Razlika između verzija stranice "Robert Goddard"

'''Robert Hutchins Goddard''' ([[Worcester (Massachusetts|Worcester)]], [[Massachusetts]], 5. oktobra 1882. – [[Baltimore]], [[Maryland]], 10. augusta 1945.) je bio američki profesor, fizičar, matematičar i izumitelj, najpoznatiji po tome što je prvi napravio i testirao raketu na tečno gorivo 1926. godine.<ref name=pl>[http://proleksis.lzmk.hr/natuknica.aspx?NID=23012&upit=Robert%20Goddard&tip=t Proleksis enciklopedija - Robert H. Goddard]</ref> Između 1926. i 1941. godine Goddard je sa svojim timom lansirao 34 rakete, a postigao je najveću visinu od 2,6 kilometra i brzinu od 885 &nbsp;km/h. Smatra se ocem moderne raketne tehnike.<ref name="NASAbio">[http://www.nasa.gov/centers/goddard/about/history/dr_goddard.html NASA - Bigrafija Roberta H. Goddarda]</ref>

<ref name="Goddard Launch History" /></ref><ref name="A Chronology is Missile and Astronautic Events 1686–1961">[http://history.nasa.gov/AAchronologies/1961missile.pdf title = A Chronology is Missile and Astronautic Events 1686–1961]</ref>

Robert Goddard je prvih sedam godina života proveo je u [[Boston]]u, a onda se zajedno sa roditeljima vratio u Worcester. Još u ranoj fazi svog života bio je inspirisan djelima naučne fantastike, posebno djelima "Rat svjetova", [[H. G. Wells|H. G. Wellsa]]a i "Put na Mjesec", [[Julesa Vern|Julesa Vernea]]ea. Godine 1902, za vrijeme pohađanja srednje škole u Worcesteru, objavio je u časopisu "Popular Science News" članke o mogućnostima rakete za putovanja svemirom, te o primjeni višestepenskih raketa u te svrhe. Godine 1908. diplomirao je na Politehničkom institutu u Worcesteru i potom upisao postdiplomski studij na fakultetu Clark u Worcesteru, gdje je 1911. odbranio doktorat iz fizike. Na istom fakultetu počeo je predavati 1914., a 1923. postavljen je za direktora fizičkog laboratorija.<ref> [http://www.nasa.gov/centers/goddard/pdf/110902main_FS-2001-03-017-GSFC.pdf "Robert H. Goddard: American Rocket Pioneer", autor=NASA, journal=NASA Facts, 2001.]</ref>

Tokom postdiplomskog studija, 1909, Goddard je počeo praviti detaljne izračune vezane uz raketne motore na tečno i čvrsto gorivo, te (nezavisno od Ciolkovskog) postavio teoriju da bi kombinacija tečnog [[vodik|vodika]]a i tečnog [[kisik|kisika]]a bila (sa stajališta efikasnosti) idealno pogonsko gorivo. Svi aparati, koji su u to vrijeme nazivani raketom, imali su pogon na čvrsto gorivo. Godine 1912, kada je na fakultetu Princeton počeo predavati eksperimentalnu fiziku, uzeo je po prvi put raketu u ruku. Bila je to jedna od englesko-američkih raketa za spašavanje brodova, kojim se uže za spašavanje izbacivalo na nasukane brodove. Radilo se o posve običnoj barutnoj raketi i Goddard je uskoro otkrio da je iskorišteno samo 3 % energije njena punjenja. Glavni uzrok tome bila je nedovoljno savršena konstrukcija mlaznice i vanjskog oblika rakete, pa se Goddard počeo vrlo brižljivo baviti njihovim usavršavanjem.

Oko 1914. počeo je u blizini Worcestera lansirati svoje prve testne rakete na čvrsto gorivo i iste je godine patentirao svoja dva patenta, za raketu na tečno gorivo i dvostepene i trostepene rakete na čvrsto gorivo.<ref name="NASAbio"/> Dvije godine kasnije, 1916. dobio je potporu Smithsonian fondacije. Kada se 1917. [[Sjedinjene Američke Države|SAD]] uključio u [[Prvi svjetski rat]], Goddard je otišao raditi rakete za vojsku, koje međutim nisu upotrijebljene, budući da je rat uskoro završio. Do 1918. uspio je usavršiti mlaznice (De Lavalova mlaznica) čak toliko da je brzina izbijanja mlaza ispušnih gasova dostigla brzinu od 2400 &nbsp;m/s, dok je teoretska brzina koja se tim gorivom uopće mogla postići bila 2500 &nbsp;m/s. Pogonsko gorivo se zapalilo kao i obično, u djeliću sekunde stvorio se debeli tamni oblak dima, a zatim se umjesto uobičajenog drhtavog plamena pojavio pravi vatreni šiljati mlaz, koji je glasno pištio. Na prvi pogled (po boji) se vidjelo da je temperatura izgaranja mnogo viša nego obično. Goddard je nakon toga razmišljao i o ubacivanju prikladnih objeda goriva u malu komoru izgaranja (po principu mitraljeza), umjesto klasičnog pristupa gdje je čitava spremnica ujedno i komora izgaranja.

Dana 16. marta 1926. lansirao je Goddard u okolici Auburna službeno prvu svjetsku raketu na tečno gorivo.<ref name="NASAbio"/> Iako plod naporna rada, bio je to skroman događaj. Uređaj koji je vrlo malo nalikovao današnjim raketama, letio je samo 2,5 sekunde brzinom oko 100 &nbsp;km/h i dostigao visinu od 12,5 m, međutim, bio je to tek početak veličanstvenog razvoja. Testiranja su nastavljena sve do ljeta 1929., kada je kod četvrtog, do tada najpotpunijeg lansiranja sa naučnim instrumentima (termometar, barometar, fotoaparat), raketa bila toliko bučna i sjajna da su mnogi očevici smatrali da se radi o nesreći zrakoplova. Lokalna vatrogasna služba zbog toga je zabranila daljnja testiranja u Auburnu, pa se Goddard u decembru 1929., uz dozvolu vojske, nakratko preselio u Camp Devens, artiljerijski poligon udaljen oko 40 kilometara od Worcestera.

Uz zalaganje legendarnog pilota Charlesa Lindbergha, koji je izuzetno cijenio Goddardov rad, 1930. Guggenheimova mu je fondacija za nastavak istraživanja donirala iz fonda za promociju aeronautike 50.000 američkih dolara, a manji je iznos donirala i Carnegie fondacija za izgradnju testne infrastrukture. Sada se Goddard mogao potpunije posvetiti testiranju i lansiranju raketa, te je na Mescalero ranču, u polupustinjskom području blizu Roswella u Novom Meksiku (kasnije poznatom kao "White Sands Proving Ground") otvorio novu radionicu. Već krajem 1930. lansirao je ovdje svoju prvu veliku raketu (dužine 3 m), koja se uzdigla na visinu od 600 metara. Ta se raketa dosta kolebala pri letu, pa je nastavio sa istraživanjima problema stabilizacije, riješivši ga u proljeće 1932., pomoću žiroskopa.<ref name="NASAbio"/> Njegova tehnička rješenja su iskoristili njemački naučnici koji su na temelju toga projektirali balističku raketu V-2. <ref name="space"/>

{{Citat|...Svaka ideja je šala sve dok je netkoneko ne ostvari, a tada postaje svakodnevna stvar...<ref name="space">[http://space.about.com/od/biographies/a/robertgoddard.htm space.about.com - Goddard] </ref>}}