Razlika između verzija stranice "Justinijan I"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary |
m šablonizacija |
||
Red 3:
'''Justinian I Veliki''', pravim imenom '''Flavius Petrus Sabbatius Iustinianus''' ([[Tauresium]], [[Dardanija]], [[11. maj]] [[483]]. – [[Konstantinopolj]], [[14. novembar]] [[565]].), [[Spisak bizantijskih careva|car]] Istočnog Rimskog Carstva ([[Bizant]]a) od [[1. august]]a [[527]]. godine pa do svoje smrti.
Nećak je i nasljednik cara [[Justin I|Justina I]]. Došavši na prijestolje, težio je uspostaviti nekadašnje jedinstvo [[Rimska imperija|Rimskog carstva]], kojem će središte biti [[Carigrad]]. Za ostvarenje tog cilja izabrao je dvojicu sposobnih vojskovođa, [[Belizar]]a i [[Narzes]]a, kao i pravnika [[Tribonijan]]a.
[[6. vijek]] donosi prekretnicu u razvitku [[Bizant]]a. Kad je 527. godine stupio na carsko prijestolje, Justinijan I naslijedio je administracijski sređeno i upravno organizirano carstvo, jaku vojnu silu i prepunu državnu blagajnu. To će mu omogućiti da pokrene tzv. "Bizantsku ili Justinijanovu rekonkvistu" u kojoj je do 565. godine, tj. do godine svoje smrti uspio srušiti dvije [[Barbari|barbarske]] države ([[Vandali|Vandalsku]], [[Ostrogoti|Ostrogotsku]]) te proširiti bizantsku vlast na cijeli Ilirik, [[Italija|Italiju]], Sjevernu [[Afrika|Afriku]] i jugoistok [[Španija|Španije]]. Ove uspjehe mogao je zahvaliti svojim sposobnim generalima [[Belizar]]u, Mundusu i Narzesu.
Osvajački napori iscrpili su snage zemlje i oslabili njene pozicije na istoku, te se Justinijan obavezuje na plaćanje danka [[Perzija]]ncima, a te nevolje uvećale su i provale [[Slaveni|Slavena]] na bizantsko područje.
Osim sposobnih generala svakako je važno spomenuti i Justinijanovu ženu caricu [[Teodora (bizantska carica)|Teodoru]], kojoj Justinijan može zahvaliti većinu uspjeha koje je postigao za vrijeme svog carevanja. Kao Justinijanova suvladarica, Teodora se aktivno bavila politikom carstva, a posebno se kao dostojan suvladar pokazala kad je ugušila pobunu "Nika" [[532.]] godine.
Red 15:
Došlo je do strahovitog pokolja u kojem je u jedno poslijepodne oko 50.000 stanovnika izgubilo život. Ovim činom odbranjena je carska vlast Justinijana I i njegove carice Teodore zahvaljujući upravo njenoj hladnokrvnosti i odlučnosti.
U toj pobuni je, među ostalim, bila uništena i stara crkva Svete Mudrosti ([[Hagia Sophia|Hagia Sofia]]), pa su se Justinijan i Teodora dali u gradnju nove bazilike, svojom veličinom dostojne središta carstva.
Glavni arhitektri ovog velebnog zdanja bili su Antemije iz Trala i Izidor iz Mileta. Gradnja je trajala od [[532]]. godine do [[537]]. godine kada je posvećena. Međutim oko [[550]]. godine bila je prilično devastirana u potresu pa je gotovo nanovo građena. Tada joj je dodana kupola. Nakon [[Turci|turskog]] osvajanja [[Carigrad]]a 1453. godine Hagia Sofia je pretvorena u džamiju, a danas se u njoj nalazi muzej.
Osim graditeljske djelatnosti, važno je spomenuti i Justinijanovu zakonodavno-pravnu djelatnost. On se uz pomoć svojih saradnika Trebonijana i gradskog prefekta Ivana Kapadokijskog upustio u kodifikaciju [[Rimsko pravo|rimskog prava]]. Tako su izdana četiri važna pravna djela: ''Institutiones'', ''Digesta'' ili ''Pandekta'', Justinijanov kodeks i ''Novellae''. Zbornik ovih djela sačinjava ''Corpus Iuris Civilis'' – zbornik rimskog prava.
Red 28:
{{Commonscat|Iustinianus I}}
{{Rimski carevi}}
[[Kategorija:Bizantijski carevi]]
| |||