Razlika između verzija stranice "Sutorina"

[pregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary
Detalji o Sutorini i Kruševicama, plus slike.
Red 1:
'''Sutorina''' je naselje koje se trenutno nalazi u općini [[Herceg Novi|Herceg Novi]]<ref>http://www.herceg-novi.me/index.php?option=com_content&view=article&id=708:2011-04-26-11-49-19&catid=35:grad&Itemid=135&lang=rss</ref> u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. NakonJoš od formiranja FNRJ, tokom SFRJ, a i nakon raspada [[SFRJ|Jugoslavije]] teritorija naselje Sutorina i okolna teritorijaKruševice, kojakoje uključujezajedno predstavljaju drugi izlaz BiH na [[Jadransko more]] usa dužinidužinom obale od 7oko 5,5 km nau sjevernomsjeverozapadnom dijelu zaljeva [[Boka Kotorska]], gdje utiče rijeka Sutorina, je u sporu između [[BiH|Bosne i Hercegovine]] i [[Crna Gora|Crne Gore]].<ref>[http://bosnjaci.agency/sutorina-je-suvereni-prostor-bih-moze-biti-nasa-antalija/ ''SUTORINA JE SUVERENI PROSTOR BIH I MOŽE BITI NAŠA ANTALIJA, bosnjaci.agency'']; pristupljeno: 24. 1. 2015.</ref><ref>[http://bosnjaci.agency/sutorina-bespravno-oteta-od-strane-crne-gore/ ''SUTORINA BESPRAVNO OTETA OD STRANE CRNE GORE, bosnjaci.agency'']; pristupljeno: 24. 1. 2015.</ref>
[[Datoteka:Sutorina.jpg|mini|desno|400p|Pogled na Sutorinu iz Kruševica.]]
 
== Posjed Bosne (i Hercegovine) nad Sutorinom i Kruševicama ==
== Odvajanje od BiH, pripajanje Crnoj Gori ==
 
U periodu od 1377. godine pa sve do pada Bosne pod Osmanlije, prostor Sutorine i Kruševica, zajedno sa dijelom Boke sve do [[Risan|Risana]], se nalazio u posjedu Kraljevine Bosne, odnosno bosanske plemićke porodice Kosača. Padom Kraljevine Bosne pod Osmanlije, prostor i dalje ostaje u posjedu Kosača do 1382. godine kada i Hercegovina pada pod Osmanlije. Sav prostor od Konavala u [[Dubrovačka Republika|Dubrovačkoj Republici]] uključujući i Sutorinu, [[igalo]], [[Herceg Novi]], [[Kumbor]] i [[Risan]] koji je prethodno pripadao Hercegovini, postaje dijelom Hercegovačkog sandžaka unutar osmanskog ejaleta Rumelija. Tako administrativno stanje ostaje sve do 1580. godine kada se prostor Hercegovačkog sandžaka uključuje u Bosanski ejalet. U Morejskom ratu od 1684. do 1699. godine, Osmanlije, tačnije Bosanski ejalet gubi svoje posjede u Boki Kotorskoj, a [[Mirom u Sremskim Karlovcima|Karlovački_mir]] Mlečani vraćaju prostor Sutorine i Kruševica u posjed Osmanskog carstva, tačnije Bosanskog ejaleta, sa obalom od rta Konfin (italijanski confino, granica) pa sve do današnjeg Igala. Ovaj prostor i dalje dakle ostaje u posjetu Bosanskog ejaleta odnosno sandžaka Hercegovina sve do 1875. godine kada izbija [[Bosansko-hercegovački_ustanak|veliki ustanak u Hercegovini]]. Tokom tog ustanka prostor Sutorine i Kruševica je i dalje de iure unutar Bosanskog ejaleta, ali de facto pada u ruke ustanika, da bi se [[Berlinski_kongres|Berlinskim kongresom]] opet potvrdilo stanje koje je prethodno potvrđeno [[Karlovački_mir|Mirom u Sremskim Karlovcima]], [[Požarevački_mir|Mirom u Požarevcu]] i [[Beogradski_mir|Mirom u Beogradu]]. Nakon Berlinskog kongresa ovaj prostor nastavlja egzistirati kao dio Bosne i Hercegovine u okviru [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske monarhije]] sve do 1918. godine. Nakon završetka [[Prvi_svjetski_rat|Prvog svjetskog rata]] 1918. godine, formira se [[Kraljevina_Jugoslavija|Kraljevina SHS]], a pokrajina Bosna i Hercegovina ima i dalje posjed nad Sutorinom i Kruševicama. Nakon 1922. godine, pokrajina BiH se dijeli na pet oblasti, a prostor Sutorine i Kruševica ulazi u Mostarsku oblast. Takvo stanje se zadržava do 1929. godine kada se mijenja naziv Kraljevina SHS u Kraljevina Jugoslavija. Kada se Vidovdanski ustav Kraljevine SHS ukinuo Šestojanuarskom diktaturom, Kraljevina Jugoslavija se podijelila na 9 banovina. Sutorina i Kruševice su postale dijelom sreza Trebinje unutar [[Zetska_banovina|Zetske banovine]] koja je obuhvatala današnje dijelove Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Kosova.
Do [[1947]]. Sutorina je pripadala Bosni i Hercegovini, ali je 1947. nakon dogovora [[Đuro Pucar|Đure Pucara]] i [[Avdo Humo|Avde Hume]] pripojena [[Crna Gora|Crnoj Gori]] zajedno sa selima [[Igalo]], Sutorina, [[Sušćepan]], [[Prijevor (Sutorina)]], [[Ratiševina]] i [[Kruševice]], čija ukupna površina iznosi 75 km<sup>2</sup>.
 
[[Datoteka:Scs_kingdom_provinces_1920_1922_en.png|mini|250p|Podjela Kraljevine SHS na pokrajine do 1922. godine]]
[[Datoteka:Scs_kingdom_oblasts_1922_1929_en.png|mini|250p|Podjela Kraljevine SHS na oblasti do 1929. godine]]
 
== Odvajanje od BiH (Mostarska oblast), pripajanje CrnojZetskoj Goribanovini ==
 
Pripadnost Sutorine i Kruševica srezu Trebinje unutar Zetske banovine se mijenja odlukom ministra unutrašnjih poslova Kraljevine Jugoslavije. On donosi Uredbu IV broj 33372 od 25. septembra 1936. godine, kojom se opština Primorje (sastavljena iz k.o. Sutorina i k.o Kruševice) izdvaja iz Trebinjskog sreza i pripaja Kotorskog sreza - sreskoj ispostavi Herceg Novi. Ta je promjena izvršena Rješenjem ministra unutrašnjih poslova Kraljevine Jugoslavije broj 673/3 od 12. decembra 1936. godine.
 
Naredne godine, rješenjem ministra finansija Kraljevine Jugoslavije broj 5.720-V od 28. februara 1937. godine, katastarske opštine Sutorina i Kruševica su formalno izdvojene iz Katastarske uprave u Trebinju i priključuju Katastarskoj upravi Kotor - katastarskoj ispostavi u Herceg Novom. Zemljišne knjige i geodestki snimci za katastarsku općinu (k.o.) Sutorina odmah su bile izuzete iz Gruntovnice Sreskog suda u Trebinju, a topografske karte k.o. Sutorina su prenesene iz Katastarske uprave Trebinje u Gruntovnicu Sreskog suda u Kotoru, odnosno u Katastarsku upravu u Kotoru - katastarsku ispotavu Herceg Novi. Ovakvo stanje ostaje do početka Drugog svjetskog rata, dakle u periodu između 1936. i 1941. godine. Iz nepoznatih razloga, do početka Drugog svjetskog rata prenošenje dokumenata katastarske opštine Kruševice nije bilo obavljeno, moguće zbog negodovanja samog sreza Trebinje.
 
[[Datoteka:Locator map Zeta Banovina in Yugoslavia 1929-1939.svg|mini|250p|Zetska banovina 1929-1939]]
[[Datoteka:Locator_map_Zeta_Banovina_in_Yugoslavia_1939-1941.svg|mini|250p|Zetska banovina 1939-1941]]
 
== Sutorina i Kruševice u Drugom svjetskom ratu ==
 
Tokom Drugog svjetskog rata, Sutorina i Kruševice padaju pod okupaciju italijanskih snaga, i nalaze se unutar italijanske povincije Kotor u periodu od 1941. godine do 1943. godine kada kapitulira Italija. [[Datoteka:ProvinceOfCattaro.png|mini|250p|Italijanska provincija Kotor]]
 
Nakon italijanske okupacije, ovaj prostor preuzimaju Njemci i zadržavaju ga sve do oktobra 1944. godine kada ovo područje oslobađaju partizani, tačnije Deseta hercegovačka proleterska udarna brigada čiji je komandant bio [[Vlado_Šegrt|Vlado Šegrt]].
 
[[Datoteka:Segrt Vlado.JPG|mini|250p|Vlado Šegrt]]
 
== Sutorina i Kruševice nakon Drugog svjetskog rata ==
 
Kada je riječ o pripadnosti Sutorine i Kruševica nakon oslobođenja, jedna stvar je sasvim jasna, a to je da je granice utvrđivao AVNOJ i njegovo Predsjedništvo. Za pobliže utvrđivanje unutrašnjih granica između budućih federalnih jedinica unutar Demokratske Federativne Jugoslavije (DFJ) a kasnije FNRJ, polazište je predstavljala norma u Zakonu o ustroju i poslovanju AVNOJ-a i nacionalnih vijeća federalnih država u sastavu Demokratske Jugoslavije, koji je usvojilo Predsjedništvo AVNOJ-a na sjednici od 9. aprila 1944. godine. U Zakonu se kaže da je u nadležnosti AVNOJ-a uređenje državnih granica i uređenje federalnih odnosa i međusobnih granica federalnih država.
 
Na svom zasjedanju, Predsjedništvo [[AVNOJ|AVNOJ-a]] dana 24. februara 1945. godine, ovako se opredijelilo granice budućih federalnih jedinica:
 
Slovenija je uzeta u granicama bivše Dravske banovine; Hrvatska u granicama bivše Savske banovine sa 13 srezova, bivše Primorske banovine i Dubrovačkim srezom iz bivše Zetske banovine; Bosna i Hercegovina u granicama određenim Berlinskim ugovorom iz 1878. godine; Srbija u granicama Balkanskog rata (mira o.p.) sa srezovima uzetim od Bugarske Versajskim ugovorom; Makedonija-jugoslovenska teritorija južno od Kačanika i Ristovca; Crna Gora u granicama prije Balkanskog rata, sa beranskim i kotorskim srezom, Plavom i Gusinjem.
 
Ovim opredjeljenjem AVNOJ-a, Područje bivšeg kotorskog sreza se sasvim jasno razgraničava. Sav taj srez se dodjeljuje Crnoj Gori, izuzev Sutorine i Kruševica koje su ušle u sastav Bosne i Hercegovine (Berlinski ugovor predviđa dva izlaza na more za BiH, Neum/Klek i Sutorinu). Ovime se jasno govori da za Predsjedništvo AVNOJ-a važe granice srezova u Boki Kotorskoj prije 1936. godine, tačnije, da Dubrovački srez sada bivše Zetske banovine pripada Hrvatskoj, katastarske opštine Sutorina i Kruševice Trebinjskog sreza Bosni i Hercegovini, a srez Kotor Crnoj Gori.
 
== Neustavne odluke i prebacivanje Sutorine i Kruševica u NR Crnu Goru ==
 
Po završetku drugog svjetskog rata, Sutorina i Kruševice su po odluci Predsjedništva AVNOJ-a de iure dio tada Federalne BiH, a od 1946. godine dio NR BiH. Međutim, Deseta hercegovačka proleterska udarna brigada čiji je komandant bio Vlado Šegrt, vjerovatno je po njegovoj samovoljnoj naredbi neovlašteno napustila područje Sutorine i Kruševica, i zbog te situacije je nastao vakuum praktičnog posjeda Bosne i Hercegovine na toj teritoriji. Iako je spomenuta teritorija morala po odluci Predsjedništva AVNOJ-a biti pod administrativnom upravom sreza Trebinje, nju je praktično nezakonito bez ikakve odluke viših tijela NR BiH i DFJ, odnosno FNRJ nastavio administrativno kontrolisati srez Kotor NR Crne Gore. Razlog je vjerovatno taj što je teritorija pripadala od 1936. do 1941. dakle prije Drugog svjetskog rata srezu Kotor unutar Zetske banovine, te su administrativni poslovi Sutorine i Kruševica vođeni u Kotoru sve do 1941. godine. Bez ikakve odluke nadležnih viših tijela, obavljanje ovih administrativnih poslova je nastavljeno i nakon oslobođenja ovog prostora od Njemaca, uprkos činjenici da je Predsjedništvo AVNOJ-a reklo da je to posao Bosne i Hercegovine, odnosno njenog sreza Trebinje.
 
29. 8. 1945. - Narodna Vlada FBiH, na temelju teritorija koji praktično kontrolira donosi Uredbu o određivanju područja narodnih odbora i ustanovljenju sjedišta mjesnih N.O, izostavljajući Sutorinu i Kruševice koje u tom trenutku bespravno i bez ikakvog naknadnog odlučivanja o granicama drži Federalna Crna Gora, odnosno administrativno njen srez Kotor (osim odluke Predsjedništva AVNOJ-a od 24. 2. 1945, do tada nema druge ni odredbe ni ugovora o određivanju granica između FBiH i FCG, niti za to ima propisane procedure institucija Federalne BiH). Dakle ova odluka je se može smatrati početkom organizovanja administrativne strukture BiH, ali se ista ne može smatrati važećom u smislu utvrđivanja međurebubličkih granica, iz prostog razloga jer za nju nije bilo nikakve pisane saglasnosti Skupštine i Predsjedništva Federalne BiH, niti je bilo ikakvog međurepubličkog ugovora, niti odluke bilo kakve komisije za granice ili odluke višeg saveznog nivoa.
 
2. 9. 1945. - Narodna Vlada Federalne CG bez ugovorne saglasnosti institucija Federalne BiH (Skupštine i Predsjedništva), a posebno AVNOJ-a (koji je nadležan za vanjske i unutrašnje granice) odlukom o novoj administrativnoj podjeli nezakonito navodi Sutorinu i Kruševicu kao posjed crnogorskog sreza Herceg Novi.
 
31. 1. 1946. - Predsjedništvo Ustavotvorne Skupštine FNRJ u svom Ustavu, član 12, određuje: Razgraničenje između narodnih republika (sada umjesto AVNOJ-a) vrši Narodna skupština FNRJ.
 
Početak 1946. - Narodna skupština NR Crne Gore od Narodne skupštine NR BiH traži ustupanje dokumenata za katastarsku općinu Kruševica (nelegalan akt jer NR Crnoj Gori niko nije ustupio teritoriju nikakvim pisanim ugovorom dvije republike)
 
31. 5. 1946. - Narodna skupština NR BiH prosljeđuje ovaj zahtjev Narodnoj vladi NR BiH na razmatranje. Isti se razmatra u tački 15, a ministar u Narodnoj vladi NR BiH Vlado Šegrt (nekadašnji komandant Desete hercegovačke proleterske udarne brigade) zadužen je za ispitivanje mišljenja (referenduma) građana što zapravo nikada nije provedeno. Nakon ovog datuma gubi se bilo kakav pisani trag o ikakvom odlučivanju o međusobnoj granici između BiH i Crne Gore kada je riječ o Sutorini i Kruševicama. Ne zna se tačno kada i po čijem odobrenju su dokumenti Kruševica ustupljeni Crnoj Gori, a čak i da se zna, bilo kakvo ustupanje tih dokumenata je bilo nelegalno jer nije postojala nikakva odluka institucija BiH o tome.
 
31. 12. 1946. - Donesen Ustav NR BiH, a njegov član 13. određuje: Granice NR BiH ne mogu se mijenjati bez pristanka NR BiH. (legalan akt koji onemogućava NR Crnu Goru da vrši razgraničenje bez ugovora i odobrenja institucija NR BiH – Vlade, Skupštine, Predsjedništva)
 
Februar 1947. - PK KPJ ZA BiH depešom putem Politbiroa CK KPJ od PK KPJ za Crnu Goru je zatražio povrat Sutorine i Kruševice (ali Crna Gora samovoljno odbija bez ikakvog poštovanja odluka AVNOJ-a i ustava NR BiH i FNRJ)
 
15. 4. 1947. - NR Crna Gora donosi Zakon o administrativnim granicama (nelegalno uključuje Sutorinu i Kruševice bez ikakvog ugovora ili odobrenja od strane institucija NR BiH i FNRJ)
 
Period 1948 - 1949. - Za ovaj historijski veoma nejasan period prof. dr. Milan Milanović inače rodom iz Kruševica, i autor momografije "Bajkove Kruševice" navodi da bio sam u pri­li­ci da di­rekt­no pi­ta Vladu Še­gr­ta u ok­to­bru 1988. u ho­te­lu „Su­tje­ska" na Tjen­ti­štu o radnjama između 1948. i 1949. godine. Navodi da mu je Vlado Šegrt od­go­vo­rio kako je bi­la for­mi­ra­na za­jed­nič­ka "Ko­mi­si­ja" Vlade NR BiH i Vlade NR Crne Goe (ne navodi po čijem odobrenju, niti ko je odobrio tu Komisiju ispred svih institucija NR BiH, posebno Narodne Skupštine NR BiH), u ko­joj je u ime Vla­de BiH (ne i ime ostalih institucija BiH) bio upra­vo on (Vlado Šegrt) a od stra­ne Cr­ne Go­re Kom­nen Ce­ro­vić, na­rod­ni he­roj, mi­ni­star u Vla­di NR Crne Gore, te da je ta­ko između njih do­go­vo­re­no da gra­ni­ca ka­ta­star­ske op­šti­ne Kru­še­vi­ce pre­ma katastarskoj opštini Zup­ci bu­de no­va me­đu­re­pu­blič­ka gra­ni­ca. Prof. dr. Milanovic takođe podvlači da prilikom svog istraživanja nije mogao naći niti jedan jedini trag o djelovanju spomenute "Komisije" niti bilo kakav Ugovor između institucija NR BiH i NR Crne Gore kojim bi se ozakonio ovakav "dogovor" kao ni bilo kakvu odluku Narodne Skupštine FNRJ koja je po članu 12 Ustava FNRJ bila nadležna za ova pitanja.
 
2. 2. 1949. – Prezidijum Narodne skupštine NR BiH (sada na čelu sa Vladom Šegrtom) donosi odluku o ukidanju, spajanju i izmjeni granica područja mjesnih narodnih odbora sreza Trebinje i o određivanju granica grada Trebinje, a po prijedlogu Vlade NR BiH br.1535/48 od 31. 1. 1949. O kakvim se to tačno "promjenama u administrativno-teritorijalnoj podjeli i opisu granica" radilo, u zapisniku nema niti slova, tako da ni sama odluka ne može biti važeća jer ustvari ne precizira nikakve promjene. Ovdje se ne govori o granicama države, niti se u skladu sa Ustavom NR BiH i FNRJ potvrđuje sporazum o granici s NR Crnom Gorom, ova odluka samo govori o potpuno nejasnoj izmjeni administrativnih granica sreza Trebinje, ali ona ne govori i o izmjeni granica NR BiH. Dakle spomenuto se ne može smatrati sporazumom odnosno ugovorom o granici, niti je bilo kakvu promjenu granice u ovom području ikada odobrila ni sama Narodna Skupština NR (SR) BiH, niti Narodna Skupština FNRJ odnosno SFRJ ikakvim aktom, time je ovakav pokušaj promjene republičke granice bio potpuno neadekvatan i neustavan shodno članu 12 Ustava FNRJ (članu 5 Ustava SFRJ) i članu 13 Ustava NR BiH.
 
Maj 1949 - Prof. dr. Milanovic takođe navodi u svom djelu "Bajkove Kruševice", da su po za­htje­vu NR BiH, dva se­la, Kru­še­vo i Vu­če­vo (koja su do 1941. inače i pripadala Foči), u re­jo­nu Šće­pan Po­lja, ponovo pri­po­je­na BiH, od­lu­kom Na­rod­ne skup­šti­ne FNRJ. Ova od­lu­ka je ob­ja­vlje­na i u Slu­žbe­nom li­stu, ma­ja 1949. Pre­ma ste­no­gra­mu, iz­vje­sti­lac Za­ko­no­dav­nog od­bo­ra je is­ta­kao da „Cr­na Go­ra do­bro­volj­no ustu­pa ova dva se­la ko­ja joj po Usta­vu pri­pa­da­ju ... jer su to dje­lo­vi jed­ne za­jed­nič­ke otadž­bi­ne FNRJ”. Za razliku od Kruševa i Vučeva (famozna Lovišta), prof. dr. Milanović opet ponavlja da o raz­gra­ni­če­nju vezanom za Sutorinu i Kruševice, ne­ma čak ni za­bilj­ške u Ar­hi­vu Ju­go­sla­vi­je, što sasvim jasno govori da pisani sporazum institucija BiH i Crne Gore ili pismena odluka Narodne Skupštine FNRJ oko Sutorine i Kruševica uopšte ne postoje, a time ne postoji ni bilo kakav dogovor koji bi mogao biti priznat.
 
== Period nakon 1949. do tužbe Ratomira Dugonjića ==
 
Nakon 1949. godine, Sutorina i Kruševice su praktično i katastarski (na nezakonit način) postale dijelovi Crne Gore, te ih ona od tada drži u nesavjesnom posjedu, međutim iz svih mogućih dokumenata i podataka koji postoje vrlo je jasna stvar da su Sutorina i Kruševice nastavile postojati kao de iure dio Bosne i Hercegovine (međunarodno-pravni subjektivitet se gleda kroz ustave NR BiH odnosno SR BiH, FNRJ odnosno SFRJ). Nakon kriterija za granice koji je odredio Prezidijum AVNOJ-a, koji jasno kaže da su Sutorina i Kruševice dio Bosne i Hercegovine, bilo koja odluka koja se ticala ove dvije katastarske opštine bila je isključivo predmet odlučivanja jedne osobe a to je bio Vlado Šegrt, u raznim ulogama, ulozi komandanta Desete hercegovačke proleterske brigade, ministra u Vladi NR BiH, Predsjednika Prezidijuma Narodne Skupštine NR BiH. Svaki korak koji je rađen nakon oktobra 1944 nije bio u skladu ni sa kriterijumom o granicama Prezidijuma AVNOJ-a, niti sa članom 12 Ustava FNRJ, ni članom 13 Ustava NR BiH, ni članom 5 ustava SFRJ niti sa članom 5 Ustava SR BiH. [[Datoteka:Ratomir Dugonjic.jpg|mini|250p|Ratomir Rato Dugonjić]]
 
Nakon samovoljnih koraka Vlade Šegrta na nezakonitom i neustavnom prepisivanju Sutorine i Kruševica NR Crnoj Gori, ovo pitanje je ponovo aktualizirao Predsjednik Narodne skupštine SR BiH (1963. - 1967.) Ratomir Rato Dugonjić, inače takođe rodom iz Trebinja. U toku svog mandata, Ratomir Dugonjić, u svojstvu Predsjednika Narodne skupštine SR BiH je podnio Tužbu Vijeću naroda SFRJ radi nezakonitog izuzimanja Sutorine i Kruševica iz sastava Bosne i Hercegovine. Njegova tužba očito nikada nije razmatrana, te je i njegov legalan pokušaj ostao samo bezuspješan pokušaj u tadašnjoj konstelaciji odnosa političkih moćnika unutar SFRJ koji su zanemarivali i sami Ustav SFRJ.
 
== Period nakon mandata Ratomira Dugonjića do raspada Jugoslavije ==
 
Nakon Ratomira Dugonjića, niko iz BiH nije dalje usudio tražiti povrat nezakonito otete teritorije Sutorine i Kruševica, a ovako stanje se nastavilo i do raspada Jugoslavije i Badinterove komisije. Treba reći da je posao Badinterove arbitražne komisije bio utvrđivanje kriterija po kojima republike bivše SFRJ mogu steći nezavisnost, odnosno pitanje sukcesije. Ova Komisija je iznijela 11 mišljenja, a oko pitanja Sutorine i Kruševica bitna su njena dva mišljenja, tačnije Mišljenje 2 i 3.
 
Mišljenje broj 2 između ostalog kaže:
 
''Ipak je utvrđeno da, ma kakve bile okolnosti, pravo na samoopredeljenje ne može dovesti do izmena granica koje postoje u trenutku nezavisnosti (uti possidetis juris), osim u slučaju da se zainteresovane države suprotno dogovore.''
 
Sam prevod principa sa latinskog sasvim jasno govori da Badinterova komisija misli na pravno i ustavno ustanovljene granice (''uti possidetis juris'' - kako po pravu posjedujete), a ne bukvalno na praktične "''de facto''" administrativne granice (u slučaju Sutorine i Kruševica i njihovih ''de facto'' granica, pravna i ustavna procedura nikada nije ispoštovana. Dakle po ovom mišljenju, Sutorina i Kruševice su dijelovi nove Republike BiH.
 
Mišljenje broj 3 (Stav 3) između ostalog kaže:
 
''Ako se ne dogovori suprotno, bivše granice poprimaju karakter granica koje štiti međunarodno pravo. To je zaključak na koji navodi princip poštovanja teritorijalnog “''status quo''” (nepromijenjeno stanje) i naročito princip: ''“uti posidetis juris qui'' (kako po pravu posjedujete)”, — iako prvobitno priznat prilikom rješavanja problema dekolonizacije u Americi i Africi, ovaj princip danas predstavlja princip koji ima opšti karakter kako je saopštio Međunarodni sud pravde (pitanje pograničnog spora Burkina Faso — Republika Mali koje miruje od 22. decembra 1986. godine, zbornik 1986, paragraf 20, strana 565).''
 
U daljem tekstu stava 3, takođe se navodi:
 
''“Ovaj princip međutim nema karakter posebnog propisa koji je neodvojiv od sistema utvrđenog međunarodnim pravom. On predstavlja opšti princip koji je logično povezan sa pojavom sticanja nezavisnosti u kojoj se manifestuje. Njegov je očigledan cilj da se “spriječi da bratoubilačke borbe dovedu u opasnost nezavisnost i stabilnost novih država…”''
 
''Ovaj princip je utoliko lakše primijeniti između republika što je — na osnovu alineja 2. i 4. člana 5. Ustava SFRJ iz 1974 — odlučeno da se konzistentnost teritorija i republičke granice ne mogu mijenjati bez njihove saglasnosti.''
 
Dakle, i samo Mišljenje broj 3 sasvim jasno govori o bivšim međurepubličkim granicama stečenim na pravni način, i u skladu sa Ustavom SFRJ. Opet po ovom mišljenju Sutorina i Kruševice nisu dio buduće Republike Crne Gore u SRJ, iz prostog razloga jer ih Crna Gora nije ni stekla na legalan i ustavom SFRJ propisani način.
 
== Period nakon raspada SFRJ ==
 
Nakon Badinterove komisije, te rata koji se desio na prostoru bivše SFRJ, Sutorina i Kuševice su i dalje nezakoniti dio Republike Crne Gore unutar Savezne Republike Jugoslavije (SRJ), a zbog neočekivane agresije SRJ, Republika Bosna i Hercegovina nije bila u poziciji pokrenuti nikakav spor po tom pitanju. Po završetku agresije na Republiku BiH, 1995, Daytonski mirovni ugovor zapravo tretira postojeće posjedovne "''de facto''" granice koje su bile naslijeđene od SR BiH (bez Sutorine i Kruševica koje su takođe ''de iure'' pripadale SR BIH). U ovom smislu se pravi veliki previd jer se sporazumom obrađuje samo ''de facto'' teritorija BiH, a ne i ono što joj zaista zakonski pripada, a što je i potvrdila i Badinterova komisija - a to su avnojevske granice sa korekcijama koje su prošle ustavnu proceduru, a bez uvaženih korekcija koje nisu prošle tu istu proceduru.
[[Datoteka:Becirovicdenis.jpg|mini|250p|Denis Bećirović]]
 
Nakon 1995. godine, pravo Republike BiH na Sutorinu i Kruševice nasljeđuje država BiH koja zbog unutrašnjih kompleksnih političkih i ekonomskih problema i ne pokreće to pitanje, a već u to vrijeme se ponovo javljaju i pojedinci poput akademika Jusufa Mulića, ili bivšeg sudije Ustavnog suda SFRJ prof. emeritusa Omera Ibrahimagića koji potenciraju ovo pitanje uručujući i dokumentaciju instutucijama vlasti u BiH koje ignorišu svaki pokušaj. Nakon mnogo opstrukcija u institucijama BiH, zid šutnje se konačno probija krajem 2014. godine kada je Vijeće ministara BiH usvojilo Prijedlog rezolucije o granici sa Crnom Gorom opšte ne razmatrajući pitanje Sutorine i Kruševica u tom Prijedlogu. Ovo je izazvalo lavinu rekacija bosanskohercegovačke javnosti i stručnjaka koji su izrazili oštar protest protiv takvog Prijedloga, te se ogranizirali u Inicijativu za povrat ove teritorije. Sve je kulminiralo Rezolucijom poslanika SDP-a Denisa Bećirovića u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH kojom se predlaže odbacivanje ovakvog Prijedloga ugovora kao štetnog po interese Bosne i Hercegovine. Rasprava o ovoj Rezoluciji će biti održana 24. februara 2015. godine od strane Ustavno-pravne komisije Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, gdje će se utvrđivati tačne činjenice vezane za slučaj Sutorine i Kruševica.
[[Datoteka:AGIPSIK.png|mini|250p|Akademska i građanska inicijativa za povrat Sutorine i Kruševica u sastav BiH]]
 
== Također pogledajte ==
Line 12 ⟶ 105:
{{reference}}
== Vanjski linkovi ==
*[http://behar.hr/sutorina-u-boki-kotorskoj-neotudivi-je-dio-teritorije-bosne-i-hercegovine/#30] ''[[Akademik Jusuf Mulić]]''
*[http://www.worldcat.org/title/bajkove-krusevice-istorijska-i-antropogeografska-istrazivanja/oclc/610321749] ''[Milan R. Milanović "Bajkove Kruševice"]]''
* [http://www.ddomusic.com/13/lingua_zo/granice_sutorina_engl.pdf www.ddomusic.com/13/lingua_zo/granice_sutorina_engl.pdf; Border reconstruction of the Sutorina exit of Bosnia and Herzegovina to the Adriatic Sea by using old maps]
*[http://www.panoramio.com/photo/6814107 Sutorina river course trough the Sutorina village settlement] ''[[Panoramio]]''