od 1973. radi kao stalni predstavnik SR Srbije u [[Savezno izvršno vijeće|SIV]]-u. Dana [[28. mart]]a [[1989]] izabran je za predstavnika Srbije u [[Predsjedništvo SFRJ|Predsjedništvu SFRJ]]. Bio je potpredsjednik [[Predsjedništvo SFRJ|Predsjedništva SFRJ]] od [[15. maj]]a [[1989]] do 15. maja [[1990]] a potom predsjednik Predsjedništva SFRJ od [[15. maj]]a [[1990]] do [[15. maj]]a [[1991]]. [[9. mart]]a 1991 putem
{{Citat|Martovske demonstracije nisu bile trenutak za puč, nego su bile pokušaj srpske opozicije da sruši Miloševića po prilici kao što su Ceausescua u Rumuniji srušili. I vojska, i policija, i narod su bili u većini protiv Ceausescua i srušili su ga. Ovde nijedna državna institucija - niti vojska, niti policija nije bila uz tu opoziciju, pa je ona imala apsolutno malu mogućnost. Jedino što je opozicija mogla jeste da ruši izloge po ulicama i što je došla da ruši, naivno, i sam Generalštab i vladu. Naravno da je onda suzbijena|Borisav Jović u intervjuu za [[Aljazeera Balkans]] 3.11.2014 <ref>Mladen Obrenović,[http://balkans.aljazeera.net/vijesti/jovic-kadijevic-je-bio-iznad-interesa-republika "Jović: Kadijević je bio iznad interesa republika"][[Aljazeera Balkans]] objavljeno 3.11.2014, pristupljeno 17. 2.2015 {{sr simbol}}</ref>}}
U istoj funkciji [[12. mart]]a glasao je za [[Sjednica Vrhovne komande OS SFRJ mart 1991.|uvođenje vanrednog stanja]] u SFRJ. Bio je predsjednik [[Socijalistička partija Srbije|Socijalističke partije Srbije]] (SPS) od [[24. maj]]a 1991 do [[24. oktobar|24. oktobra]] [[1992]], što je prethodno bio [[Slobodan Milošević]] koji je formalno otišao s te funkcije (ali je neslužbeno zadržao presudni uticaj u njoj) jer po Ustavu nije mogao istovremeno biti predsjednik stranke i predsjednik Srbije. Kada se Milošević službeno vratio na čelo stranke, Borisav je postao potpredsjednik SPS-a i ostao na toj funkciji do kraja novembra [[1995]].<ref name="gj"/>
Napisao je sedam knjiga, među kojima su i ''Posljednji dani SFRJ'' (1995), ''Knjiga o Miloševiću'' (2001) i ''Zašto bih ćutao'' (2014).
| |||