Razlika između izmjena na stranici "Karlo I, kralj Engleske"

m
dekroatizacija, replaced: tko → ko (4)
m (dekroatizacija, replaced: tko → ko (4))
Njegov stariji brat, [[Henrik Fridrik Stuart|Henrik Fridrik]], bio je službeno proglašen nasljednikom krune i dobio titulu princa od Velsa, dok je Karlo [[1605]]. godine dobio titulu vojvode od Yorka. Dvije godine prije, u Škotskoj je dobio titulu vojvode od Albanyja. Godine [[1612]]. Henrik Fridrik umro je od [[tifus]]a, čime je Karlo postao službeni nasljednik krune, pa je [[1616]]. dobio titulu princa od Velsa.
 
Karlo je bio pod velikim uticajem Georgea Villiersa, 1. vojvode od Buckinghama, omiljenog dvorjanina i savjetnika njegovog oca. <ref name=britannia> [http://www.britannia.com/history/monarchs/mon47.html Charles I (1625-49 AD)] </ref> Sa Villiersom je [[1623]]. godine krenuo u [[Španija|Španiju]], kako bi dogovorili eventualni brak između Karla i španske princeze, kćerke kralja [[Filip III Španski|Filipa III]]. Kako su na španskom dvoru zahtijevali da se Karlo preobrati na [[katoličanstvo]], brak je odbijen. Obojica su nakon povratka u Englesku od Jakova I zahtijevali objavljivanje rata sa Španijom.
 
Vraćajući se iz [[Španija|Španije]], Karlo je u [[Pariz]]u upoznao [[Henrika Marija od Francuske|Henriku Mariju]], sestru [[Francuska|francuskog]] kralja [[Luj XIII Francuski|Luja XIII]]. Pon povratku u Englesku zatražio je od parlamenta da mu odobri brak sa Henrikom Marijom, što je ovaj i učinio.
Međutim, i u slučaju rata sa Španijom, Karlo i parlament nisu našli zajednički jezik. Naime, parlament je preferirao jeftin pomorski napad na španske kolonije u [[Novi svijet|Novom Svijetu]], u nadi da bi se pljačkom španskog blaga moglo finansirati rat sa Španijom. Karlo je, sa druge strane, preferirao agresivniji (i skuplji) rat na kontinentu, pa mu je parlament izglasao nedovoljna novčana sredstva za takav rat, a i onemogućio ga u autonomnom prikupljanju sredstava za svoje potrebe što su vladari prije njega mogli činiti. Karlo se oglušio na tu odluku parlamenta te postupio mimo te odluke.
 
Tokom januara [[1629]]. godine otvoreno je drugo zasijedanje parlamenta tokom Karlove vladavine. U svjetlu nedavnog ubistva vojvode od Buckinghama Karlo je taj parlament nazvao buntovnim. Jedna od glavnih tema tog zasijedanja bio je slučaj jednog građanina kojem je sva imovina bila konfiscirana budući da je odbio platiti kralju prilikom njegova autonomnog prikupljanja sredstava za rat protiv Španije. Parlament je izglasovao rezoluciju kojom je svakog onoga tkoko plaća kralju porez i davanje koje nije odobrio parlament proglašava "izdajicom i neprijateljem". Karlo je time bio onemogućen u provođenju svoje ratne politike pa je razriješio parlament.
 
Rat sa Španijom završio se krajnje nepovoljno po Englesku, najviše zahvaljujući nesposobnosti vojvode od Buckinghama. Karlo je potakao nove nemire uvođenjem poreza sa kojim se parlament nije složio. Iako je njime uspio sakupiti nešto novca potrebnog za nove vojne pohode, vojvoda od Buckinghama ga je spiskao u još jednom vojnom fijasku. Vojvoda od Buckinghama je ubijen [[23. august]]a [[1628]]. godine i njegovom smrću završeni su katastrofalni ratovi, ali ne i sukobi između Karla i parlamenta po pitanjima poreza i religije. <ref name=Kenyon> Kenyon, J.P.; 1978, Stuart England</ref> <ref name=Schama> Schama, Simon; 2001, A History of England </ref>
 
=== Vladavina bez parlamenta ===
=== Vjerski sukobi ===
 
[[Datoteka:Charles_I_by_Daniel_MytensCharles I by Daniel Mytens.jpg|mini|200px|Karlo I iz [[1631]]. godine]]
 
Karlo je imao namjeru [[Engleska crkva|Anglikansku crkvu]] udaljiti od učenja [[Jean Calvin|Jeana Calvina]] i preusmjeriti ju u nešto tradicionalnijem smijeru. Važan uticaj na Karla po tom pitanju imao je njegov politički savjetnik, William Laud, nadbiskup canterburyjski. U tom smislu je [[1633]]. godine Karlo započeo nepopularne vjerske reforme koje su Englesku crkva trebale izmijeniti u ceremonijalnom dijelu liturgije. Nadbiskup Laud je vjersku ujednačenost pokušao osigurati otpuštanjem svećenstva koje nije pristajalo uz reforme, te gašenjem i zabranjivanjem [[Puritanizam|puritanskih]] vjerskih organizacija. To su bili otvoreno neprijateljski potezi prema svim novim vjerskim tendencijama koje su nastajale u krilu [[Kalvinizam|kalvinističkog]] vjerskog pokreta u Engleskoj i Škotskoj u tom vremenu.
=== Sukob sa Škotskom i ponovno sazivanje parlamenta ===
 
Na zasjedanju parlament i Karlo su zauzeli različite stavove o ugovoru između Karla i Škota. Usprkos tome što je Karlo pristao obustaviti svoju kontroverznu poreznu politiku, a parlament pristao povećati novčana izdvajanja za nastavljanje Karlove ratne politike, neslaganje je nastalo kad je parlament potegao pitanje kraljevskih zlouporaba vlasti tokom jedanaest godina svoje apsolutističke vlasti. Kako Karlo opet nije našao zajednički jezik sa parlamentom, u maju [[1640]]. godine ga je opet razriješio i nastavio sa svojom samovladom. U međuvremenu Karlo je pokušao poraziti Škote, ali taj je pokušaj neslavno propao. Ponižavajućim ugovorom potpisanim u septembru [[1640]]. godine Karlo je morao pristati platiti troškove škotske vojske koje je ona imala braneći se od njegovih napada.
 
Svi ovi događaji uzrokovali su u studenom [[1640]]. ponovno sazivanje parlamenta. Da bi došao do prijeko potrebih novčanih prihoda Karlo je u februaru [[1641]]. pristao na mnoge parlamentarne zahtjeve kao što su obvezivanje kralja da barem jednom u tri godine mora sazvati parlament, a ukoliko ga ne sazove parlament bi se mogao sam sazvati. U maju iste godine pristao je na novi zahtjev parlamenta prema kojem parlament ne može biti razriješen bez vlastitog pristanka. Nadalje, Karlo je dao formalni pristanak na pogubljenje njegovih najbližih saradnika Thomasa Wentwortha i Williama Lauda, ukidanje svih svojih samovoljnih poreznih propisa i omraženih kraljevskih sudova.
Otvoreni sukob još u tom trenutku nije počeo, ali su se obje strane počele ubrzano naoružavati. Karlo je svoje sjedište dvora uspostavio u [[Oxford]]u odakle je nadzirao sjever i zapad zemlje, a parlament je imao sjedište u [[London]]u odakle je kontrolirao jug i istok zemlje. [[Engleski građanski rat|Građanski rat]] počeo je [[25. oktobar|25. oktobra]] [[1642]]. Bitkom kod Edgehilla i nastavljen je s promjenjivom srećom tokom [[1643]]. i [[1644]]. godine kada je u bici kod Nasebyja vojna ravnoteža preokrenuta u korist parlamenta i njegovih pristaša.
 
Nakon bitke kod Nasebyja došlo je do opsade Karlovog sjedišta [[Oxford]]a zbog čega je Karlo u aprilu [[1646]]. morao pobjeći. Istog mjeseca [[škotska]] pobunjenička vojska je u Newarku zarobila Karla. Škoti su sa snagama parlamenta postigli sporazum temeljem kojeg su Karla [[1647]]. godine izručili njegovim protivnicima.
 
Karla su tokom zarobljeništva prebacivali na nekoliko mjesta a cijelo vrijeme njegova zatočeništva trajali su pregovori o njegovu statusu. Karlov plan bio je prebaciti se u inostranstvo ili pod nadzor nekoga tkoko mu je naklonjen. Karlo se pokušavao sporazumjeti sa različitim stranama ali je sa škotskim [[Prezbiterijanstvo|prezbiterijanskim]] pobunjenicima postigao sporazum pristajući na njihove zahtjeve. Škoti su, stoga, stali na stranu rojalističkih snaga.
 
Rojalisti su se digli na ustanak u julu [[1648]]. godine čime je počeo drugi dio [[Engleski građanski rat|građanskog rata]], a Škoti su, u dogovoru sa Karlom, napali Englesku. U područjima gdje škotske snage nisu prodrle ustanci su od strane snaga odanih parlamentu vrlo brzo bili ugušeni. Međutim, porazom škotskih snaga u bici kod Prestona [[1648]]. godine rojalisti su izgubili rat.
== Suđenje i pogubljenje ==
 
[[Datoteka:Contemporary_German_print_depicting_Charles_Is_beheadingContemporary German print depicting Charles Is beheading.jpg|mini|300p|Smaknuće Karla I]]
 
Zarobljenog Karla su krajem [[1648]]. premjestili u dvorac Windsor. Kao odgovor na Karlovo organiziranje ustanka iz zatočeništva parlament je svojom odlukom formirao sud koji bi mu sudio. Još dok je u prvom navratu bio zarobljen parlament je bio spreman ponuditi mu časnu odstupnicu no nakon posljednjih događanja smatrali su ga odgovornim za neopravdano krvoproliće i odlučili su mu suditi.
Suđenje Karlu pod optužbom za veleizdaju počelo je [[2. januar]]a [[1649]]. godine, ali on se nije želio upuštati u spor jer je smatrao da niti jedan sud nema jurisdikciju nad njim budući da je on krunjenjem i pomazanjem dobio vlast od [[Bog]]a. Dana [[29. januar]]a [[1649]]. godine donešena je presuda kojom je Karlo zbog veleizdaje osuđen na smrtnu kaznu. Stratište na kojem će biti izvršena dekapitacija izgrađeno je u palači Whitehall.
 
Karlo je javno pogubljen [[30. januar]]a [[1649]]. godine. Tada jedan od čelnika parlamentarnih snaga, [[Oliver Cromwell]], zapovijedio je da se Karlova glava prišije na tijelo kako bi ga obitelj mogla pokopati. Karlo je pokopan noću [[7. februar]]a [[1649]].
 
Nakon obaranja monarhije državom je vladalo Državno vijeće čiji je član bio [[Oliver Cromwell]]. On je kasnije stekao titulu lorda generala parlamentarne vojske. Parlament kojeg je Karlo bio sazvao [[1640]]. godine i koji je protiv njega digao pobunu raspušten je [[1653]]. godine Cromwellovom odlukom. Cromwell je od tada bio poznat kao lord protektor Engleske, Škotske i Irske. Nakon njegove smrti [[1658]]. godine naslijedio ga je nesposobni sin, [[Richard Cromwell]], što je utrlo put ponovnom okupljanju parlamenta [[1659]]. godine, te restauraciji monarhije.
* Henrika Ana Stuart, brakom vojotkinja od Orléansa (kroz koju se Karlova linija nastavila)
 
Vjeruje se da je Karlo I imao jednu vanbračnu kćerku začetu prije braka sa Henrikom Marijom, zvanu Joanna Brydges. <ref name=meddows> [http://www.meddows-taylor.com/Pollock.htm The Family of Pollock of Newry and Descendants] </ref>
 
== Naslijeđe ==
18.380

izmjena